Pitam se da li je korona morala doći kao opomena za već odavno nemoralni i ograđeni svijet? Iz hira, da nas utjera u kuće, u zatvorene prostore. Da budemo, gdje ne želimo. Zatekla nas je u nekom trenutku, gore od lopova. I nijemo nam rekla ta iznenadna pridošlica, birajte: ili ćete ostati kod kuće, ili želite da vas više ne bude!
Zatekla nas je nespremne.
Ali, i ona će kao svako zlo da nestane. To je prolazno iskušenje od ništavila, i bez nje ljudski život je kroz povijest bio pod znakom pitanja. Jer, korona je, kao kuga srednjega vijeka ne samo hulja i obmanjivač, već istina. Uostalom, istorija ima iskustvo, nije ni ona spoznaja, ni dokaz, ni argument, ali se ponavlja u različitim vidovima. Protivrječna je, obmana i nada u isto vrijeme. A, korona je smjerna i promišljenja, u tome je trenutno razlika između nje i historije.
Korona je došla da nas ponizi i osvijesti, u tome je univerzalna, nebitno i da je montirana, jer istina je da je svakodnevnica dobila neku novu dimenziju. Svaki dan je sličan, bez obzira kako ga obojili. Život je ionako od jutra do sutra… Korona je kao kuga, opora. Bolna je, surova, ali se desila. Okrutna je, odnosi velikom brzinom ljudske živote. Ne povlači se, još traje…
U čemu je sličnost između kuge i korone?
Pruturječna su i jedna i druga u svojoj simbolici i dramatici. Iako je vrijeme između jedne i druge, predaleko. One kao da su se susrele u nekom zatvorenom krugu, kao da su se dogovorile da vrijeme mjere, ispituju. A, onda nakon čekanja, su se pokrenule, svaka za sebe u određenom trenutku. Zašto? Nisu mogle bahatost svijeta da više podnose.
I jedna i druga su se pokrenule i nešto su i kazale nama ljudima, ali mi kao da ih ne razumijemo. Da imaju moć govora i kuga i korona bi ovo rekle: „Vi derišta, nikada nećete biti srećni! Jer, neki od vas suviše vide, a premalo razumiju. Suviše ste doživjeli, a opet ste premalo živjeli. I dalje mislite da ste pametni, a pogubili ste i glave i kompase. Ne znate ni sa sobom šta ćete. Uvučeni ste u igru, koja je opasna. Izdržljivi će samo da prežive. Nas dvije drugarice, znamo poslije nas, preživjeli svjedoci će praviti izvještaje, neki ljudi će doći sebi, ali opet sve ćete brzo zaboraviti“….
Iza ugla, kuga se krila kroz historiju
Ljudi su prokleti, potrebno je da se podsjete. A, istina je da je kuga kroz povijest pratila ljudski rod, vrebala ih je iza ugla. Poznato je da je za vrijeme Trojanskog rata opisanog u Homerovoj Ilijadi, grčku vojsku poharala kuga. U 5. st. p.n.e. desila se Atenska kuga. Epidemija se desila za vrijeme Peleponeskih ratova, proširila se iz Etiopije u Grčku, pa odatle preko Dalmacije u Rim. Pošto je tu epidemiju opisao Tukidid, poznata je kao Tukididova kuga. A, zaražene su mogli liječiti samo oni koji su je preboljeli. Opet današnja medicinska znanja, DNK-a misle da to i nije bila kuga.
Pamti historija, da je kuge bilo i u Bizantskom carstvu za vrijeme vladavine cara Justinijana, a nikako i ne može da se zaboravi Crna smrt tokom 14. stoljeća, ni ona koja se iz Kine proširila u Hong Kong krajem 19. stoljeća od koje su u Kini i Indiji pomrli milioni ljudi.
Koje koristi što historija pamti, jer egoistični za nju i ne mare. Zaboravljate na sve valjane dokaze. Još jednom radi prisjećanja, ta prva dokazana epidemija kuge se desila 541. g. u luci Pelusium, te se proširila u Aleksandriju i diljem Egipta, zatim u Palestinu, pa u Carigrad. Epidemija se širila Sredozemljem i u druge dijelove Evrope i svijeta natovarenim žitom, štakorima i njihovim buhama.
Smatra se da je Etiopija bila rezervoar kuge. Ta kuga nije poštedjela niti jedno mjesto gdje je boravio čovjek. Kada je epidemija bila na vrhuncu, umiralo je oko 5.000, a katkad i 10.000 ljudi na dan. Događalo se da su mrtvi ostajali više dana nepokopani. Kuga je imala veliki demografski utjecaj na stanovništvo tog vremena, smanjena je vojna moć, porezni prihodi, poljoprivreda koji su bili tada neophodni za funkcionisanje carstva i vojske.
‘Crna smrt’
A, tek pojava „Crne smrti“ 1348.g, a koja se završila tek krajem 17. stoljeća. A, prvi gradovi koji su iskusili žestinu epidemije bila je sicilijanska Messina, Genova u Ligurskom zaljevu, Marseilles na jugu Francuske. Dalje se širila u Njemačku, Skandinaviju, Englesku, Rusiju. Da, davno je to sve bilo. I koje li sličnosti sada u 2020. godini veliki broj mrtvih u Italiji i Španiji. Samo, razlika je što je sad izvor zaraze čovjek. A, on se u toj tragičnoj projekciji života nastalog zbog korone, brani satirom od trenutne situacije.
Mi ljudi smo čudna mješavina poetičnog, tragičnog i komičnog. Korana nas je prvo zbunila, a onda i izludila. Ali, svako se još koprca, brani se, tješi na svoj način. Hrane zasad još svi hvala Bogu imamo, maski i rukavica. Dobro je dok još sviramo, pišemo, crtamo, čistimo, radimo. Mi se branimo od trenutne situacije smijehom. A, iskreno od njega nas duša boli, gladujemo za vazduhom i zagrljajem.
Dabodga što prije korona sišla sa svjetske pozornice, dosta nam je njene nevidljive dramaturgije i poigravanja sa ljudskim životima i nervima. Ako je proživio Nostradamus „Crnu smrt“ i liječio oboljelje, i mi ćemo. Kako? Nekako…… Kad sve ovo prođe, nećemo ni spominjati ni koronu ni „Crnu smrt“. Živjet ćemo iz inata, od muke i izolacije. Ali, opet ćemo se susresti sa nekim novim virusima, opet ponovo, iznova….
Izvor: Al Jazeera