Blog

Mostar između virusa i sna

Mostar je, iz simbola podjele i grada slučaja, ponovo pružio ruke kada je potrebno da se one pruže, piše autor (Anadolija)
Mostar je, iz simbola podjele i grada slučaja, ponovo pružio ruke kada je potrebno da se one pruže, piše autor (Anadolija)

Dok se sve donedavno o Mostaru govorilo kao o prljavom gradu u kojem vrećice lete s balkona, ovih dana možemo čuti kako je došlo vrijeme u kojem vrećice idu u suprotnom smjeru. Naime, šala je to koja je, uz nebrojene pohvale, pratila objavu videosnimke na kojoj gospođa u jednom mostarskom naselju susjedima donosi hranu, a oni ju vuku konopcima na svoje balkone.

Mostar je, iz onog simbola podjele i grada slučaja, ponovno pružio ruke kad je potrebno da se one pruže. I zaista, u vrijeme kad se još manje vjeruje institucijama nego inače, a koje nikako da rade svoj posao, ruke se sve više pružaju i ljudi se, ma koliko krivi bili za odmahivanje na virozno stanje društva u kojem smo desetljećima, ipak drže skupa. No, skupa se drže i oni koji upravljaju kriznom situacijom, iako je svaka situacija u njihovim rukama krizna, pa su ujedinjeni u uvjeravanju javnosti kako nije do njih, kako sustav, koji je godinama na koljenima, nije u ovakvom stanju zbog njihova rada i nerada, da uče u hodu i drže sve pod kontrolom.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Kad je riječ o korona virusu, Hercegovačko-neretvanska županija prednjači u mnogo stvari. Prednjači u broju zaraženih u Federaciji, kao i u broju testiranih. No, prednjači i u misteriji, pa se tako još čeka službeno očitovanje odakle je krenuo virus jer se još skriva informacija o prvozaraženome. Papiri iz bolnice sporo putuju do tužiteljstva, do vlade na jednoj i one na višoj razini. To baca sjenu na uvjeravanja da se sve ima pod kontrolom, a javnost ne odustaje od uvjerenja da se samo pod kontrolom ima skrivanje nekih stvari, što u stanju opće panike ne pridonosi ničemu osim panici.

Dok se kese dižu, ljudskost pada

Naravno, sve to zbunjuje građane, koji su iznenađujuće disciplinirani. Policija, kažu službeno, nije imala previše posla s onima koji se ne pridržavaju mjera. Nakon početnog paničnog grabljenja s polica redovi pred prodavaonicama i ljekarnama uredni su. One koji su se oglušili o zapovijedi kaznili su po džepu, a to je u vrijeme kad još manje znamo što će biti s našim džepovima valjda dovoljno dobra kazna.

S druge strane, dok ne možemo pročitati vijesti o tonama hrane koje su pripremljene za potrebite, jer oni koji ih doniraju i skupljaju ne misle da su za to potrebne kamere i svjetla medija, čitamo kako ipak, umjesto kesa, zna pasti i ljudskost. Zgrozila je mostarsku javnost vijest koju je jedan medicinar podijelio sa sugrađanima. Naime, njega više ni stanodavac ni susjedi ne žele u zgradi jer strahuju da će ih on, koji živote spašava, zaraziti i ugroziti im živote. Tako su, barem iz te zgrade, licemjerna pljeskanja zdravstvenim radnicima svake večeri u 20 sati, a kako se vrećice dižu, tako nekima ljudskost pada.

Srećom, odmah su se javili ljudi koji će izbačenome pružiti novi dom, a oni koji vjeruju da su tako spasili svoje živote zauvijek su izbrisali svoju ljudskost i uzalud plješću. Virus kojim su oni zaraženi jači je od virusa od kojeg se skrivamo i o kojem tako malo znamo.

Peru se ruke i obrazi pod maskama

Druga je priča nepovjerenje ljudi u sustav. Mediji pokušavaju načeti priču je li netko nekad negdje potrošio novac koji je mogao i trebao biti namijenjen ovakvim i sličnim situacijama. Iako u rukavicama, kojih, pak, nemaju svi koji su na prvim crtama, ruke se peru i obrazi se, iako se pod maskama, kojih, opet, nemaju svi oni koji bi ih trebali imati, pokušavaju držati čistima. Povjerenje pada i s već spomenutim “nultim slučajem” i njegovim umotavanjem u misterij iako je vrlo jednostavno provjeriti kretanja. Barem bi trebalo biti.

Hercegovačko-neretvanska vlast hvali se kako je prva krenula u ozbiljne pripreme za borbu protiv virusa. No, s terena, pak, dolaze informacije da borba, ma koliko, po njihovim mjerilima, bila na vrijeme i brza, ipak kasni. Javljaju se medicinari jer nemaju zaštitne opreme, policija također kuka kako je nedovoljno zaštićena, vlast priznaje da nije opremila vatrogasce, Civilna zaštita tek nakon podsjećanja novinara na neke propisane obveze obećava da će angažirati sve timove po kvartovima, da će ljudi dobiti potrebno. No, i na to se sad čeka.

Čeka se i na potvrde informacija, pa se i negoduje jer stožer službeno kasno daje obavijesti javnosti, a one se gradom, kako to obično biva, šire mnogo brže. Vrh Grada zasad, osim priopćenjima, ne komunicira izravno s javnošću. Gradonačelnik, koji zbog zdravstvenih problema, a o kojima javnost nikad nije obaviještena, spada u rizičnu skupinu, ne može pred kamere. No, postoje načini u ovim modernim vremenima da se obrati građanima. Umjesto toga oni moraju čitati da je, kad su, navodno, odgovorni bili u jeku navodnih priprema, Grad nabavio cvijeće. Umjesto toga mogle su biti nabavljene maske i rukavice onima koji sada kukaju kako ih nemaju. Glupo se pravdati da se u tom trenutku nije znalo ako se na druge vrste upita kaže da se znalo na vrijeme.

Može li se liječiti od virusa korupcije

Tako su građani, kao i uvijek u društvu kojem malo treba da se ujedini, a još manje da se podijeli, između dvije vatre. Sva predviđanja govore kako će Hercegovina biti veliko žarište i da se još nije dogodio onaj pravi početak onoga od čega već danima strahujemo. Kad ne upozoravaju na nedostatak zaštitne opreme, medicinari rade sve što je u njihovoj moći da prve linije – u koje je već s prvim slučajem virus prodro – ostanu što jače u onome što slijedi. Građane, koji su se možda malo i uspavali jer krizno razdoblje dolazi presporo i kaos se uvlači polagano, tješe pričama kako stižu donacije i kako visoki dužnosnici pokazuju srce i doniraju svoje plaće iako bi trebali paziti da proračuni završavaju tamo gdje bi trebali.

Virus korupcije, koji je davno ušao u sve institucije koje nas trebaju braniti, ali i virus jednostavnih podjela u društvu kojih se desetljećima ne uspijevamo riješiti, a svode se na to da je bolje da nas krade naš nego njihov, obijaju nam se o glavu. Ono što nas čeka nepoznanica je baš kao što je nepoznanica hoćemo li se opet zaliječiti amnezijom i vratiti bacanju vrećica s balkona u smjeru u kojem ovo društvo odavno pada.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO