Pošto stećak?

Stećci svakodnevno ubrzano propadaju, nestaju, završavaju u temeljima zgrada, puteva (Ustupljeno Al Jazeeri)
Stećci svakodnevno ubrzano propadaju, nestaju, završavaju u temeljima zgrada, puteva (Ustupljeno Al Jazeeri)

Možemo samo prepustiti mašti na volju da zamislimo šta bi se sve dogodilo da nekome padne na um da na nekoj internet stranici online-prodaje ponudi kamen sa Stonehengea ili sa neke od egipatskih piramida. Rastrčao bi se sav arheološki svijet, poskočile institucije, a obijesni „prodavač“ sigurno bi se našao ako ne direktno  iza rešetaka, onda bar na optuženičkoj klupi. E, na takvu jednu zamisao, ali u našem lokalnom okruženju, došao je neki lik iz Viteza stavljajući na internet-prodaju oglas o prodaji kamenog stećka „ručno isklesanog 1268. godine, pogodnog za nadgrobne spomenike“.  Cijena – prava sitnica: 600 eura.

Ko zna je li ovaj čovjek uopšte svjestan šta je učinio, ali tek ga je oštra reakcija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine natjerala da povuče oglas uz jedno uvredljivo neuvjerljivo objašnjenje da on ustvari i nije znao da je to stećak, nego mu je palo na um da to napiše kao bi zainteresovao kupce i povećao vrijednost „robe“.

Prodaja i uništavanje pod okriljem države

Ovom, ionako zapanjujućem, slučaju nečuvene drskosti posebnu dimenziju daje činjenica kako je zahtjev Komisije da policijske službe preduzmu odgovarajuće mjere ostao bez ikakvog odgovora – nema nagovještaja da će protiv „oglašivača“ biti poduzeto bilo šta. I to je, ustvari, slika odnosa institucija prema jednom od najprepoznatljivijih elemenata istorijskog nasljeđa u Bosni i Hercegovini. Kratkotrajne nade istoričara i arheoloških stručnjaka da će višedecenijska devastacija stećaka biti zaustavljena nakon što je u julu 2016. godine donesena odluka o uvrštavanju tih srednjovjekovnih monolitnih kamenih spomenika na listu svjetske baštine UNESCO-a, brzo su se istopile. To sistemsko uništavanje samo je promijenilo oblik. Međutim, ono što ga čini posebno problematičnim je činjenica da se to nekažnjeno odvija  ne samo pred očima, nego čak i pod okriljem državnih institucija. Samo od početka ove godine zabilježena su dva takva slučaja. 

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U Istočnom Sarajevu devastirana je nekropola radi izgradnje hotela, pa se stiče utisak da su interesi krupnog kapitala lokalnim institucijama vlasti preči od svjetskih propisa. Stećci sa lokaliteta Mladice u Istočnom Sarajevu, krajnje nestručno, bez ikakve dozvole i bilo čije saglasnosti, izmješteni su s te lokacije za samo jedno prijepodne. Načelnik Opštine Istočno Novo Sarajevo pojasnio je kako je opština  izdala dozvolu za gradnju hotela jer nije raspolagala informacijom da je na tom mjestu nekropola, iako je bivša JNA baš te spomenike izmještala još 80-tih godina prošlog vijeka.

Nekako u istoj sedmici, na samom početku godine, 85 stećaka i 17 grobova, koji su nedavno otkriveni u Kreševu, ozbiljno je oštećeno radovima na izgradnji nove policijske stanice. Ako u Istočnom Sarajevu nema odgovora zašto policija nije reagovala kad je već bilo jasno da je u toku proces trajnog oštećenja vrijednog kulturnog  nasljeđa, takvo pitanje besmisleno je u slučaju oštećenja nekropole stećaka u Kreševu. Kako će policija izaći na uviđaj i intervenciju kad su stećci na tom lokalitetu na udaru devastacije da bi baš na tom mjestu bila izgrađena – policijska stanica?

Profesor sarajevskog Filozofskog fakulteta Edin Bujak, jedan od pokretača internetske stranice nekropola.ba, tvrdi da je u ovom razornom trendu na djelu svojevrsna prećutna saglasnost lokalnih moćnika, kapitala i drugih interesnih grupa.

„Stećci svakodnevno ubrzano propadaju, nestaju, završavaju u temeljima zgrada, puteva i čini se da se ništa posebno na tom pitanju ne poduzima, a da odgovorni za tako nešto nisu sankcionisani.“

Dostava stećka na kućnu adresu

Institucije se vrte u krug, a stručnjaci tvrde da je praksa urušavanja stećaka poprimila zabrinjavajuće, čak morbidne oblike. Dok su nekad ti vrijedni spomenici završavali u temeljima puteva, kuća i štala lokalnih stanovnika, pa čak i seoskih škola i planinarskih domova, njihova namjena se u novije vrijeme dramatično mijenja. Novopečena bh.političko-tajkunska elita u svom nezadrživom uzletu prema dokazivanju sopstvene veličine, prepoznala je i ovo nasljeđe kao nešto što bi „čovjek od ugleda u bosanskohercegovačkom društvu“ svakako morao posjedovati. Profesor Univerziteta u Sarajevu, istoričar Enver Imamović nedavno je šokirao javnost  potvrđujući da su stećci posebno na cijeni u krugovima „skorojevića“, koji će iskoristiti svaku priliku da sebi i drugima dokažu sopstvenu veličinu.

„Svaki dan stižu obavijesti: ovdje-ondje se bagerima ruše nekropole, preprodaju se stećci jer novopečeni tajkuni, kako ih zovu, smatraju da je moderno imati pored svoje vile jedan stećak, pa ih kupuju.“

Jedno vrijeme je taj posao išao tako dobro da je svako mogao naručiti stećak iz, recimo, Goražda, za nekih 400-500 eura i u tom aranžmanu „prodavac je preuzimao obavezu „kućne dostave“ – stećak će vam u sklopu cijene biti dostavljen ravno u dvorište, upozorio je nedavno šef katedre za arheologiju sarajevskog filozofskog fakulteta, profesor Adnan Kaljanac.

Nadgrobni spomenici, koji su na svjetskom nivou prepoznati kao jedinstven kulturni fenomen, tako nestaju iz dana u dan, uprkos činjenici da su uvršteni na listu zaštićenog kulturnog i istorijskog blaga svjetskog značaja. Šezdeset hiljada tih nadgrobnih spomenika i 20 nekropola uvrštenih na listu UNESCO-a pojedinci očito smatraju svojim vlasništvom, „resursom“ koji će vremenom biti na sve većoj cijeni. Zašto bi i bilo drugačije kad nema nijednog slučaja da je neko osuđen zbog takvih djela? Tragično je, međutim, da je ovaj „oglašivač“ iz Viteza bio tek jedan, doduše najneoprezniji u čitavom nizu tih „švercera“ nacionalnim istorijskim nasljeđem, koji će se, kako sad stvari stoje, provući bez ikakvih sankcija. Teško je očekivati da će situacija biti drugačija u doglednoj budućnosti – ako neko nekad pokrene široku akciju borbe protiv trgovine stećcima, tragovi bi ga mogli odvesti gdje čovjek ne bi ni sanjao – u vile i raskošna dvorišta nekih od „najuglednijih“ i najmoćnijih ljudi u ovoj zemlji. A u tako nešto niko se ne voli upetljati.  

Izvor: Al Jazeera   



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO