Neki dan sam na jednoj ‘psihološkoj’ stranici pročitala kako je situacija u kojoj smo se našli ponovo aktualizirala Viktora Frankla, i to mi se učinilo baš neumjesnim. Za one koji ne znaju, Viktor Frankl je bio austrijski psihijatar koji je preživio Holokaust i to je najvećim dijelom utjecalo na njegov dalji rad i pisanje. U logoru je izgubio najbliže članove porodice i suprugu, ali je i pored tog našao smisao i volju za život. Po izlasku iz logora, posvetio se pisanju i osnivač je novog psihološkog pravca, logoterapije – liječenja smislom, koji je u vrijeme u kojem je nastao predstavljao zaokret od dominantne psihoanalize i umjesto pogleda u prošlost nudio pogled u budućnost. Drugim riječima, Frankl je smatrao da je najbolji recept da „preživimo život“ taj da u svemu, pa i u patnji i krajnjem očaju, pronađemo smisao i nastavimo dalje – što je on svojim životom i potvrdio.
Dakle, poređenje pandemije, socijalne izolacije i karantena sa iskustvom u logoru zaista jeste neumjesno, ali može dobiti opravdanje ako situaciju koju upravo proživljavamo stavimo u kontekst ”vanredne” i ”ekstremne” što je približava logorskoj. Viktor Frankl u svojoj najslavnijoj knjizi simboličkog naziva ”Zašto se nismo ubili”?, piše o svom logorskom iskustvu do realističnih detalja i za razliku od nekih pisaca njegovih savremenika koji su pisali o istom, nudi i psihološki produbljeniji uvid. Tako opisuje tri faze života u logoru: početnu fazu u kojoj logoraši još imaju iluziju spasa, srednju i najdužu fazu apatije i očaja, te posljednu fazu nakon oslobođenja koja najviše odgovara onome što nazivamo PTSP – samo što taj sindrom još nije bio opisan u Franklovo vrijeme.
Traženje smisla
Prevedeno u termine pandemije, mi se nalazimo u ovoj srednjoj fazi jer smo već duboko zagrezli u izolacijski život. Bez ikakve namjere da ova dva iskustva izjednačim po ozbiljnosti i težini proživljenog, poveznica sa logorskim životom se može izvesti u generalnom stavu koji možemo imati prema stanju u kome smo se našli. U tom smislu se možemo porediti s logorašima: možemo da guramo dan po dan čekajući da se ”oslobodimo“, možemo da sami sebi ovo iskustvo učinimo još gorim ili pak možemo da pokušamo da iz svega izvučemo najbolje. Ovo posljednje je najteže i ne bi trebalo da nas opterećuje ako to ne uspijevamo postići.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Frankl je smatrao da je traženje smisla pokretačka snaga svakog čovjeka i zapisao je da su najviše umirali oni logoraši koji su izgubili smisao i nadu u budućnost. U normalnim okolnostima i životima, smisao se obično postiže kroz stvaranje nečega, kroz rad, ljubav i poznanstvo, međutim u vanrednim kakvo je bilo logorsko, to je postalo puno teže jer ga je valjalo naći u patnji. Preneseno u svevremenost, najveći izazov nam predstavlja pronalaženje smisla u sudbini koju ne možemo promijeniti, kao u slučaju neke nezilječive bolesti, jedino što tada možemo učiniti jeste promijeniti svoj stav o tome. Ako stvar postavimo u kontekst izolacije i pandemije virusa na koje također ne možemo utjecati, to bi značilo da trebamo pokušati pronaći smisao u nekom radu ili se makar mislima posvetiti onome što nas čeka u budućnosti.
Oko Božića i Nove godine umiralo je najviše logoraša, napisao je Frankla, iako za to nije bilo nikakvih vanjskih razloga – i obroci i rad bili su podjednako oskudni i teški. Razloge za to vidio je u nadi kojom su logoraši sami sebe zavaravali – da će baš tada prestati rat i oni biti oslobođeni. Kako se to nije dešavalo, razočarenje bi poraslo, a volja za životom nestala. Isto tako je većina nas na početku krize mislila prvo da će sve prestati za sedmicu, dvije, maksimalno mjesec dana, dok se sada nadamo početku ili sredini maja. Međutim, istina je da i pored procjena ne možemo znati sa sigurnošću i ovakve predikcije ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo. Ako se ne desi, uslijediće razočarenje, a s njim su moguće ozbiljnije psihološke posljedice.
Zajednička volja i smisao
Kao što su logoraši osjećali simptome PTSP-a, tako će mnogi od nas osjećati psihološke posljedice korona perioda i nakon što on prođe. Pojava anksioznosti, depresije i opsesivno-kompulzivnih ponašanja – naročito npr. onih koja se tiče lične higijene i čišćenja kuće, nešto je čemu svjedočimo i što se moglo predvidjeti. Nastupilo je i pogoršanje odnosa unutar porodice, a u mnogim je prisutno nasilje. Neki stručnjaci ovo iskustvo smatraju jedinstvenim jer su u njemu istodobno prisutni stresori iz masovnih katastrofa, ali i oni iz terorističkih napada što također vodi traumi i PTSP-u – iIako se mora napraviti razlika između više ili manje pogođenih dijelova svijeta i u odnosu na psihološku traumu koju uzrokuju jer nije nam svima isto i razlike se moraju uvažiti.
Što se nas s ovog dijela planete tiče, osim onih savjeta koje smo imali priliku slušati, mislim da bi bilo korisno da se sjetimo nekog goreg iskustva koje smo preživjeli ili rata. Na taj način možemo postati zadovoljniji onime što sada imamo. U tom smislu nam je dragocjena i ova knjiga – da nas posjeti da postoji puno gori pakao te da s tom mišlju lakše istrajemo u ovom trenutnom.
Iako se Frankl najviše bavio individualnom voljom i naglašavao neponovljivu različitost svakog pojedinca i samo njegov smisao koji treba pronaći za sebe, na jednom mjestu spominje i zajedničku volju tj. zajednički smisao čovječanstva. U vrijeme u koje je pisao knjigu, 1945., svijetu je prijetila opasnost od nuklearnog rata pa je Frankl tvrdio kako je možemo preživjeti zajedničkim snagama. Iako je puno teže postići od individualne, svejedno treba spomenuti da upravo zajedničkom voljom možemo preživjeti i pandemiju, zagađenost te svaki budući strah od virusa.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera