Ono što je činjenica, jeste da je zbog korona virusa digitalizacija preko noći brže, a efikasnije ušla u pojedine domove. Pored loših vijesti, ima i dobrih, društvenim mrežama se širi pandemija humora, a i manje je učeničkih izostanaka.
Onim nestašnijim je možda postala i zanimljivija online nastava, umirili su se neko vrijeme vrlo smjerno i promišljeno uslijed novonastale situacije. Oni se sada redovito prijavljuju na online platformi, više su prisutni nego za vrijeme redovne nastave. Jer, njih nešto i nije oplemenjivala dijaloška frazeologija.
Razumljivo je da djeci nekada dosadi i gradivo i nastavnik. Oni su ipak usljed ovog ništavila i izolacije pokazali i onu skrivenu stranu svoje kreativnosti, u inat korona virusu. Samodbrana je čudna u tempu nametnute dinamike, ostavlja slobodan prostor za iskazivanje, osobito kod djece.
Međutim, fali emocija, uslijed tolikog gledanja. Nedostaje i njima okupljanje, dosadi im online nastava. Prirodno je da svako savladava svoj strah, zbog gladi za življenjem. Možda nekima jeste sloboda granula zbog novonastale situacije, ali i njima nedostaje socijalizacija.
Pitanje je zaista kakav će nama svima život biti nakon korona virusa? Da, znam i ove mantre naslušali smo se prečesto ovih dana za vrijeme izolacije: da ništa više neće biti isto, da će se svijet promjeniti. Već se mijenja, uticaji i posljedice već su vidljive. Činjenica je da pored ogorčenosti ima puno i prebacivanja, izgovora usred nametnute situacije, mahalanja, jer bez toga u ovoj zemlji se izgleda i ne može.
Jer, na sceni iza nevidljive zavjese, ima likova koji latentno održavaju temperaturu, koji je ciljano ne pregrijavaju, ali je stalno podgrijavaju. Tako je nažalost i u obrazovanju.
Uostalom, iza naizgled smirenih fraza, ima i afekta, usljed iskušenja. Svako ima svoje utiske iz nametnute dramatike izolacije. Nastavnici i rukovodioci online nastave, administratori su se trudili koliko su mogli. Uostalom i oni su ljudi, to ne zaboravite koji također imaju svoj život, mnogi i svoje porodice i druge obaveze. Niko od njih i neće reći da učenici nisu bili motivirani, da nisu obavljali svoje zadatke. Nekim učenicima je rad u tišini pomogao da se bolje koncentrišu, nekima je korisna i ta razmjena ideja i komunikacija. Neko hvali ovaj vid nastave, neko ga kudi.
Izgrađivanje digitalne kompetencije
Učenici imaju opet svoja iskustva i komentare. Za njih je najveći dobitak bio to što ne moraju da dolaze u školu. Tako su većinom na početku mislili, ali kako vrijeme prolazi i njima nedostaje živa riječ i komunikacija sa vršnjacima.
Nastava u učionicama je nazamjenjiva, jer je spontana i neizrežirana, koliko god bila planirana. Bilo je i uvijek će biti zanimljivih i nezanimljivih lekcija iz svakog predmeta za vrijeme trajanja redovne nastave. Ali, za vrijeme online nastave, fali strast, iskra… Učenici nedostaju jedni drugima, a fale učiteljima, nastavnicima, profesorima i profesoricama.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Jedno je istina da je prinudno prebacivanje nastave u online prostor unijelo na vidjelo i potrebu sa sistematskim izgrađivanjem digitalnih kompetencija prosvjetnih radnika i radnica. Nakon iskustva sa novonastalom situacijom postalo je svima jasno koliko se god mogu još više poboljšati digitalne kompetencije. Učitelji, nastavnice su i prije online nastave bili prepušteni sami sebi i oni su i za vrijeme online nastave pitali, učili, pokušavali i uspijevali. A, ako ova izolacija još potraje, svi će morati još kreativnije da se takmiče i dokazuju i u ovoj online školi, jer ko zna možda je ona budućnost. Nije lako biti voditelj, pobuđivati i održavati interesovanje djece.
Svima fali sreća, atmosfera živa, dosadilo je zurenje u monitor i boravak u sobi i djeci i starijima. Jer, kao što reče neko nedavno u šali, pojavit će se anemija zbog kompjutera. A, možda te simptome, ne mogu izliječiti ni izvori Guber vode u Srebrenici. Bit će fobija i od online nastave. Još gore, ako nas virus u jesen, opet posjeti, opet ćemo gledati reprize u nedogled.
A, djeca ipak u školi vole gledati svoje simpatije, bez kamere. A, gradivo ko’ gradivo ono se nauči, zaboravi, ponovi. Nakon izolacije, bit će omiljena terenska nastava i kod učenika i nastavnika, jer ona je posebna. Bit će, putujmo što dalje, daleko, daleko od online nastave… A omiljeni predmet najvjerovatnije će svima biti fizičko vaspitanje. Trčat će preko granica svojih mogućnosti. Iz inata, što dalje.
Izvor: Al Jazeera