Već je sedmica otkad u Kantonu Sarajevo, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali i regiji, imamo online nastavu za đake i studente. To je samo jedna od mjera koju provode razni nivoi vlasti u našoj zemlji u borbi za prevenciju i zaštitu od korona virusa. Mjera je to koja se, zapravo, provodi u većini zemalja svijeta.
Kao savjesna građanka, pridržavam se mjera sa svojom porodicom i pomažem svom sinu u savladavanju gradiva i online škole. Budući da je on dijete s poteškoćom i da smo mu prekinuli kontinuitet i rutinu direktnog intenzivnog, svakodnevnog rada sa stručnim osobama, mislila sam da ćemo imati veliku prepreku.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Skeptična i u vezi s time kako će izgledati online nastava u našem gradu, na kojem smo nivou tehničke pismenosti, jesmo li spremni i slično, uglavnom sam pozitivno iznenađena ozbiljnosti u pristupu. Tačno je da smo po tehničkim i tehnološkim rješenjima iza naprednog svijeta, ali smo konačno primorani koristiti i ono što imamo, otkrivati nove stvari i logično spajati s kreativnim, učiti kako izvući najbolje iz svega.
Mora biti i zvono za odmor
Moj sin vrlo spreman sjeo je za računar i u nekoliko poteza objasnila sam mu kako se dokument otvara, snima i printa. Njegov osmijeh što je konačno sav važan dok sjedi za računarom i da to čak od njega neko i traži zaista je govorio sam za sebe. U proteklim godinama bezbroj puta pomislila sam kako su današnja djeca došla na ovaj svijet sa znanjem o računaru, jer uvijek mi je bilo nevjerovatno kako moj sin, recimo, zna naći na računaru sve što mu treba, a ne zna sam zavezati pertle.
“Ovo je škola u dom, hajde sada zvoni”, rekao mi je dok se smijao, a ja pokušavala njegovu hiperaktivnost ublažiti na stolici.
“U redu. Sada zvoni – sjedni da pišeš i radiš”, rekla sam mu.
“Mora zvoniti za odmor”, dodao je.
“Ma kakav odmor, prvo trebaš imati čas i završiti pisanje slova.”
“A mogu li na kompjuteru i da crtam – u Paintu?”
“Ne može. Prvo zadaća, onda igra.”
Sjedio je i vrijedno radio na zadanom gradivu, mučeći se sa svojom grafomotorikom, polažajem ruke i načinom na koji drži olovku, usljed njegove poteškoće, ali je pisao i vrijedno završavao zadane teme.
Svakog dana odgovorno radi i, zaista, kao da pohađa školu kad govorimo o gradivu. Poželio je svog učitelja i drugare i spominje ih, ali mu objašnjavam da je sada opasno ići u školu, da se borimo protiv virusa i da sva djeca imaju “školu u dom”.
Razgovarala sam i s mnogo roditelja, ali i stručnjaka širom svijeta, pa tako prije nekoliko dana i sa stručnjakom za tehnologiju u Singapuru. Svi se slažu: nauka i tehnologija od ključne su važnosti za cijelo čovječanstvo u ovom trenutku, zapravo su ključne u obrazovanju i svima nam je jasno kakve koristi imamo u ovom kontekstu. U Aziji se ide dotle da kompanije koje istražuju robotiku intenzivno rade na osmišljavanju u daljinskom usmjeravanju mašina i alata za dezinfekciju koji će se postavljati na ulice.
Visoka svijest roditelja
Za početak, kod nas u Bosni i Hercegovini prvi put zakazuju se online roditeljski sastanci, putem kojih će učitelji i nastavnici zajedno s roditeljima razgovarati kako otkloniti eventualne prepreke i tehničke detalje. Djeca šalju povratnu informaciju o urađenom, šalju urađene zadatke učiteljima i nastavnicima u tačno predviđenom roku i tako svakog dana. Sve je pod konac.
Niži razredi koriste se i Viberom, predstavnici Vijeća roditelja komuniciraju s roditeljima iz razreda, pomažu jedni drugima i rješavaju tehničke prepreke ako ih imaju. Oduševila me i visoka svijest roditelja, koji su odmah postavili pitanje imaju li sva djeca računar, internet, printer, da ih nabavimo ako nemaju.
S obzirom na nama dostupne resurse, sve što smo proživjeli u ovoj zemlji, smatram da nam online nastava ide odlično. Ne sjećam se kad su svi bili ovako jedinstveni i konstruktivni, posebno nastavno osoblje, direktori škola, administratori, ljudi koji zaista čine sve da iz ovog izvučemo maksimum.
Ništa bez čovjeka
Promišljanja o tehnologiji širom svijeta bezgranična su i otkrivaju neslućene mogućnosti u tome kako spasiti čovječanstvo od virusa, a u kontekstu obrazovanja nude sasvim nove perspektive u odnosu na tradicionalne načine učenja.
To je budućnost cjelokupnog čovječanstva i sve se kreće u tom smjeru. Ipak, ljudsko lice, govor i mimika nezamjenjivi su u rastu i razvoju svakog pojedinca, tako kaže i nauka, pa se svi nadamo da će virus biti ubrzo pobijeđen, a mi se vratiti tradicionalnim načinima života, svjesni da trebamo i moramo maksimalno ulagati u nauku i tehnologiju – možda nas ona može spasiti da uopće opstanemo na planeti jednog dana.
Za online nastavu u Bosni i Hercegovini, koja me pozitivno iznenadila, samo bih još dodala i videopoziv, kako bi djeca bila u prilici vidjeti i čuti svoje nastavnike, razgovarati i steći dojam da iza svih tih klikova i datoteka ipak stoje ljudi.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera