Je li konačno došlo vrijeme da i u dijelu pravoslavnog svijeta, prije svega u samoj Crkvi, prevlada mišljenje o potrebi usklađivanja “vjerskog” kalendara sa “svjetovnim”, te da se Božić počne obilježavati po novom Gregorijanskom kalendaru, dakle 25. decembra, a ne po starom Julijanskom kalendaru, 13 dana kasnije, odnosno 7. januara?
Na ovo pitanje još nema potpunog odgovora iako je papa Grgur (Gregorius) bulu o uvođenju novog kalendara koji je po njemu nazvan gregorijanski potpisao još 24. februara 1582. godine.
Osim Ruske i Srpske pravoslavne crkve, vrijeme po Julijanskom ili starom kalendaru računaju još i Antiohijska, Crnogorska, Gruzinska i Makedonska pravoslavna crkva, te Vaseljenska patrijaršija i neki manastiri na Svetoj gori. Julijanski kalendar uveden je u cijelom Rimskom carstvu 46. godine prije Hrista, a ime nosi po imperatoru Juliju Cezaru.
Nova godina usred posta
Iako su, naprimjer, od trojice najznačajnijih Srba (Nikola Tesla, Milutin Milanković, Novak Đoković) bar dvojica slavili Božić 25. decembra, iako je odavno Gregorijanski kalendar postao primarni za računanje vremena u cijelom svijetu, pa i u Srbiji, uprkos sve glasnijim protivljenjima pojedinaca, pa čak i iz same Crkve, i dalje će kod mnogih opstajati praksa proslavljanja dva Božića i dvije Nove godine, najprije po Gregorijanskom, a potom i Julijanskom kalendaru. Neki će reći, eto, iz inata.
Ali, valja još jednom jasno i glasno ponoviti kako ne postoje ni “katolički” ni “pravoslavni” Božić iako ih mnogi upravo tako (pogrešno) nazivaju i proslavljaju. Božić 25. decembra su pored rimokatolika upravo proslavili, istina zbog pandemije skromnije nego inače, više od 800 miliona vjernika brojnih protestantskh crkava, ali i značajan broj pravoslavnih hrišćana. Jer, jedina istina je da je Božić samo jedan kao i što je Nova godina samo jedna, radi se o različitom računanju vremena, ali i još po nečemu o čemu je ovdje biti riječ, o djelimičnom sudaranju astronomije odnosno nauke sa jedne i jevanđelja odnosno religije, sa druge strane.
I pored toga, nije zalaganje za primjenu Gregorijanskog kalendara nikakva jeres. Tako akademski slikar i pisac Mišo Mladenović navodi dva razloga zbog kojih bi to bilo korisno. Prvi je da svi hrišćani slave Božić, Uskrs i Novu godinu istog dana zato što su – hrišćani. “Svi smo mi jednaki pred Bogom, a svako će polagati svoje račune, kada dođe vreme za to”, najkraće je obrazloženje.
Kao drugi razlog navodi činjenicu da se za najradosniji hrišćanski praznik Hristovog rođenja vjernici pripemaju molitvom i postom. I baš tada se proslavlja Nova godina po novom kalendaru i niko ne pravi pitanje zašto se primjenjuje novi kalendar i slavi se “po novom”?
Slavi se bezbeli pompezno, uz svestranu pomoć i podršku države, medija, sa reklamama na sve strane, sa trpezama punim mrsne hrane, sa muzikom i igrom – sve usred božićnog posta.
I kralj Petar slavio 25. decembra
Kao i obično i o ovom pitanju “svi sve znaju” i svi imaju “mišljenje”, ali nije zgoreg podsjetiti se da sadašnje stanje, barem kada je Srbija u pitanju, nije bilo riješeno na isti način oduvijek kako to mnogi tradicionalisti pretenciozno naglašavaju.
Mnogi su zaboravili da su prije Prvog svjetskog rata srpska država i crkva Božić proslavljale 25. decembra po starom julijanskom kalendaru! O tome svjedoče već i naslovne strane beogradske štampe iz tog vremena. Tako su, naprimjer, u prazničnom trobroju od 24, 25. i 26. decembra 1910. godine objavljeni prigodni božićni tekstovi, a uz tradicionalni pozdrav “Hristos se rodi” svim čitaocima i čitateljkama praznik je čestitalo uredništvo Politike. U istom broju, objavljena je i reportaža o pripremama za proslavu Božića na dvoru kralja Petra Karađorđevića. Navodi se da se “kralj Petar sprema da dočeka praznik isto onako kao i njegovi podanici”.
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca novi, gregorijanski kalendar uveden je u januaru 1919. godine, Zakonom o izjednačavanju starog i novog kalendara. Propisano je da u čitavoj državi na dan 15. januara 1919. godine po julijanskom kalendaru prestaje da važi stari kalendar i da se danom 28. januara 1919. uvodi računanje vremena po novom kalendaru.
Pošto Srpska pravoslavna crkva ovaj kalendar nikada nije usvojila, 1920. je Nova godina prvi put proslavljena prije Božića, a mali Božić je nazvan Srpskom novom godinom iako ni taj datum, 14. januar, nije samo srpska tradicija.
Između astronomije i jevanđelja
Najzanimljiviji dio priče o “kalendarskom pitanju” desiće se prije nepunih stotinu godina, 1923. godine na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu (Istanbul), gdje je i Srpska pravoslavna crkva prihvatila usklađivanje starog sa novim kalendarom, ali će brojna pitanja uprkos tome ostati neodgovorena.
Zašto su neke pravoslavne crkve, uključujući prihvatile i vrijeme računaju po kalendaru srpskog naučnika Milutina Milankovića i od tada uredno obilježavaju Božić istog dana kada i rimokatolici i sve luteranske crkve, 25. decembra? Zašto su Ruska, Srpska i još neke crkve odbile Milankovićev kalendar? Zašto se i danas na razumne glasove iz same crkve o potrebi izjednačavanja datuma Hristovog rođenja iz vrha crkve gleda kao da su heretička? Kakve su posljedice takvog (rigidnog) stava u pravoslavnom, ali i hrišćanskom svijetu uopšte?
Slavni srpski naučnik je dokazao da julijanski kalendar kasni 13 dana za astronomskim i da tu razliku treba ukinuti i zadržati julijanski poslije toga jer će već 2100. zakašnjenje biti jedan dan, pa bi se Božić slavio 8. umjesto 7. januara, dok će u gregorijanskom zakašnjenje od jednog dana biti tek 3300. Godine. On je uradio bolji i precizniji kalendar u kojem bi se zakašnjenje vidjelo tek nakon 43.000 godina! Naučno je to bilo uvjerljivo i prihvatljivo ali se pokazalo da ostaje problem slavljenja Uskrsa, pa se tako problem opet našao u procjepu između nauke i jevanđelja koje jasno svjedoči kada bi trebalo slaviti najveći hrišćanski praznik.
Taj problem uočili su mnogi koji su se bavili temom usklađivanja kalendara, među kojima pisac i vjerski analitičar Mirko Đorđević koji je u svom uratku “Između jevanđelja i astronomije” podsjetio da pravoslavni koji se drže svog julijanskog kalendara, prigovaraju gregorijanskom kalendaru da Uskrs mora biti po jevanđelju, odnosno poslije proljećne ravnodnevnice i to prve nedjelje punog mjeseca.
Uskrs se, kako objašnjava, ne može poklapati s praznikom i svetkovanjem jevrejske Pashe, kako to biva kod katolika često i danas jer to “nije isti praznik”.
Tako se po jevanđelju i slavio Uskrs u prvu nedelju poslije punog m,eseca a ravnodnevnica je 325. godine bila 21. marta. Tako je Uskrs slavljen najranije 22. marta a najkasnije 25. aprila. Za određivanje se koriste poznate Najgebauerove tablice i veliki pokretni praznik “šeta” od 1. aprila do 8. maja.
Iako je Srpska pravoslavna crkva prihvatila naučne dokaze Milankovića u Carigradu problem svetkovanja Uskrsa je ostajao.
Milankovićev je imao rješenje
Đorđević je podsjetio da je Milanković i tu ponudio rješenje. Čuveni beogradski profesor je dokazao kako će teći određivanje Uskrsa sve do naredne 1974. pa i 1999. godine. Tu je, citirao je Milankovića, potrebna veća tačnost nego što je daju Najgebauerove tablice, jer u tim godinama pada prvi pun mjesec iza proljećne ravnodnevnice veoma blisko ponoći između subote i nedjelje. On je izračunao, astronomski, mesečevu “opoziciju”. Ako pun mjesec pada prije ponoći imamo jednu situaciju, a ako pada poslije ponoći Uskrs će se slaviti “tek nedjelju dana docnije”. Uvijek mora biti nedjeljom jer je tako po jevanđelju, a to se ne može mijenjati.
Problem je naučno uglavnom riješen ali nije teološki usaglašen i od tada nema na pomolu nekog saglasja.
Činilo se u jednom trenutku da će kalendarsko pitanje biti pokrenuto sa mrtve tačke kada ga je komentarisao srpski patrijarh Pavle, ponudiši objašnjenje koje zapravo to i nije jer tradicija je ne jednom bila narušavana u samoj Crkvi.
Bivši srpski patrijarh nije sporio naučne dokaze, još manje Milankovićeve, ali je podsjetio da za SPC “to nije samo astronomsko već i kanonsko pitanje”. Tradicija, odnosno predanje u Crkvi ima vrijednost koja se ne može potcjenjivati jer Crkva stoji i na predanju. Kanoni su jednostavno zakoni koje su sabori ustanovili davno i oni se lako ne mijenjaju, odnosno mogu se mijenjati samo saborno-saglasno, što će reći uz pristanak svih pravoslavnih crkava na ekumeni, a one su do danas ne samo nesaglasne već i razjedinjene u tom pitanju.
Stav patrijarha Pavla i sveštenika Kubata
Grčka pravoslavna crkva uvela je novi kalendar 1923. godine, jednostrano i bez konsultacije sa ostalim pravoslavnim pomesnim crkvama, napisao je patrijarh Pavle, a kasnije su novi kalendar primile i Carigradska, Aleksandrijska, Antiohijska, Rumunska i Bugarska patrijaršija. Evo šta je zapisao patrijarh Pavle o tome kako da se ponašaju vjernici i sveštenstvo SPC kada se zateknu, naprimjer, u Grčkoj baš 25. decembra odnosno da li da učestvuju u božićnoj liturgiji, budući da njihova crkva praznuje Rođenje Hristovo tek za 13 dana?
Patrijarh Pavle navodi da je SPC “svojim članovima, kad su odlazili u Grčku, savjetovala da se za vreme bavljenja onde, u pogledu praznika, drže i oni novog kalendara”.
Vratimo se, na kraju, u današnje vrijeme u kojem bivši profesor Bogoslovskog fakulteta Rodoljub Kubat u susret novogodišnjim praznicima ide i korak dalje otvoreno pozivajući ljude da samoinicijativno slave Božić 25. decembra.
“Ne treba čekati nikakvu odluku sa vrha, nego vjerujući to treba da čine samoinicijativno i spontano. Oni koji hoće da slave 7. januara, mogu to na isti način da rade. To ništa ne smeta”, rekao je Кubat.
Liberalniji stavovi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ipak, za sada nisu poželjni ni u kalendarskom niti drugim pitanjima, jer se kao i u Carigradu prije 98 godina gleda šta će i kako učiniti Ruska pravoslavna crkva.
Slučaj pomenutog profesora bogoslovije je u tom pogledu najilustrativniji. On je nedavno na prijedlog Sinoda SPC isključen sa Bogoslovskog fakulteta iako je Beogradski univerzitet autonoman u odnosu na državnu i vjersku vlast. Crkva ga je oglasila krivim jer je ukazivao na pedofiliju i seksualna zlostavljanja nekih ljudi u crkvenim odorama.
Bez obzira na argumente za i protiv čini se da će hrišćani još dugo čekati dan kada će svetkovati dan Hristovog rođenja istog datuma.
Sretan Božić po dva kalendara!
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.