Pandemije: Čovječanstvo nije naučilo lekcije

Zdravstveni sistem u skorijoj budućnosti bi mogao doživjeti kolaps (Reuters)

Od ranog srednjeg vijeka pa sve do modernog doba čovjek je bio izložen zaraznim bolestima, a kasnije i pandemijama. Niko ni tada epidemije nije ni predvidio, niti se za njih spremao. Historija se ponavlja i COVID-19., ljudska glupost, nemar i poroci se također lančano reprizno ponavljaju.

Virus pronađe lakši put do žrtve, kada se ukine karantin. Ukinuto vanredno stanje u BIH je još više omogućilo povećanje broja novozaraženih. Iako je Svjetska zdravstvena organizacija apelirala građanstvo na oprez,  ljudi se i dalje ne paze. Zdravstveni sistem u skorijoj budućnosti bi mogao doživjeti kolaps, broj preminulih će se povećati i u BIH. I ranije kroz povijest, zaraze su uzimale milione života, ali lekcije čovječanstvo  još nije naučilo.

Kuga iz Londona 1665./ 1666. mogla bi se opet ponoviti: „Kuga siromašnih“ je i pored propisa o karanteni iznenadila građanstvo? Zašto? Zbog opuštanja, broj preminulih se od jula do avgusta povećao na 7.000. Mjere su i tada poduzimane, kako bi se širenje bolesti zaustavilo. Iako neučinkovite, bile su sveobuhvatne. Okupljanja  su i tada bila zabranjivana, osim jednom mjesečno kada su organizirane zajedničke molitve i mise u svrhu prestanka epidemije, zatvarane su škole i sudovi, ali zakonodavni sustav i rad policije je kaskao.

I tada znakovi opasnosti bili su vidljiviji u aprilu i tada su se mogle prvi put vidjeti zatvorene kuće sa karakterističnim natpisom nad njima, među ljudima su se počele širiti priče i strah od epidemije. Početkom aprila bolest je dramatično jačala, zahvatila je deset londonskih župa, onih najsiromašnijih. Od 112 umrlih osoba u prvoj sedmici juna, broj se do kraja mjeseca povećao na 500 mrtvih.

Kada bi neko u nekoj porodici obolio, izolovalo bi se i cijelo kućanstvo. Vlasnicima lokala i tada je bilo zabranjivano organiziranje zabavnih sadržaja i većih okupljanja, sajmovi su bili zabranjivanji.

Bogaćenje pojedinaca

Pravila su se poštovala, razmišljalo se i o evakuaciji mlađih od četrnaest godina iz grada, ali te mjere nisu zaživjele. Komunikacija među ljudima se svela na minimum. Kralj i gradonačelnik, također su odigrali veliku ulogu, njihovi propisi su bili važni i svi stanovnici morali su se pridržavati. Zapravo se pokazalo da su propisi bili zastarjeli i neučinkoviti i da su samo doprinijeli širenju bolesti. Pristup ukupima bio je zabranjivan, većinom bi se obavljao noću. Nathaniel Hodges, jedan od najpoznatijih liječnika koji je djelovao u vrijeme kuge imao je svoj lijek protiv zaraze. Svako jutro je u usta stavljao muškantni orašćić. Neki drugi ljudi su koristili pelin, smirnu i kurikumu.

I tada su neki zarađivali velike količine novca, prodajući lažne lijekove. A, mi šta smo uradili, jako brzo odbacili masku, rukavice. Neki su i sad zbog COVID-a 19, zaradili i na respiratorima. Drugi su opet zbog dobre namjere, proživjeli dramu, poput Novaka Đokovića. 

Ljudi su i dalje u procesu učenja. Iz lekcija povijesnih epidemija, ništa se nije zapamtilo, sve se brzo zaboravilo. I tada se vjerovalo da su onečišćenja u zemlji, na koje potom utječu toplina i sunčeve zrake, uzrokovala isparavanje otrovnih tvari, tzv. mijazmi, koja su se širila zrakom i predstavljale glavnog uzročnika bolesti.

I mi to znamo, ali opet rizikujemo. Koga je briga za apele Svjetske zdravstvene organizacije, ko uopšte razmišlja o povećanju broja zaraženih svake nove sedmice? Koga briga što nema nadzora? Nikoga. Ljudi su željni avantura, kapitala…

COVID-19, još nije, ali postat će mit. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Reklama