Potopljeni ʽMejdanʼ – poraz koji toliko boli

Dosta je Tuzla tonula, vrijeme je da se izdignemo, piše autorica (Ustupljeno Al Jazeeri)

„Nijedan poraz nije ovoliko bolio“, u emotivoj poruci nakon bujične oluje u kojoj je poplavio Sportski centar Mejdan u Tuzli, izjavila je neprevaziđena košarkašica Raza Mujanović.

Mirza Teletović, naš slavni košarkaš se oglasio takođe rekavši da moramo probuditi empatiju kod građana da se prikupe sredstva i obnovi Mejdan.

Ogroman poraz i nedostatak empatije je ovo za one građane Tuzle koji krupni otpad bacaju u kanale i odvode, ne razmišljajući da će to priroda da im sruči nazad u podrume, prizemlja, da im potopi automobile, podavi stoku i odnese uspomene.

Samo prije nekoliko dana mnogi stanovnici Tuzle očajno su izbacivali vodu iz svojih potopljenih podruma i garaža.

Predstavnik kriznog štaba, naglo razbuđen, vidno umoran rekao je da su iz Tušanjskog potoka izvukli kamion starih guma koje je bujica nanijela iz viših naselja i koje su pod naletom vode zaglavile ispod mostova, uvukli se u kanale i spriječili vodu da otiče dalje. Sručio se takođe iz viših naselja sav šljunak i tucanik kojim se prekrije neka rupa ili ostave nedovršeni građevinski radovi, pa se to raznosi mjesecima i time zatrpavaju odvodne cijevi i šahtovi.

Da bi se nešto mijenjalo tek da se promijeni, doskorašnje elementarne nepogode prozvaše stanjem prirodne nesreće, i kako tad nesreće prizvasmo, tako nas i ne popuštaju.

Te noći se tresao i cvilio Mejdan nemoćan da se odbrani pred naletom vode, koja je odnijela taj slavom gaženi parket, koji je 36 godina utabavala košarkaška lopta i po kojem su škripale patike naših slavnih sportista.

Mejdan – put za ostvarenje velikih snova

Sportski centar Mejdan otvoren je 1984. godine, a samim tim i velika vrata za bavljenje sportom u Tuzli. „U maloj sobi su i misli tijesne“, govorio je Dostojevski. Prostrani Mejdan otvorio je put za velike misli i još veće snove. Dobri uslovi, dobri treneri i pravilno upravljanje i ulaganje u sport doveli su do toga da su vrlo brzo u Tuzlu počeli da stižu sportski trofeji. Trideset godina Mejdanom odzvanja slava iz marta 1989. kada su naše košarkašice u malu rudarsku Tuzlu donijele veliko i sjajno evropsko zlato. Trideset godina kasnije, nakon uspješne svjetske karijere, Razija Mujanović ušla je u FIBA Kuću slavnih, kako jedina žena iz bivše zajedničke domovine, pod čijom je zastavom dugo igrala i čije je olimpijsko srebro ponijela. Mi Bosanci skloni smo uljepšavanju istorije, fingiranju tradicije, dodajemo maržu tamo gdje se čini da je nedovoljno, pa tako smišljamo neke svoje heroje i ulicama dajemo imena ljudi kojih se niko ne sjeća i za koje i ne postoje neki konkretni tragovi o tome ko su bili i da li su zaista vrijedili.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Mi smo grad koji je samo jednom imao ženu za predsjednicu opštine. Kakva su vremena, zadugo će ona i ostati jedina. Malo je ulica koje se zovu po ženama.

No, bliže se lokalni izbori i možda bi ovo bila dobra prilika da se kandidatima novim i starim kaže da grad bira slugu, a ne gospodara. Naša zapuštena i po svemu osiromašena komunalna preduzeća, koja su prebogata jedino nepotrebnim zaposlenicima treba osavremeniti, rekonstruisati, u njih uložiti sredstva građana i učiniti ih funkcionalnim.

Bilo bi dobro da građani znaju kada bace izlizanu gumu svog istrošenog automobila u obližnji potok, nedaleko od kuće, da će se ta guma vratiti, ali ne sama. Doći će sa bujicom vode, granja, smeća, tuđih fekalija i potopiti vaše podrume u kome su možda fotografije vaših roditelja sa vjenčanja ili će odnijeti neki vaš pehar ili medalju, pa ćete i vi s razlogom reći: „Nikada me nije ovako boljelo!“

A zaboljelo nas je. Jer nije to obični parket. Po tom parketu gazile su evropske šampionke, Razija Mujanović, Mara Lakić, Naida Hot, Stojanka Došić, Smilja Rađenović i druge. Tog marta ‘89. Evropa je čula za nas. Te ‘89. i godinama kasnije, na tom, danas potopljenom parketu u Mejdanu drhtale su mnoge košarkaške veličine pred našim zlatnim djevojkama.

Tridesetjednu godinu kasnije umjesto slave, Mejdan potapa prljava voda i mulj naših neodržavanih i nečišćenih kanala i okolnih potoka. Svih tridesetšest godina od otvaranja Mejdana padale su kiše na ovaj grad. I oluje i geleri, i saharski pijesak i rudnička prašina i naša obična slana tuzlanska kiša, padala je i nije naudila Mejdanu, sve do neki dan, kada se u jednoj noći sručila na nas voda, ali se sručila i istina o lošem održavanju grada. Par dana nakon prve poplave, pala je nova kiša i ponovo potopila pojedine dijelove Mejdana.

Istina je da je bilo olujno nevrijeme. Dok je ljudi biće nevremena, kiša i oluja. Ali ne može svaka kiša da blokira grad, ili kanton. Ne može svaka jača kiša da uništi domove desetinama ljudi. Potrebno je otkloniti uzroke i otklanjati ih kontinuirano, čistiti kanale, cijevi, šahtove, potoke i potočiće proširivati redovno, a ne onda kad već plavi.

Tuzla dostojna Razije Mujanović

U ovoj izbornoj godini treba reći svima koji su hrabri da se uhvate u koštac sa svim poslovima i obavezama koje nosi funkcija gradonačelnika, sve koji su kadri da se na izborima kandiduju, da građani očekuju od njih da im služe. Da grad funkcioniše kao svaki normalan grad. Da se otklanjaju nedostaci, a manje pričaju priče.

Reći će građani, i mladi i stari, da im je ponos Razija Mujanović, žena koja je pomjerila granice ženske košarke. Da, Raza je naš ponos! A zašto joj nismo dali ništa osim stančića od 40 kvadrata? Dali smo ljubav, reći će mnogi. Tačno. Tuzlaci su ponosni što se jedna od najljepših centralnih gradskih ulica zove po Mirzi Delibašiću, ona u kojoj je proveo djetinjstvo. Taj grad na zrnu soli iznjedrio je najslavnija ženska sportska imena: Svjetlanu Kitić, najbolju rukometašicu svih vremena, Raziju Mujanović, Maru Lakić, slavnu kapitenku zlatne postave Jedinstva. Po ovim ženama u normalnim društvima nazivaju se ulice i trgovi, o njima se uči u školama. 

Upravo Razija, kojoj ovaj grad i država nisu dali ništa posebno zauzvrat, pokrenula je akciju prikupljanja novaca za renoviranje Mejdana, koji je i prije ove poplave bio zapušten. Košarkaški klub Sloboda iznjedrio je takođe brojna velika košarkaška imena. Među njima trenutnog predsjednika skupštine Tuzlanskog kantona, Žarka Vujovića, koji je od Doma naroda Federacije tražio hitno izdvajanje novaca za renoviranje Mejdana. Okupljaju se i drugi sportisti Tuzle, atletičari, karatisti i drugi koji uplaćuju lična sredstva za otklanjanje štete. Nagovještavaju i drugi donatori pomoć u sanaciji štete.

Pitanje na koje nikada nećemo naći odgovor jeste: zašto se sjetimo naših velikana onda kada zatrebaju i zašto grad nema novaca da renovira Mejdan, jer je taj parket dimenzija 45 X 30 metara kvadratnih? To bi jedan privatnik sam riješio za dan. Istina je da je i druge radove neophodno preduzeti, ali šta postižemo saniranjem štete ukoliko ne otklanjamo uzroke.

Pozivam kandidate za budućeg gradonačelnika da utiču na svijest građana da ne zatrpavaju smećem sami svoje okućnice, te da se takvi vaspitno sankcionišu.

A novac će se naći i nema sumnje da će zablistati hram košarke u svom starom sjaju. Ali, da li ćemo doživjeti ponovo da drhtimo od sreće i ponosa dočekujući neke nove sportiste okićene zlatom – teško. Jer, nekada se u sport pravilno ulagalo, a sada skupljamo novac da reprezentativcima kupimo patike.

„Kroz glavu su mi proletile sve one slike uspjeha, pobjeda, napornih treninga, druženja… pa i poraza. Ali nijedan poraz nije ovako bolio! Nadam se da će se moja Tuzla izdići iznad ovoga!”, rekla je Raza, jedina žena Evrope koja je članica FIBA-inog tima snova!

Ulažimo u sport i sportiste onoliko koliko od njih tražimo, ulažimo u komunalnu infrastrukturu i u svijest građana o tome da pravi patriotizam i pravi turizam leži u odnosu prema svom čistom gradu. Dosta je Tuzla tonula, vrijeme je da se izdignemo i budemo dostojni Razije Mujanović.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO