Sutjeska, Bileća i Trebinje: Neistraženo bh. blago

U obilasku netaknute prirode blaga Bosne i Hercegovine (Ustupljeno Al Jazeeri)

“Odavde možete da ponesete samo fotografiju, lijep utisak i želju da se vratite ponovo”, tim su riječima domaćini Nacionalnog parka (NP) Sutjeska počeli naše dvodnevno putovanje obilaska NP Sutjeska, Bileće i Trebinja, u okviru inicijative ‘Odmori u BiH’ koja promoviše bh. destinacije kao vid podrške turizmu, uz finansijsku podršku EU-a.

Ljepote koje Bosna i Hercegovina ima poznate su u regionu, Evropi, ali i svijetu, zbog istorije, tradicije i bogate kulturne baštine. Putovanja i pečati u pasošu ove godine znatno su smanjeni, ali uz poštovanje svih epidemioloških mjera, mi smo se zaputili u obilazak netaknute prirode našeg domaćeg blaga.

Virtuelni prikaz Perućice

Nacionalni park Sutjeska je najstariji i najveći nacionalni park u Bosni i Hercegovini, koji je, zbog vrijednosti, ljepote i očuvanosti, uvršten 2000. godine u II kategoriju IUCN-a (Odjeljenja za zaštitu prirode i prirodnih dobara). Na ulasku u park nalazi se Memorijalni kompleks, čiji su centralni dio monumentalni spomenik, spomen-kuća i muzej.

Spomenik, koji je simbol ovog parka ostavili smo za kraj jednodnevnog obilska, pa smo se zaputili u muzej, gdje su nam domaćini prije toga, kroz kratke prezentacije, pokazali svoje planove, a između ostalog i plan za virtuelno prikazivanje Perućice. Ova prašuma se nalazi u samom srcu NP Sutjeska i prirodni je rezervat, jedna je od najvećih u Evropi, ali i posljednja. Poznata je i po flori i fauni, nikad nije u potpunosti istražena, pa je kao takva ostala veliki izazov za mnoge botaničare.

Jedan od ljepših pogleda koje smo tokom putovanja vidjeli bilo je kad smo došli na vidikovac Dragoš sedlo, sa kojeg se pruža veličanstveni pogled na prašumu Perućica i vodopad Skakavac. Put do vidikovca bio je isprepleten neobičnim puteljcima i vijugavim korijenjem drveća, a pogled sa strana na velike uvale. Pravi adrenalinski doživljaj.

Zbog sigurnosti, potrebna je posebna i sigurna obuća, ali i vodič, koji je se nalazi u sklopu nacionalnog parka. Sami ne možete ići u istraživanje, pa je potrebno dan ranije najaviti posjetu, kako biste osigurali da imate vodiča na vrijeme, preporuke su iz ovog nacionalnog parka.

Spomenik koji smo ostavili za kraj iskoristili smo kao priliku za fotografisanje i snimanje, ali i jednu vrstu vježbe, jer samo penjanje do spomenika po mnogobrojim stepenicama predstavlja poseban užitak kad se dođe do njega. Spomenik se nalazi u Dolini heroja, a radio ga je vajar Miodrag Živković. Podignut je 1971. godine i podsjetnik je velike bitke koja se desila na Sutjesci 1943. godine.

Put smo nastavili do Bileće, gdje smo uživali u pogledu na najveće akumulaciono jezero na Balkanu – Bilećko jezero. Nikola Bajović, direktor Turističke organizacije Bileća, kaže kako je to jezero posebno interesantno za ljubitelje ribarenja.

“Bilećko jezero obiluje riječnom i jezerskom ribom te ribolovci često znaju uloviti ekstremno velike primjerke somova i šarana”, rekao je Bajović.

Trebinje – ‘Grad Sunca’

Putovanje smo nastavili do Trebinja – “Grada Sunca” i platana, kako ga najčešće zovu turisti. Grad je poznat i po pjesniku Jovanu Dučiću, u kojem svaki ćošak izgleda kao da ste ušli u neki film, a nije da se nisu mnoge serije i filmovi snimali tamo, pa čak i filmovi svjetske produkcije.

Marko Radić, direktor Turističke organizacije Trebinja, objasnio je kako se Trebinje oduprlo krizi koju je prozvela pandemija korona virusa i postao svojevrsni šampion u otporu turističke industrije, te da ima nove planove za razvoj.

Srce grada predstavlja rijeka Trebišnjica, koja vijuga kroz grad, a jedan njen dio je ograđen i preusmjeren u riječni bazen, koji je zapravo gradsko kupalište Trebinja. Ovom prilikom, uz pomoć Tour Guides Trebinje, obišli smo Stari grad, trebinjsku pijacu, korzo te Muzej Hercegovine, sa izuzetnom kolekcijom, koji zaslužuje posebnu pažnju u obilasku, te hercegovačku Gračanicu, sa koje se grad vidi u punom sjaju.

Tradicija kojom grad obiluje mogli smo vidjeti na Trgu slobode, nedalako od čuvenih platana, gdje su trgovci izložili poznata vina, sireve, sočne smokve, grožđe, tradicionalne priglavke za hladnije dane, nošnju te suvenire po kojima je grad poznat, ali i izložene knjige, među njima i one posvećene Trebinju.

Zaputili smo se do rijeke Trebišnjice, gdje smo iskoristili priliku da plovimo tradicionalnim trebinjskim barkama. Plovidbi se pridružio i ambasador Johan Zatler, šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik u Bosni i Hercegovini, koji je rekao da potencijale koje imamo ne iskorištavamo dovoljno i da trebamo posebnu pažnju posvetiti turizmu u cijeloj Bosni i Hercegovini. 

Trebinje je muzej na otvorenom, kazala je jedna naša saputnica, dodajući kako “od Trebinjaca trebamo učiti kako treba dočekati goste, provesti ih kroz grad i pokazati im ono čime se dičite”.

Putovanje smo završili nedaleko od Trebinja, u manastiru Tvrdoš. Manastir datira iz 15. vijeka, a u skolopu manastira nalazi se poznata vinarija. Na izlasku iz manastira iznenadilo nas je drvo banane, ali kako je ovo godina puna iznenađenja, zaputili smo se nazad svojim gradovima puni utisaka, fotografija za uspomene i sa željom da se vratimo ponovo, baš kako smo na početku bili “upozoreni” da će tako biti.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO