Postaje li Kina vladar okeana umjesto SAD-a?

Amerika je u 19. stoljeću shvatila važnost snažne mornarice za globalnu dominaciju čime je sa trona svrgnula Britansko carstvo; da li sada Kina radi isto?

Sa flotom od 355 ratnih brodova (odnosno 400 ako se uključe i mali brodovi koji također nose rakete), Kina ima najveću mornaricu na svijetu (EPA)

Kina je zvanično postala sila sa najvećom mornaricom na svijetu, potvrđeno je u posljednjem izvještaju američkog State Departmenta o oružanim snagama ovog azijskog giganta.

Sa flotom od 355 ratnih brodova (odnosno 400 ako se uključe i mali brodovi koji također nose rakete), koju namjerava još nadograditi u narednoj deceniji, plan Pekinga je da se proširi izvan Indo-pacifičke pomorske regije, navedeno je u izvještaju koji je zabrinuo Amerikance.

Šta to u praksi znači i da li će SAD biti skinut sa decenijskog trona vladara svjetskih okeana?

Teoretičari već dugo raspravljaju o tome da li je osnovni preduslov da neka zemlja bude najjača sila na svijetu to da ima najveću i najmoćniju pomorsku snagu. To je dugo bio slučaj sa Britanskim carstvom dok Amerika nije počela uviđati da onaj ko ima jaku ratnu mornaricu ima i dominantu poziciju u svijetu.

Uzdizanje američke moći na međunarodnom nivou tokom 19. stoljeća uveliko se zasnivalo na samopoimanju Amerikanaca o vlastitoj nezavisnosti od Evrope a zatim uspostavljanju regionalne hegemonije. To je prvi put artikulirano u Monroevoj doktrini kojom je utvrđeno da će se svako miješanje evropskih država u američke poslove smatrati činom agresije. Osnova svega toga bilo je istinsko vjerovanje da je američka ekspanzija opravdana božanskom misijom ostvarivanja sudbine (na engleskom jeziku se to opisuje kroz uvriježenu frazu ‘manifest destiny’).

Kada je završen američki građanski rat 1865. godine, proces oporavljanja od sukoba, u političkom, vojnom, ekonomskom i društvenom smislu, odvijao se tokom sljedećih 25 godina. To je značilo ‘rekonstrukciju’ južnih država i konstantno širenje ‘granica’, što je završeno početkom 1890-tih sa porazom indijanskih plemena koji su bili prisiljeni živjeti u rezervatima.

U to vrijeme sve više se povećavao osjećaj pripadnosti američkoj naciji, što se dešavalo i zbog tehnoloških postignuća, te povećanja pismenosti među stanovnicima i razvoja medija. Također, razvijala se i saobraćajna infrastruktura, gradile su se željezničke pruge čime su američke države postajale sve više povezane.

Svijet se također brzo mijenjao. Granice u Evropi su se prekrajale, evropske kolonijalne sile su bile angažovane u utrci za resursima u Africi, a u svemu se počeo nazirati početak kapitalističkog sistema, sa međunarodnom trgovinom dobara a ne samo sirovina.

Otvaranje novih tržišta za američku robu

Britanska kraljevska mornarica u to vrijeme je bila najmoćnija pomorska sila na svijetu. Britanci su, kako se tada govorilo, ‘vladali valovima’. To je uključivalo i zaštitu Amerike od bilo kakve prijetnje s mora.

Međutim, kako su se dvije nacije počele takmičiti na globalnom planu, postalo je neophodno da SAD razvije svoje vlastite pomorske snage. Ove snage su bile važne za državu kako bi projicirala svoju moć i snagu na daljinu.

Njihovo razvijanje zahtijevalo je pomnu strategiju – brodovi se moraju puniti gorivom i novim zalihama, što znači otvaranje baza u svim dijelovima svijeta.

Osiguravanje pogodnih lokacija za baze na otocima u ogromnim okeanima, kao što su Havaji i Samoa, postalo je sastavni dio te američke strategije.

Važnost snažne flote prepoznao je i Alfred Thyer Mahan, baš u periodu prije Špansko-američkog rata 1898. Mahan je predavao historiju pomorstva a njegove knjige o utjecaju pomorske sile kroz historiju predstavljale su revolucionalno djelo koje je upravo govorilo koliko su pomorske snage bile bitan faktor u usponu Britanskog carstva.

Vjerovao je da bi SAD trebao primijeniti ovu formulu, pogotovo kako bi dobio više tržišta za plasiranje svoje robe.

Istovremeno su se u zemlji počele javljati ideje da bi američka vanjska politika trebala služiti za otvaranje novih tržišta u svijetu jer domaće stanovništvo više nije moglo samo apsorbirati robu koja se masovno proizvodila.

Dominacija u regiji

Međutim, da bi se to desilo bile su potrebne tri stvari, kako je tvrdio Mahan: trgovačka mornarica koja bi prevozila američke proizvode; američka ratna mornarica koja bi je štitila i uništila svaku prijetnju; i mreža pomorskih baza gdje bi se se osiguralo gorivo i zalihe.

Ove njegove ideje dobile su pobornike a najbitniji među njima je bio tadašnji pomoćnik sekretara mornarice Theodore Roosevelt, koji će kasnije postati američki predsjednik.

Nakon što su izbili sukobi sa Španijom u maju 1898, konačno je odobrena aneksija Havaja, a nakon što je SAD dobio rat, pod njegovu kontrolu su došle teritorije koje su mogle služiti za pomorske baze, kao što je Puerto Rico, Guam i Filipini a kasnije i Guantanamo na Kubi.

Nedugo nakon toga, SAD pod Rooseveltom dobija dozvolu za gradnju panamskog kanala jer je pomogao Panami da dobije nezavisnost od Kolumbije. Time Amerika definitivno postaje regionalna pomorska sila a nakon Drugog svjetskog rata i globalna.

Koliko je moćan jedan ratni brod?

Dominacija američke mornarice u svjetskim okeanima je nezamjenjiv alat vanjske politike.  Decenijama je ova snaga omogućavala američkim liderima da projiciraju moć zemlje u svijetu. Ratni brodovi američke mornarice mogu putovati hiljadama kilometara daleko u nekoliko dana bez kršenja suvereniteta drugih zemlja i bez izazivanja mnogo pažnje.

Međutim, neki stručnjaci vjeruju da je SAD i u tom segmentu sada na prekretnici, prvenstveno zbog modernizacije kineske flote.

Američka mornarica ima šest flota koje pokrivaju različite dijelove svijeta. SAD posjeduje 11 nosača aviona, što je najveće polovilo, dok Rusija i Kina imaju jedan.

Ipak, analitičari smatraju da se mornarice ne trebaju mjeriti po broju brodova nego po tome koliko su opremljene da mogu provoditi sigurnosne i vanjskopolitičke ciljeve zemlje.

Iako Kina posjeduje 355 ratnih plovila, odnosno 400 ako se uključe i mali brodovi, SAD sa svojih 305 ratnih brodova je moćniji, jer su oni opremljeni sa duplo više raketa nego kineski.

Drugim riječima, ratni brod je moćan onoliko koliko oružja nosi – stoga SAD ipak, za sada, još uvijek ostaje vladar mora i okeana.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO