Ljude najbolje upoznate u teškim situacijama, kada se dogodi nešto loše i kad neka nevolja ili opasnost zakucaju na vrata. Ne mislim pritom na bliske ljude, njih dobro poznajete i znate kada se u njih možete pouzdati, kako će se ponijeti i što će učiniti. Ljude, pak, kao zbir i amorfnu, a opet raspoznatljivu masu, upoznate kada su situacije krajnje, kad se tuguje, raduje ili strahuje. Ovaj potonji afekt, strah, širi se evo svijetom i putem strahovito buja već mjesecima, otkako se iz Kine u svijet uputio dotad nepoznat, a time i nepredvidljiv koronavirus.
Strah i panika opasniji od virusa
Ne mislim da je taj virus nevolja s kojom Čovjek neće na koncu izaći na kraj. Nevolja je što će nam trebati vremena da tog mikroskopskog došljaka, aliena, upoznamo prije nego što ga obuzdamo i pripitomimo. Do tada će pored nekih od nas samo proći, neke će usput i okrznuti, a neke će, nadajmo se malobrojne, nažalost oboriti. Možda i fatalno. A kao prethodnica tom novom virusu marširaju naši stari, dobro poznati afekti – strah i panika. Za skoro sve viruse Čovjek je otkrio antitijela i spravio od njih serume i cjepiva, ali za strah i paniku, koji se šire brže i opasnije od virusa, još nema lijeka. Niti će ga ikada biti. Tek nekakvih umirujućih placeba.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Čim se pročulo da se u dalekom Wuhanu, jedanaestmiljunskom gradu na istoku Kine, pojavila nova bolest, iz opreznog straha i bojzanog opreza smjesta smo nazvali opasnom i opakom. Čim je virus ondje došao na svijet (ili bio pušten, vrag će ga znati) i u ljudima na ovim prostorima javio se praiskonski strah koji je ubrzo dodatno nabubrio medijskim ubrizgavanjem panike. Kako se virus krenuo približavati, sjetiše se ljudi i ptičje i svinjske gripe i groznice Zapadnog Nila i SARS-a (vrlo sličnog novoj bolesti) te drugih raznih opasnih i manje opasnih boleština koje su ranije dopirale do nas ne izazivajući pritom masovni pomor, ali budeći panični metež. I uvijek su ljudi – mnogi, ne svi – reagirali spontano i instinktivno: Daj masku da se zaštitim!
Maska za neveseli karneval
Onu kiruršku, zaštitnu, tanku, jednokratnu, lakorazgradivu. Kao da će njena tanka opna, praktički sastavljena od dva-tri sloja gaze, uspostaviti sigurnu barijeru između Čovjeka i okolnoga svijeta kojim lebde i šire se svi ti prepredeno prilagodljivi i ratoborni mikroorganizmi. Ta krhka i jeftina mask(ic)a postala je jednom od grubih metafora našeg doba: komadić sintetičke tkanine koji nas treba (sa)čuvati od nevidljivog, a ubojito zaraznog neznanca. Ali kada se zavalja histerični strah, malotko se pita koliko je efikasna ta maramica stavljena preko lica. Možda ne pomaže, ali sigurno i ne odmaže pa zlu ne trebalo, bolje ju je imati nego nemati – misle ustrašeni ljudi. I čim je taj virusni grabežljivac izašao izvan metropolitanskih granica Wuhana, ljudi su ovdje, kao i širom svijeta, pohitali u ljekarne opskrbiti se maskama ne bi li spremniji dočekali koronavirus na tom neveselom karnevalu.
No, nema grabežljivaca samo među virusima i životinjama. Ima ih i među ljudima. To su oni koji su poput lešinara vrebali sa strane prateći medijskim senzacionalizmom preparirane vijesti izvana, iz Wuhana, spremno dočekali da virus panike, kao izviđačka prethodnica koronavirusu, dopre među ovdašnje ljude. Pa su takvi pokupovali poveće zalihe zaštitnih maski – za koje liječnici i epidemiolozi uporno tvrde da zdravim ljudima neće baš puno pomoći – te svoj poduzetnički duh odlučili pokazati na najnečovječniji način. Danima već, eto, u doslovno svim ljekarnama u Zagrebu, ali drugim hrvatskim gradovima i mjestima, tih zaštitnih maski nema ni za lijek. Znatan dio pokupovali su ustrašeni građani, a dio ovi dijabolični sitni biznismeni vidjevši priliku da na strahu drugih napune svoje džepove. I to kako!
Bezdušni nakupci
Kada su u Hrvatskoj potvrđeni prvi slučajevi zaraze koronavirusom, te su maskice koje inače koštaju od 40 lipa (0,03 eura) pa do kunu i pol (0.20 eura) ovi bezdušni nakupci preko internetskih oglasnika odmah počeli prodavati po stostruko višoj cijeni. Za jednu, i to onu najobičniju i najjeftiniju od 40 lipa, besramno su tražili čak 50 kuna (oko 7 eura), a neki je preprodavač za paket od 50 maski, koji inače u apoteci košta 20 kuna (oko 3 eura) tražio 500 kuna iliti 67 eura. A najskuplja se maska pojedinačno prodavala za čak 200 kuna. Pritom su neki išli dotle da su ih reklamirali kao „sigurnu zaštitu od koronavirusa“. Priča se čak kako je u nekoj zagrebačkoj osnovnoj školi jedan učenik, dijete liječnika koji vjerojatno imaju kućnu zalihu istih, donio u razred snop zaštitnih maski te ih školskim kolega pokušavao prodati za nekoliko desetaka kuna po komadu.
Nije to čak ništa u usporedbi sa slučajevima iz Italije gdje su neki slični bezdušni nakupci prodavali zaštitne maske za nevjerojatnih 5000 eura po komadu, ali potom fasovali od policije. S druge strane, tko si je htio i mogao to priuštiti, preko interneta je imao priliku kupiti svilene dizajnerske zaštitne maske poznatog modnog brenda s prepoznatljivim uzorkom za „pišljivih“ tristotinjak eura. Naravno, ako je stigao na vrijeme jer brzo su bile razgrabljene.
Ovogodišnje doba karnevala doista je bilo mučno. Uobičajene karnevalske maske silom prilika su zamijenile druge, običnije, ali zlokobnije. Dok ih jedni navlače na lica svjedočeći kako živimo u sve tjeskobnijem vremenu obilježenom prinudnim izolacijama, evakuacijama i posijanom panikom, drugima maske padaju razotkrivajući bezdušni svijeta u kojemu se neljudski zarađuje na ljudskoj muci i panici.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera