Taktika nevjernog muža: da li više vjeruješ meni ili svojim očima?, koju već neko vrijeme primjenjuju zvaničnici tuzlanskog Doma zdravlja, pravdajući se za loš ili nepostojeći kvalitet pojedinih usluga, posebno kada se radi o prevenciji i zaštiti ženskog reproduktivnog zdravlja više ne pali ni kod najnaivnijih žena, tačnije svih stanovnika.
Moje pisanje u toku oktobarskih dana prevencije karcinoma dojke postaje polako tradicionalno, kao i nedostatak kvalitetnih zdravstvenih usluga koje bi nam, vjerujemo pripadalo.
I tuzlanski Dom zdravlja, za koji tvrde da ima najdužu tradiciju u Bosni i Hercegovini, obilježava svoj rođendan u oktobru. Slaveći skromno svake godine govore nam o kontinuiranom poboljšanju usluga, u koje mi želimo da povjerujemo, ali kad bismo to nekako osjetile, na primjer na svojim grudima.
Problem se gura pod tepih
Pisala sam prošle godine kako je uzalud nositi roze trakicu, kada u tuzlanskom Domu zdravlja mamograf ne radi više od godinu dana.
“Sve su to neistine”, zavapili su demantujući iz press službe.
“Ko kaže da nemamo mamograf? Imamo – i to ne jedan, nego dva! I to jedan iz 2007. godine, kupljen novcem skupljenim na humanitarnom koncertu”, hvalili se su se ovim podatkom.
U realnosti bi to izgledalo otprilike kao kad bi nekoga pitali da li ima televizor, a on odgovorio: “Ne samo jedan, imam dva! Od toga jedan lampaš, crno-bijeli držim u podrumu i još jedan stari u stanu, pokvaren, za koji nemam dijelove”.
Dakle, imamo – laž je da nemamo. Možda su ti mamografi još uvijek na inventurnoj listi. Možda još nisu otpisani. Ali ne rade. Možda radi signalna lampica, ali ne daje toliko neophodne snimke. Zastarjeli su i nisu u funkciji. No taj problem se gura pod sve moguće tepihe i zaobilazi. Moje pisanje izazvalo je toliko pažnje u javnosti da mi se javio i sam serviser takvih aparata, rekavši da on već duže vremena govori da za stare aparate nema dijelova i da to nije nešto to se može često popravljati.
Uzalud moj audiosnimak, gdje pitam kako da se poručim za pregled, a ljubazni tehničar odgovara: “Gospođo, mamograf ne radi”. Uzalud svjedočenja brojnih sugrađanki koje nam šalju fotografije svojih uputnica, nikad realizovanih, uzalud stotine dokaza koje nam šalju žene gdje vidimo da su naručene na mamografski snimak po dvije godine unaprijed. A onda im se kaže da treba da nose roze trakicu i da je to najmanje što mogu učiniti. Zaista najmanje. Zanimljivo je da se ženska udruženja nikada nisu bunila protiv ovakve situacije.
Protesti nisu bili uzaludni
Ipak, nije moje pisanje bilo uzalud, ni protesti koje je ono iniciralo. Zanimljivo je da su mladi ljudi, većinom mladići izašli na ulice našeg grada, noseći kartone na kojima je pisalo: “Kupite mamograf!”
Ove slike su obilazile svijet, ja sam bila uporna u prikupljanju iskaza od mojih sugrađanski, snimale su nas televizije i jednog dana se pojavio novi mamograf.
No, opet velikim dijelom od donacija. A pitam se, isto kao i prošle godine:
Kako je moguće da jedan grad sa višemilionskim budžetom ne može da kupi jedan obični mamograf, nego se već 20 godina oslanja na donacije? I kojom logikom da objasnimo kako je moguće da male privatne klinike imaju najmodernije ultrazvučne dijagnostičke aparate i mamografe? I kako je moguće da cijeli Kanton u kome živi oko pola miliona ljudi nema aparat za magnentnu rezonancu dojke, nego upućuje žene u susjednu malu privatnu kliniku?
Ako mislite da su ova pitanja jednostavna, idemo na naredni nevjerovatni nivo.
A očitanje snimka kad dođe na red
Novi donirani mamograf, čijim se perjem sada svi kitimo, ipak radi. ali to nije sve…
Kada obavite pregled, nakon višemjesečnog čekanja, kažu vam da će očitanje snimka uslijediti za nekih dva mjeseca, kada dođe na red, jer nema dovoljno ljekara, a i oni koji rade, često zbog premora koriste bolovanja.
Prije nešto manje od godinu dana sam na nekoliko službenih adresa Doma zdravlja slala upit i tražila odgovore. Naravno da mi niko nije odgovorio.
Ali, ja sam odgovore pronašla sama i ovdje navodim neke od više desetina prikupljenih ovog oktobra.
“Rečeno mi je da će nalaz biti gotov za dva mjeseca. Ne znam šta sam tim postigla. Sad se ne mogu ponovo zračiti, a nalaz mi je neophodan” (A.D.)
“U julu 2021 sam išla da se zakažem na mamograf i ultrazvuk dojke. Zakazali su me u aprilu 2022. na mamograf, a ultrazvuk za septembar 2022.” (D.B.)
“Mamograf sam uradila 15. 3. 2021, a nalaz je bio gotov 5. 7. 2021. godine. Juče sam ponovo zvala da se naručim, jer spadam u rizičnu skupinu i rekli su mi da knjiga za naručivanje za 2023. godinu još nije otvorena, pa da nazovem drugi put” (J.O.)
“Firma u kojoj radim nam je organizovala sistematski pregled, u okviru kojeg plaćamo sami sebi mamografski snimak. Nakon snimka mi je rečeno da ne očekujem očitavanje nalaza ni za dva mjeseca. Ja sam pitala: ‘Izvinite, ali šta sam ja vama platila? Pola usluge? To je kao kad bi mi krojač sašio kaput s jednim rukavom i rekao, nosi tako, pa kad prođe zima prišićemo ti i taj drugi'” (A.Ć)
Ove i brojne druge moje sugrađanke iza ovih izjava stoje imenom i prezimenom. I šta ćemo sad – ljekare nam niko neće donirati. Ovaj problem koncert neće riješiti.
Kraja nema
Paradoks je veći time što vas za neke pretrage upućuju u privatne klinike, a u nekim slučajevima vam nalaze sa tih klinika ne priznaju. Kao, na primjer, laboratorijske. Nije li to neka igra mačke i miša? Izdržljivosti? Smijemo li mi ovdje govoriti o korupciji? Ili samo o lošoj organizaciji posla?
Šta reći na kraju osim da kraja nema. Žao mi je što moram, kao i prošle godine zaključiti da je zdravlje za bogate, pa ko može da plati, on će i da se liječi.
Ponosna sam i svjesna da smo pritiscima izborili novi mamograf. Može to neko i slučajnošću nazvati, može i neskromno doživjeti. Ali je istina najbitnija. Da smo ćutali i dalje bi nam tvrdili kako su oni stari mamografi iz podruma baš dobri i kako neko ima skrivene motive, no ono što je važno jeste da se istina uvijek sazna i da od onih koji upravljaju javnim dobrima i preduzećima očekujemo da usluge građanima poboljšavaju, a ne da izmišljaju izgovore.
Mi, Tuzlanke, nismo tako naivne da se na nama vježba taktika da li vjerujete nama ili svojim očima, jer mi smo iskrene i želimo da u oktobru, kao i svakom drugom mjesecu vjerujemo svojim grudima.