Posljednja linija odbrane od korona virusa: Zatvorene škole, otvorene kafane

Nisam razumjela paniku kupovine koja je podrazumijevala vreću brašna, paket ulja, šećer, a još uvijek ne razumijem zalihe toalet papira, piše autorica (Reuters)

Moram, odmah na početku ovoga teksta priznati da ni ja nisam korona virus doživljavala kao pretjeranu prijetnju. Nisam razumjela paniku kupovine koja je podrazumijevala vreću brašna, paket ulja, šećer, a još uvijek ne razumijem zalihe toalet papira.

I dalje na vreću brašna gledam kao na kanister s vodom. Taj moj osjećaj duboko je povezan sa iskustvom rata.

Vjerovatno je svo moje odbijanje informacija o korona virusu povezano sa čudnim osjećajem vraćanja u devedesete. Kina se činila dalekom i sve se, eto, dešava daleko od nas.

Glupo, znam.

Prije samo petnaest dana bila sam u Beču kod moje mlađe kćerke. Šetale smo, sa dragim prijateljima provodili ugodno vrijeme u kafićima i restoranima. Tada je u Beču bio registrovan samo jedan, prvi slučaj zaražene osobe korona virusom.

Punih usta od frižidera

I sve je bilo normalno.

Od srijede radim od kuće.  Odgođena su sva moja poslovna putovanja. Ovaj vikend, za razliku od prethodnih, svi smo bili kod kuće. Odvikla sam se od količine rečenica koje počinju sa – „Mama,…“.

Odvikla sam se od kolčine upitnih rečenica i u sebi sam pomislila hoće li mi se iko u kući obratiti sa drugačijim oblikom osim – upitnim. I mi smo, ne pretjerano, ali ipak napunili frižider, kojeg često posjećujemo i vraćamo se punih usta.

Od petka djeca ne idu u škole i vrtiće, a omladina na fakultete. Da li roditeljima kojim i dalje nije odobren rad od kuće privremeno donijete mjere prevencije širenja korona virusa prave problem, sigurno da.

Da li su nadležne institucije o svemu mislile – nisu.

A da li mi roditelji o svemu mislimo kada nam djeca školske klupe zamijene kafićima i šiša barovima?

Istina, koncept šiša barova još manje razumijem od pravljenja dodatnih zaliha toalet papira.

Kćerka koja živi u Beču je odgodila svoj dolazak u Sarajevo. Ona od petka radi od kuće.

Od ponedjeljka će u Beču biti zatvoreni svi kafići i restorani, a kretanje izvan kuće će biti dozvoljeno za odlazak na posao, čija priroda posla to zahtijeva, te odlazak u prodavnice. Kretanje je dozvoljeno od sedam ujutro do sedam naveče.

Šiša barovi zaštićeni od virusa

A kod nas? E kod nas su u kućama vreće brašna, paketi ulja, kupili smo toalet papir, sapun, sva sredstva za dezinfekciju, frižideri su puni, a puni su i kafići i meni “posebno dragi” šiša barovi. Valjda su baš ti prostori zaštićeni od korona virusa?

Valjda dok smo u zatvorenom prostoru sa drugim ljudima i dok pijemo kafu uspijevamo biti sigurni od korona virusa, a kada dođemo kući izvadimo novi sapun i trljamo ruke dvadeset sekundi, pa još malo kapnemo u dlanove sredstva za dezinfekciju.

Tako to mi radimo, šta će nama korona virus?!

Neka dobra strana korona virusa je što je, barem malo, utihnuo lavež predizborne kampanje. Čitamo duhovite komentare, smijemo se.

Pokazali smo humanost i pružili podršku građanima Italije. Nemojte samo zaboraviti da su se Italijani ponašali baš kao mi danas.

Mješavina PTSP-a i PMS-a

Od ponedjeljka svi članovi moje porodice rade od kuće. Već sam se pripremila na komentare: “Ti da si organizovana, ne bi toliko radila.“

„Mama gdje si mi ostavila….?“

Znam, u meni će se pomiješati moj konstantan PTSP i moj povremeni PMS. Sudarit će se dvije nevjerovatne nervoze. Poželjeću vjerovatno da ih „zadavim“. Nervirat će me što stalno jedu i što ja stalno jedem. Vagu ću izvlačiti svaki dan. Stalno ću zvati mlađu kćerku, jer je ona, ipak, u Beču sama…, ali je dobro da smo kod kuće.

Neće nas spasiti toalet papir, ako nam iz d…ta o kojem se očigledno brinemo ne dođe barem malo pameti u glavu!

Izvor: Al Jazeera