Moždani udar može pogoditi svakoga, bez obzira na spol i godine, pa i naše najbliže. Lično poznajem jednu osobu koja je imala prolazni ishemijski napad. Sjećam se, kao da se jučer dogodilo. Tu sliku iznenadnog pada nasred hodnika još nisam zaboravila. Međutim, ta osoba i nakon oporavka nije promijenila loše navike, nije bacila cigarete.
Znam još sličnih primjera. Razumjela sam prije mnogo godina brigu prijatelja, koji je zbog iste navike i poroka, nakon dva moždana udara izgubio oca. Uprkos tome što ih volite, što ste im podrška, oni najčešće odabiru, i nakon proživljenog iskustva, nezdrav život. Naravno ima i onih istrajnih, koji se transformišu i odluče da žive mnogo zdravije. Više je sigurno onih koji zbog svog lošeg izbora na kraju stradaju, tj. umiru.
U posljednje vrijeme sve je više dokaza da COVID-19 povećava rizik od moždanog udara kod pojedinca. To se odnosi čak i na mlađe ljude, kao i one bez drugih faktora rizika od moždanog udara. Jer, sve više mladih osoba je pogođeno moždanim udarom, osobito u zemljama sa niskim i srednjim prihodima.
Statistike ipak nešto govore, tjeraju na razmišljanje. Svake godine oko 17,5 miliona ljudi širom svijeta prijevremeno umire od neke od bolesti srca i krvnih sudova među kojima dominira srčani i moždani udar. Globalna prevalencija moždanog udara u 2019. godini iznosila je 101,5 miliona ljudi, dok je ishemijski moždani udar iznosio 77,2 miliona, intracerebralno krvarenje 20,7 miliona, a subarahnoidalnog krvarenja je bilo oko 8,4 miliona.
Svi ovi podaci nas zapravo tjeraju da na veću ljestvicu podignemo svijest o moždanom udaru, osobito na 29. oktobar – Svjetski dan borbe protiv moždanog udara. Svima treba biti primarna briga da pronađemo načine na koje možemo smanjiti teret moždanih udara. I Bosna i Hercegovina mora biti zagovornik akcije za poboljšanje prevencije moždanog udara, mora dati podršku kako preživjelima, tako i starateljima.
Jedan je od uzroka invaliditeta i smrti
Svijet je opterećen moždanim udarom, vjerovatno zbog svijesti što je upravo on i dalje važan uzrok invaliditeta i smrti. Jer, teret moždanog udara značajno se povećao u posljednjih nekoliko decenija, ne samo zbog starenja, već i zbog povećane prevalencije promjenjivih faktora rizika od moždanog udara kao što su: hipertenzija, dijabetes, rizici u ishrani, poremećena netolerancija na glukozu, pretilost, pušenje, zagađenje zraka, upotreba alkohola, fizička neaktivnost.
Takvi ishodi nastaju uostalom i zbog lošeg kliničkog upravljanja, ograničenog pristupa zdravstvenoj zaštiti i kasnog otkrivanja osnovnih faktora rizika. Ali, ti ishodi su i rezultati društvenih barijera u nižim sociekonomskim grupama, gdje je opterećenje najveće. Nažalost to su činjenice.
Zemlje s visokim dohotkom posljednjih decenija su, zbog poboljšanja primarne i sekundarne prevencije, smanjile stopu smrtnosti prouzrokovanu moždanim udarom. Broj pacijenata kojima će biti potrebna njega kliničara sa stručnim znanjem o neurološkim stanjima, već sada je vidno da će nastaviti rasti u narednim decenijama.
I zdravstvene politike moraju biti učinkovitije. Osobito se mora poboljšati svijest o moždanom udaru među socioekonomski depriviranim pojedincima i društvima. Zapravo pružanje medicinske skrbi, nakon moždanog udara, trebalo bi biti od suštinskog značaja.
Život nakon moždanog udara
Samo u Evropi više od devet miliona ljudi žive s moždanim udarom. Predviđanja su da će se taj broj povećati u skorijoj budućnosti. Vrijeme nakon moždanog udara postaje još dragocjenije, svaka sekunda života postaje još bitnija. Baš zbog tog proživljenog iskustva, način života nakon moždanog udara treba da bude još važniji, mora postati prioritet ljudskog zdravlja.
Preživjeli se nose sa mnogo problema. To može biti invalidnost, koja može da utiče i na mentalno zdravlje. Mnogima zaista nije nimalo lako da se prilagode novom životu i to je razumljivo. Jer, adaptacija može uticati na odnose, posao, samopouzdanje, finansije, na kognitivne poremećaje i probleme intimnosti.
Ako mi zaista želimo pomoći ljudima da se nakon moždanog udara vrate u svakodnevnicu, onda njima zasigurno treba puna i koordinirana podrška sa svih strana: porodice, države, medicinskog osoblja, pa i stručnjaka, organizacija za potporu moždanog udara. Ako druge zemlje pokazuju političku volju za sprečavanje smrti i invaliditeta uzrokovanih moždanim udarom, onda takvim putem treba da ide i Bosna i Hercegovina.
Evropa već ima Akcioni plan za moždani udar (2018-2030). U njemu su četiri sveobuhvatna cilja za 2030. godinu: smanjiti apsolutni broj udara za 10 posto, liječiti 90 posto ili više pacijenata sa moždanim udarom, imati nacionalne planove za moždani udar koji obuhvataju cijeli lanac skrbi od primarne prevencije do života nakon moždanog udara, potpune implementacije nacionalne strategije za multisektorske javnozdravstvene intervencije za promoviranje i olakšavanje zdravog načina života i smanjenje okolišnih, socioekonomskih i obrazovnih faktora koji povećavaju rizik od moždanog udara.
Kao društvo mi trebamo da se osvijestimo i ujedinimo, da promijenimo životni stil u svrhu prevencije, jer kako god, lakše je spriječiti nego liječiti. Od primarne nam je važnosti pogotovo za vrijeme pandemije da se nosimo sa stresom. Postoje različiti načini – od muzike, hobija, vježbanja, masaže, planiranja, meditacije… Svako neka bira ono što mu se čini najboljim. Jer, mozgu i ne treba rutina, već osvježavanje, ako hoćemo s njim dugo i uspješno da se služimo. Bolja edukacija i znanje o moždanom udaru je važno – ne samo za stare, već i za mlade.