Božić sam oduvijek voljela. Praznik pun topline, emocija, tradicije i mirisnih kolača. Jedan od praznika kad se kao porodica pokušamo svi da okupimo, ali nije nam to baš uvijek pošlo za rukom. Najradosniji pravoslavni praznik i ove godine slavimo u najužem krugu porodice.
Dan pred sam Božić nam je oduvijek bio bitan. Zna se kako i šta treba tad da se uradi. Ujutru se rano ustaje. Najstariji članovi porodice i najmlađji, obično muški, odlaze u šumu po badnjak. Donose kući i stavljaju ispred vrata, a domaćica uzme koji list i stavi u pšenicu zajedno sa žitom i svijećom. Badnjak je u stvari hrastova grančica ili grana koja simbolizuje sabilnost, hrabrost i opstanak.
Taj dan se posti, čak iako nisi postio cijeli post ili zadnju sedmicu, taj dan poste uglavnom svi. Priprema se riba, kuva se pasulj, guli krompir za salatu i cijeli dom zamiriše na svečani ručak ili večeru. Kod nas je to obično bila večera, jer se sa mnogo ljubavi uvijek sve to pripremalo pa je znalo i da potraje. Posna baklava, hurmašiće i vrijedne ruke domaćice zamjese tjesto za razne pite. Tako to obično biva.
Znamo se često našaliti da su pripreme nekad kao za slavu, samo što tad ne dolaze prijatelji. Opet zavisi od kraja do kraja. Često čujem da ljudi obilaze jedne druge i taj dan naprave druženje. Kod nas je to, ipak, rezervisano za sam Božić.
Šta započneš, to ćeš raditi cijele godine
Paljenje badnjaka i gledanje vatre kako plamti, poseban je doživljaj. A, vjerovanje posebno kaže, ako ima što više varnica, onda je i više sreće u toj godini, pa mi često znamo da podrmamo koji put grančicu da ima više varnica. Naravno, poseban je doživljaj kad se ode u crkvu, jer se zapali ogroman badnjak. Ko ostaje kod kuće, zapali sam badnjak ,neko prije večere, neko poslije.
Trpeza je puna orasa, suvih šljiva, smokava i kukuruza. Postoje razna vjerovanja, a jedno od tih je da ako započneš nešto da radiš na Badnjak ili Božić to ćeš raditi tokom cijele godine i bićeš u tome uspiješan. Sjećam se kad sam bila mlađa, često bih tad uzimala knjigu iz nekog predmeta koji je teži iz škole i učila. Danas, uzmem i pišem, jer želim da pišem tokom cijele godine. I vjerujem da u tome ima istine.
Naveče se dobro naloži vatra i održava skroz do jutra, a prije spavanja i nakon večere ide najradosniji dio za najmlađe, mada se često uključe i stariji. Ko ne voli bombone, lizalice, orahe, dobro možda manje orahe i voće? Rijetko ko. Velika je borba da se skupi više bombona od drugih.
Ovo je popraćeno za sve pijukanjem i slamom. Slama se stavi na pod i u slamu se ubace bombone, čokoladice, lizalice, orasi, voće, a ako si sreće možda nađeš i kovanice. Nema ništa slađe nego posmatrati kad majka ili baka dodatno bace još bombona, pa onako u zraku grabiš da uzmeš još.
Dan ljubavi, mira i oprosta
Božićno jutro pamtim po bijelini i snijegu. Po hladnoći i odlasku u crkvu. Ali ovaj Božić je drugačiji, nekako i sam od sebe topliji, da nas u tmurne dane ogrije i zagrli jako, onako da puca iz dubine duše. Za Božić opraštamo svima, idemo putem mira i ljubavi. Cijeli dan je namjenjen da se odmara, lagano jede i uživa u đakonijama koje su spremljene sa mnogo ljubavi u krugu porodice i prijatelja.
Prije svega se okadi kuća, očita molitva i onda se lomi česnica u kojoj se stavi novčić, koji simbolizuje sreću. Ko pronađe novčić u česnici, znači da će imati sreće tokom cijele godine, da li je u pitanju novac, posao ili slično.
Znala sam i ja da dobijem taj novčić i kad mi ne ide, sjetim se da je to, ipak, moja godina i ne klonem duhom, znam da će nešto “doći” i da će biti dobro. Na kraju dana je bitan taj mir i spokoj koji dobiješ tokom cijelog Božića. Jeste da je možda klišee, ali čuvati svoju porodicu, dijeliti ovakve trenutke od izuzetne je važnosti.
Često ne shvatamo da je i samo pisustvo nekog, pa makar i preko žice – važno! Nisam pominjala rečenice i riječi kao što su “izazovna godina” ili “pandemija” tokom cijelog teksta. Za kraj sam morala, jer je to stvarnost, ali tu smo da vjerujemo u neko bolje sutra.
Pozdravljam vas uz poznati božićni pozdrav “Hristos se rodi!”, da vas ovaj dan nagradi sa zdravljem i osmijesima na licima.
A, ja odoh da pojedem još jedan kolač, nema se kad čekati.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.