Kad je bal, nek je maskenbal

Naša lica bila su znak međusobnog raspoznavanja sve ovo vrijeme mnogo više nego što je to bilo ono što je ispod lica (EPA)

Nečija čehra, tj. izraz lica, u vremenu iza nas, bila je često glavni pokazatelj kakav je neko kao čovjek, je li pristupačan ili odbojan, mrzovoljan ili drag… Po čehri smo, bez ikakvih dubljih analiza i saznanja, ljude smiještali u dobre i loše, blage i goropadne, pa smo im na osnovu toga, bez ikakve zadrške ili prilazili, ili ih zaobilazili i odbijali. Išli smo dotle da smo čehri mogli znati i da li taj neko koga posmatramo govori istinu ili laže, pa čak i dalje – kome i čemu pripada, za koga navija, protiv koga je…

Postoje ljudi čija intuicija i sam pogled na ‘čehru’ nikad ne varaju, ali mnogi su se uveliko ogriješili jer su često na osnovu nje donijeli pogrešan sud.

Bilo kako bilo, čehra u svim svojim pojavnim varijacijama (vedra s osmjehom, namrgođena bez osmijeha i sl.) je, bez obzira kako se izgovara na različitim jezicima i kulturama, nešto što svako na ovom svijetu ima i ona je, zapravo, prvi neverbalni i komunikacijski signal koji primijetimo pri susretu s nekom osobom.

Naša lica bila su znak međusobnog raspoznavanja sve ovo vrijeme mnogo više nego što je to bilo ono što je ispod lica. Naša prijateljstva i neprijateljstva, ljubavi i mržnje, dopadljivost i odbojnost… sve to je uglavnom počinjalo od tog komunikacijskog koda i čitava se nauka, filozofija, industrija… bavila time.

Kako izgledati dopadljivo, umiljato, nadmoćno, profesionalno, zafrkano… sve je išlo uglavnom odozgo – od lica i čehre.

Bezlične maske

Danas to, za mnoge najmoćnije oružje i adut, više nema nikakvog smisla. Ono što je bilo fokus pažnje, pa ma gdje da se nalazili, nestalo je pod higijenskim maskama. One su postale i naše lice, i naše naličje, i naš make up. Komunizam u fashion obliku, jednostavno rečeno. A mnoge maske, koje su se skrivale iza tih čehri, pale su.  

Pandemija izazvana korona virusom, svijet je izjednačila bar u jednom – više ga ne ocjenjujemo i ne procjenjujemo na osnovu toga kako izgleda nečije lice i kakav je njegov izraz. Ona je obrisala donekle i starosnu dob, jer se pod maskama bore manje vide, ali je obrisala i emocije.  Bar one koje smo izražavali mimikom, osmijehom, jednom riječju – čehrom.

Život pod maskama na trenutke može biti zanimljiv, kao u onoj Vajtinoj pjesmi: Pod tuđom maskom lakše se živi – možda za trenutak možemo slobodno da se smijemo, a ne iza leđa, da imamo tremu, a maska je prikrije, da sakrijemo zbunjenost ili, što rekao jedan moj prijatelj – bez imalo grižnje savjesti da prođemo bez pozdrava pored komšije kojeg ne simpatišemo… ali s njom sigurno nikad nećemo sakriti naše pravo lice, niti će ona ikada otkriti naše prave emocije.

A emocije su nam u ovom vremenu, kada je socijalna distanca postala egzistencijalni imperativ, potrebnije nego ikad.

Zato sačuvajmo bar iskru u našim očima. Onu, koja je uvijek bila ogledalo naše duše.

I – pazimo na glas. Jer, on će nas i ispod maske, uvijek odati i drugima dati do znanja kakva nam je čehra.

Izvor: Al Jazeera

 



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO