Kada se “Partizanovci” do zemlje poklone petoj (i za sada posljednjoj) “Zvezdinoj zvezdi” (Rajko Mitić, Dragoslav Šekularac, Dragan Džajić, Vladimir Petrović) i velikanu jugoslovenskog i srpskog fudbala Draganu Stojkoviću Piksiju i kada se istovremeno “Zvezdaši” poklone Partizanovom igraču mlađe garde Aleksandru Mitroviću (na privremenom radu u engleskom premijerligašu Fulhamu), onda se zaista desilo nešto spektakularno.
Pola Srbije je to vidjelo u direktnom prijenosu iz Lisabona, dok je ona druga polovina koja plaća kablovske pakete državnom provajderu morala loviti live streamove po internetu ili ići u komšiluk. Piksi je posložio fudbalsku reprezentaciju Srbije tako maestralno da su Portugalci pred 60.000 navijača bili u podređenom položaju. Mitrovićev gol glavom u 90. minuti bio je samo kruna koja je nedostajala u blistavoj karijeri nekadašnjeg kralja driblinga, a već danas trenera i selektora čija se bespogovorno izvršava.
Ljubimac Ivice Osima
Za starije Piksija ne treba posebno predstavljati, pogotovo onima koji su odrasli i živjeli u Jugoslaviji za koju je Stojković igrao na dva svjetska prvenstva – u Italiji 1990. i Francuskoj 1998. Njegovi golovi protiv Španije i danas se čuvaju u arhivama kao biseri vrhunskog fudbalskog umijeća.
Kao i nekad tako i danas, iako možda i nije pravi trenutak za to, mora se podsjetiti da je i u Jugoslaviji i u današnjim državama reprezentativni dres neopravdano bio potcjenjeniji u odnosu na klupske. Nije se to mnogo promijenilo, pogotovo ako se radi o klubovime nekadašnje “velike četvorke” – Crvenoj zvezdi, Partizanu, Dinamu ili Hajduku.
Stojković je bio jedan od onih koji su sa podjednakom ljubavlju nosili i zajednički plavi i klupski crveno-beli dres.
Osim beskrajnog i rijetko viđenog talenta obogaćenog marljivošću i upornim radom, kralj driblinga upoređivan je sa najvećim Brazilcem ikad Peleom ili, kad smo već kod Portugala, velikim Eusebiom. Piksi je imao još jednu karakternu osobinu koju je zadržao do danas – bio je i ostao skroman.
Znao je reći da je za njegov reprezentativni uspjeh isključivo “kriv” jedan Sarajlija, onaj Švabo kojeg su zvali i Štraus sa Grbavice – Ivica Osim.
“Bio sam Osimov ljubimac”, često je znao reći Piksi.
Ništa se ne bi promijenilo ni da je ostalo neriješeno
Naravno da su svi regionalni i svjetski mediji prenijeli njegovu izjavu poslije utakmice za pamćenje koja je Srbiji donijela direktan plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022, a Portugal gurnula u baraž.
“Mi smo od početka govorili da će utakmica u Lisabonu biti finale, to se i desilo. Znalo se da nas samo taj rezultat vodi na željeno mesto. Mentalna snaga, zrelost, ponašanje, požrtvovanost, poštovanje svih principa koje sam tražio… To je sve donelo da Srbija treba da bude ponosna. Ništa se ne bi promenilo ni da je ostalo nerešeno. Zaslužuju čestitke i Srbija treba da slavi”.
Eto, to je Piksi, fudbalska legenda koji je konačno i sasvim zasluženo po drugi put stigao na tron koji, naravno, nije uvijek bio posut ružama.
Sjećam se vemena kada je ovaj Nišlija sa dječačkim licem iz Radničkog stigao u Beograd, davne 1986. godine. Pamtim ga kao neko sa tribina koji je uživao u njegovim igrama i “proturanju” lopte kroz noge onima koji su ga čuvali. Od njega sam naučio i šta je to drop-kick udarac ili “banana” preko živog zida u same rašlje dok bespomoćni golmani gledaju za loptom.
Zvezdina i reprezentativna desetka igrala je polutku, kako se to mjesto tada nazivalo, ili današnjim rječnikom prednjeg veznog koji ne samo što organizuje igru na sredini nego i direktno priprema napade, ali i sam trese protivničke mreže.
Taj i takav Piksi propustio je najveći Zvezdin klupski uspjeh, osvajanje titule evropskog prvaka u Bariju 1991. godine. Njegov se jugoslovenski san, kao i mnogih drugih, završio u Italiji kada su plavi u četvrfinalu, u onoj čudnoj utakmici protiv Argentine izgubili na penale. Drugi Piksijev gol Španiji ušao je u antologije fudbala, dok je velemajstor potom otišao u francuski Olimpique i kasnije italijansku Veronu.
Potom je otišao Japan, u Nagoju, gdje je namah postao božanstvo. Pogotovo nakon što je sa Nagojom osvojio naslov prvaka.
Navijači ga otjerali sa Marakane
Stigao je Piksi i da bude predsjednik Fudbalskog saveza Srbije i predsjednik Crvene zvezde, a onda se, ovaj put kao trener, ponovo zaputio u Japan. Kada se po drugi put vratio iz Nagoje, u Beogradu se desilo nešto nepojmljivo: jednu od najvećih legendi najtrofejnijeg jugoslovenskog i srpskog kluba sa Marakane su otjerali navijači. O tom događaju gradom su kolale najrazličitije priče, a tačno je da se se sve zbilo u “Red Cafeu” pored Marakane. Bilo je to vrijeme kada se sve otvorenije pričalo o potrebi privatizacije Crvene zvezde, kao glavni kupac se spominjao jedan od najbogatijih Srba Miroljub Mišković, vlasnik “Delta holdinga”.
Bilo kako bilo, Piksi je imao zakazan sastanak sa tadašnjim direktorom Crvene zvezde, a trebalo se razgovarati o povratku u Zvezdu.
Kako su to ili po čijem nalogu navijači grupe “Belgrade Boys” shvatili kao utiranje puta da Mišković kupi klub, stadion sa pomoćnim terenima i pripadajuće mu okolno građevinsko zemljište, nikad do kraja nije razjašnjeno. Opkolili su Piksija ni krivog ni dužnog i bukvalno ga otjerali sa prijetnjama da se više nikad ne pojavi u blizini Marakane.
Idemo u Katar
Fudbal, međutim, ne bi ni bio fudbal da u njemu i oko njega nije sve moguće, pa je mnoge iznenadila Piksijeva odlučnost i čvrsta uvjerenost po preuzimanju srpske reprezentacije.
“Idemo u Katar, to nam je jedini cilj, rekao je na početku kvalifikacionog ciklusa. Zvučalo je to prilično prepotentno u trenutku kada je već u prvoj utakmici Srbija odigrala neriješeno sa Portugalom nakon što je Ronaldu u nadoknadi vremena poništen čist gol. Ali, i to je fudbal.
U Srbiji, ali i u regiji, sudeći po brojnim reakcijama objektivnih gledalaca, nadvisila je Portugal u utakmici u Lisabonu i dobila ono što joj je godinama nedostajalo – lidera. Boljeg i nije mogla naći od fudbalske legende Dragana Stojkovića Piksija.
Ako budu igrali kao na travnjaku La Luza, nisu isključene nove senzacije i na Arapskom poluostrvu.
Samo da ne bude kao u onoj ružnoj epizodi sa Slavoljubom Muslinom koji je Srbiju odveo na Svjetsko prvenstvo u Rusiju, a potom bio smijenjen. Za selektora je tada određen Mladen Krstajić, a sve se završilo kako se završilo. Da im noge vide put.
Piksi je ipak nešto sasvim drugo.