Divlji konji ili divlji ljudi nadomak Sarajeva

Konji su preko noći postali veliki problem za lokalno stanovništvo.

Konji prave veliku štetu, stradali su zimski usjevi, voćke i ograde, oštećen je i jedan automobil (Ustupljeno Al Jazeeri)

Kad čovjek čuje pojam “divlji konji“, odmah mu pred oči iskrsne krdo prelijepih životinja iz western filmova, kako trči prerijom sa grivama koje se vijore na vjetru. Mnogima od nas, koji smo odrasli u vremenu kad su westerni još bili u modi i kad je John Wayne vedrio i oblačio koltovima i vinčesterkama, taj prizor je ostao u živom sjećanju.

Neki ga i danas imaju na slikama, u kalendarima i na posterima.

Zaljubljenici u prirodu tvrde da su divlji konji atrakcija kakva se rijetko gdje u Evropi može vidjeti. Mi u Bosni i Hercegovini imamo jednu takvu prirodnu blagodet – čuvene livanjske konje, koji slobodno žive na planini Cincar i hodaju po nepreglednim prostranstvima livanjskog kraja.

Nije nikakva rijetkost da vam, ako vas već put nanese u taj dio Bosne i Hercegovine, na krivini pred automobilom iskrsne grupa, pa čak i krdo prekrasnih konja, divnih divljih životinja. To se često događa, osobito zimi, kad konji silaze na cestu da bi jeli so koju preduzeća za održavanje puteva sipaju po saobraćajnicama.

Dođe tako ponekad i do nesreća u kojima stradaju i automobili i te lijepe životinje, ali ti divlji konji nastavljaju svoj nesputani život u prirodi uprkos snijegu i ledu, a ponekad i krivolovcima. Livanjski divlji konji nadaleko su poznati kao velika turistička i prirodna znamenitost Bosne i Hercegovine za koju znaju ljubitelji prirode širom svijeta.

Radost djece, glavobolja odraslih

Kad se u posljednjih nekoliko dana u Vogošći, doslovno na samim prilazima Sarajevu, pojavilo krdo od sedam konja, obradovala su im se mnoga djeca koja prvi put imaju priliku da vide konja, pogotovo slobodnog. Hodali su i pasli po livadama u naselju Ugorsko, ali stanovnici nisu imali mnogo prilike za zadovoljstvo da gledaju taj neobični prizor.

Konji su preko noći postali veliki problem za lokalno stanovništvo. U svom „pohodu“ počeli su praviti veliku štetu, stradali su zimski usjevi, voćke i ograde, oštećen je i jedan automobil. Najveću štetu, bar ovako na prvi pogled, pretrpio je proizvođač organskog povrća, ekološki aktivista i dugogodišnji sarajevski novinar Emir Felić.

“Stradala mi je privatna plantaža aronije, a bavimo se i drugim vrstama proizvodnje, salata, luk… To su ozimi usjevi, i to je stradalo. Jednostavno se moramo suočiti sa činjenicom da je riječ o velikim, jakim životinjama, koje u svom tom prirodnom nagonu prave štetu na imanjima, na voćkama i usjevima“, objašnjava Felić.

“Imali smo slučaj dole kod jednog komšije, koji se bavi lakiranjem automobila, da mu je oštećeno jedno vozilo. Sve su to pojedinačno manje štete, ali u globalu je to veliki problem. Posebna je poteškoća i to što u ovo vrijeme pandemije, kad smo suočeni sa psihološkim aspektom svega vezanog za korona virus , moramo po cijelu noć dežurati, paziti jesu li nam ušli u ogradu, nisu li, gdje se nalaze, jesu li nam oštetili neku voćku…“

Razumije konje, ali ne razumije vlasnike

Ispostavilo se, međutim, da to nisu baš divlji konji i da stanovnici Vogošće nemaju razloga da se raduju što su “ugostili“ jednu takvu atrakciju. Riječ je o konjima koji, kako su mještani utvrdili, imaju vlasnika, ali riječ je očigledno o nesavjesnim pojedincima koji te životinje jednostavno puštaju da se same snalaze u zimskim mjesecima kako se vlasnici ne bi izlagali trošku prehrane.

“Uglavnom, vlasnici su poznati, ali nisu nam se uopće javljali. Ove životinje nisu ni čipovane, ne znam kako ih vlasnici mogu držati i, budući da su u naselju Nahorevo, kako niko od nadležnih organa dosad nije intervenirao, prijavio i poduzeo mjere. Riječ je o jako lijepim konjima i da nije ovakva situacija, to bi bila jedna sasvim druga priča – da imamo i takvu vrstu životinja, koje treba čuvati i štititi. Međutim, odgovor svih nadležnih je isti, ne znaju šta da rade s tim konjima. Šta onda ja da radim kao privatno lice kojem je imovina ugrožena“, pita se Felić, koji razumije konje, ali ne razumije ljude koji bi trebalo da se brinu o njima.

Tako su te lijepe životinje za kratko vrijeme od atrakcije postale štetočine. Umjesto da se institucije, društva za zaštitu životinja i aktivisti, koji su tako glasni kad se obraćaju medijima i kad pišu po društvenim mrežama, angažuju kako bi zbrinuli konje, ali i oslobodili mještane od tih nezvanih gostiju, stanovnici Ugorskog nailaze, kaže Felić, na zatvorena vrata na sve strane.

Građani nemaju koristi od obećanja

“I pored toga što smo uredno obavijestili i policiju, civilnu zaštitu i kantonalnu inspekciju, nema nikakvog konkretnog odgovora. Prije dva dana uspostavili smo kontakt i sa Veterinarskom inspekcijom kantona. I pored svih obećanja, niko od njih se više nije udostojio ni pojaviti. Navodno, bili su zauzeti nekim internim seminarom i rekli su da će obavijestiti glavnog kantonalnog inspektora. Danas je treći dan kako je obaviještena kantonalna veterinarska inspekcija, niko nas više nije kontaktirao. Građani su očito suočeni s činjenicom da se u takvoj situaciji nemaju kome obratiti. Civilna zaštita kaže da nije nadležna, policija nemoćna – dođu i naprave zapisnik. Ukoliko idete dalje i tražite naknadu štete, oni će sastaviti zabilješku i prijava će otići tužiteljstvu. Tužiteljstvo će vam nakon pola godine reći da nema elemenata krivičnog djela, što znači – pojeo vuk magarca. Imali smo prije nekoliko godina sličan slučaj sa bikovima, koji su isto tako slobodno hodali i pravili štetu“, podsjeća ovaj stanovnik Ugorskog.

Dok  se grupa tih lijepih životinja, na veliko zadovoljstvo djece, slobodno šeta po imanjima, ti sad već prilično divlji konji postaju veliki teret za stanovnike. U nekim drugim zemljama vjerovatno bi se digla mnoga udruženja za zaštitu životinja, konji bi bili zbrinuti, a nesavjesni vlasnici tako rigorozno kažnjeni da im više ne bi palo na um ni da pomisle da imaju konje.

Bila bi to nesumnjivo akcija o kojoj bi pisali mnogi mediji. A ovdje, nadomak Sarajeva, nema ništa od toga. Ostaje samo pitanje jesu li u ovom slučaju divlji koji ili ljudi koji bi trebalo da zbrinu te životinje, prepuštene same sebi, hladnoći i nesigurnom životu na tuđim imanjima.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Uprave zooloških vrtova u svijetu kažu da životinjama nedostaje društvo, dok su neke životinje i ‘zaboravile na ljude’.

Published On 04 May 2020
Više iz rubrike BLOG
POPULARNO