Kultura neznanja i zaborava

Mlade generacije utopile su se u sasvim drugačija mjerila vrijednosti, piše autor (EPA)

Ljudi na Balkanu još od daleke prošlosti imaju naviku da se stalno i neumjereno hvale i ponose svojom tradicijom, znamenitim mjestima, ljudima i događajima, i to baš kao da je sve to njihovo lično djelo i zasluga. Tim neobičnim darom da se osjećaju dijelom tog kolektivnog bića, kiteći se tuđim perjem i razmećući se tuđim zaslugama iz prošlosti, „ugrađivali“ su se u slavu nekadašnjih vojskovođa, pisaca, pjesnika, režisera, muzičara, sportista… Malo ko je pomišljao kako bi polako moglo doći vrijeme kad će se rađati i stasavati mlade generacije, koje će se utopiti u sasvim drugačija mjerila vrijednosti.

Otprilike dvije decenije poslije rata, zapanjeni profesori i pedagozi spoznali su da ogroman broj djece u Sarajevu malo šta zna o sopstvenom nasljeđu i prošlosti svog grada. Ispostavilo se da mnogi ne znaju ni za Rimski most na Ilidži, šta su Morića Han i Svrzina kuća, gdje je Jajce – kasarna, ko je i kad napravio prve bolnice u Sarajevu, kome je izgrađen spomenik na Vracama, otkud u Sarajevu Višegradska kapija, kuda je vodila čuvena uskotračna pruga od Bistrika prema Višegradu… Mnogi učenici nikad nisu čuli da je KK Bosna nekad bila košarkaški prvak Evrope, a većina nema pojma ko su bili Šiba Krvavac, Emerik Blum, Duško Trifunović, Vlado Dijak…

Nisu rijetki radnici u obrazovanju koji tvrde da svijest nedopustivo velikog broja mladih ne seže dalje od markirane odjeće, prodavnica sa zvučnim imenima i bjelosvjetskih kvazizvijezda sa portala i magazina, a prvi je na tu zabrinjavajuću pojavu svojevremeno, prije nekih šest-sedam godina, javno, pred kamerama upozorio Sarajlija Goran Mikulić, sin čuvenog slikara Marija Mikulića.

“Ja imam dvoje unuka. Oni ne znaju ni gdje je Arap-mahala, ni gdje je bob staza, što je novijeg datuma… niti znaju šta je Alifakovac. Možete zamisliti šta će se znati za nekih trideset godina. Ja mislim da će se samo znati za Al -Shidi (prodajni centar SCC) i neke takve zgrade.”

Generalni hvalospjevi

Tako smo, bar tako tvrde turistički radnici, zaplovili u svojevrstan apsurd – oni koji dolaze na ove prostore kao turisti ili nekim drugim povodom, znaju o našem nasljeđu mnogo više nego generacije mladih, koje odrastaju baš ovdje.

Tako kineski turisti, (naravno, oni koji su dolazili ovdje prije korone), tačno znaju lokacije, nazive i događaje vezane za film Valter brani Sarajevo, a brojni drugi turisti više znaju o Sarajevskoj olimpijadi od dobrog dijela domaćeg stanovništva. Ne može se baš generalizovati, ali profesori i nastavnici tvrde kako vrlo često susreću mlade ljude, koji bez imalo nelagode priznaju da ne znaju gotovo ništa o znamenitostima svoje zemlje i gradova u kojima žive.

Profesor gimnazije u sarajevskom naselju Dobrinja Vedran Zubić, (koji je široj bosanskohercegovačkoj javnosti postao poznat po veoma zanimljivim predavanjima iz geografije na TV nastavi, koju je u ono vrijeme mjere ograničenog kretanja za maloljetne osobe tokom pandemije emitovala BHRT) smatra da su mnoge stvari u sistemu postavljene naopako.  

„Sustav je napravljen tako da, neću reći ne uči djecu ništa, nego da ima samo generalne hvalospjeve poput onoga: mi smo društvo sa bogatom tradicijom, historijom, Sarajevo je mali Jerusalem, dodir istoka, zapada, juga, sjevera, kultura, civilizacija, religija i slično, ali ne ide se na to da se uči suština. Evo, pitaćemo učenike za Latinsku ćupriju, otkud Kruh svetog Ante na Bistriku, kojih je to Sedam braće i jesu li oni uopšte braća… Uzmite geografiju, znanost koju ja predajem – djeca mnogo više nauče o pustinjama Afrike , a ne znaju nabrojati pet gradova kroz koje prolaze kad idu iz Sarajeva na more. Ali nije baš da mi bježimo od tog znanja, nego jednostavno smo se doveli u situaciju da nam se to znanje ne nudi. Kad govorimo o geografiji, u gimnaziji se Bosna i Hercegovina uči ukupno trideset časova, a vi vidite koliko djeca uče stranih jezika. Mi moramo imati znanstvene emisije u kojima treba da pričaju relevantne osobe, pa će, recimo, profesor historije pričati o tim stvarima na osnovu relevantnih fakata, a ne na osnovu nekakvog romantizma ili nekih priča, koje imaju osnovu samo u dnevnoj politici. Kako god saberete, kriv je sustav. Stvarno je nevjerovatno da neko u Rumuniji od vampira napravi turističku atrakciju, a mi ne možemo napraviti turističku atrakciju od Povelje Kulina bana“, konstatuje profesor Zubić.  

Ova svojevrsna kultura neznanja i zaborava nije rezultat samo domaćih apsurda, nego u dobroj mjeri i činjenice da su društvene mreže i elektronski mediji zagospodarili i ovim prostorima, odlučujuće utičući na čitave generacije mladih ljudi.

Njihovi junaci više nisu ličnosti iz nacionalne istorije, književnosti, kinematografije, nego lica koja mogu vidjeti u raznim reality emisijama, razne „influencer pojave“ – svi oni likovi kojima nas svakodnevno i raskošno obasipaju portali, društvene mreže i razni magazini.

Baklava i njena 33 sloja

U sudaru s modernim, kako se kaže u onoj potrošenoj frazi o planeti kao globalnom selu, tiho nestaju sve one stvarne i preuveličane tradicionalne znamenitosti, kojima su se ponosile dosadašnje generacije, pronalazeći u tom kolektivnom, često i lažnom ponosu zamjenu za sve ono što im je život uskratio na ličnom planu. 

Ali, da li to samo po sebi znači da se treba predati neznanju? Ni slučajno, uvjeren je profesor Zubić, samo te nove trendove treba znati iskoristiti.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Vi danas kad uključite društvene mreže, evo vi i ja, pa tako i dijete, vama će doći čitav niz informacija kako je, ne znam, neka dama povećala grudi ili se slikala polugola. Hajde, pomenućemo Kim Kardashian. Znam da to djeca gledaju… i onda ja dođem i objasnim kako je Kim Kardashian Jermenka, pa kako su svi oni koji imaju sufiks –ijan Jermeni, kako su Jermeni pobjegli od turske invazije na kraju Prvog svjetskog rata, kako danas postoji država Jermenija, koja je danas neovisna, a bila je u okviru Sovjetskog Saveza, kako mnogo Jermena ima u Americi… Dakle, profesor treba da zna iskoristiti sad tu Kim Kardashian da učenike nauči čitav niz geografskih, istorijskih, kulturoloških, religijskih karakteristika Jermena… Pa kažete da su oni pravili prvu balkavu, da su oni prvi kršćani, da ta baklava ima 33 sloja, da je svaki taj sloj godina Isusovog života… Dakle, može to profesor iskoristiti. Tako bi trebalo biti i sa znamenitostima u Bosni i Hercegovini“, pojašnjava profesor Vedran Zubić.

…Nikad niko nije napravio istraživanje zašto je ljudima u Bosni i Hercegovini normalnije i prirodnije da svoju djecu šalju na ekskurzije ili da sami putuju u Španiju, Francusku, Grčku ili Tursku, dok o svojoj zemlji i njenim znamenitostima ne znaju bogzna šta.

Prosto je nevjerovatno da je mnogo više učenika iz ove zemlje vidjelo Lloret de Mar pored Barselone nego Blidinje ili vodopad u Jajcu ili da neki provedu život, recimo, u Sarajevu, a da nikad ne vide vodopad Skakavac. Teško je povjerovati da je većina stanovnika Sarajeva vidjela kako im izgleda grad sa Jekovca samo u filmu Valter brani Sarajevo, iako do tog mjesta sa Baščaršije mogu pješke doći za desetak minuta. A posebna je priča da su od znamenitih ličnosti i događaja ostala uglavnom mitomanska tumačenja u dnevnopolitičke svrhe.

Mladi ljudi očigledno su razapeti između višegodišnjeg neukusnog politikantskog trgovanja tradicionalnim i drugim vrijednostima i činjenice da su društvene mreže i digitalni mediji i na balkanske prostore donijeli masovnu kulturu, čija površnost u dobroj mjeri zatire sve što se u pozitivnom smislu može smatrati tradicionalnim vrijednostima kojima su se ponosile ranije generacije.

U takvom ambijentu ispade da nam je mnogo lakše poznavati neku destinaciju preko bijelog svijeta od sopstvenog grada ili neku reality ličnost čak tamo preko okeana od prvog komšije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera