Dragi zemljaci i njihovi domaćini Italijani…., osjećam s vama tešku patnju koja vas je zadesila ovom pandemijom, no, da vam malo razgalim dušu…
Evo sjećam se da ste se sastali u Veroni prije dvije godine, kako biste se osnažili u asocijaciju. I eto, poštovani moji, dragi naši susjedi, komšije… Dragi svi! Pozdravljam vas kao neko ko nosi godinama posebne emocije prema Italiji.
Pozdravljam prvo vas, uvaženi domaćini Italije. Pozdravljam vas i zahvaljujem na tome da moji zemljaci, njih oko 60.000 iz cijele Bosne i Hercegovine, žive svakodnevnicu Italije kao vi sami, jer ste im vi pružili drugi dom.
Pozdravljam vas, moji zemljaci, i šaljem veliko hvala što ste drugoj domovini Italiji uzvratili i prenijeli svu onu ljubav, zahvalnost, odanost, jer ste to nosili u sebi, jer ste djeca zemlje „od soja“. Ponosna sam na vas jer ste moji, jer ste ponijeli i onaj naš urođeni ponos.
Kraljica Katarina na zemlji Itala
Pozdravljam Veronu. Grad u kojem ste se okupili prije dvije godine, grad kojeg ljubi ozračje kapljica vode čarobne rijeke Adige i još čarobnijeg jezera Lago di Garda i u tom vječitom zanosnom zagrljaju preuzeli su „njihovu“ nesretnu ljubav.
Verona je paperjasta (anđeoska) vitica nad svijetom, jer je nose svi otkucaji ljubavnika na pomen nesretne ljubavi „njih“ dvoje, mladih Romea i Julije. Njihova ljubav, iako neostvarena, nastavila je plet po univerzumu i postala svekolikost i nas samih. Italija je preko puta „nas“. Jer to je orijentir ne samo nama, nego svima koji uglavnom ne znaju za našu malu zemlju. Ali, preko puta Italije, eee, to je već nešto sasvim poznato…
Poznato je da naša presvijetla kraljica Katarina Kosača leži eto na zemlji Itala. Poznato ili ne, da tvrđava u Jajcu se zove i Castelo del Uovo, jer je naš Hrvoje Vukčić- Hrvatinić, velmoža srednjovjekovne Bosne, po uzoru na napuljski, izgradio jajački kastel. Hrvatinić je bio dio napuljskog dvorskog kora.
Eto, sad je poznato da naše hrabre i strašne ratnike sa Soče, njih oko 1.200 ukopanih na tlu ove zemlje, ima ko pohoditi. Ima ih ko pohoditi ali i sjećati se da su ginuli za tuđu zastavu, zastavu Austrougarske monarhije. Dragi zemljaci nadati se da će se i vaše plemenitosti i dobrote sjećati ovamo naši, jer ste se znali i znate organizirati, osamostaliti i pomoći ovamo nama.
Most do BiH
Vaše humanitarne akcije, poput akcija koju je pokrenula bosanskohercegovačka dijaspora i njeni prijatelji u Italiji udruženje „Associacione Culturale Bosniaca di Biella“ su nam znane. Znamo da se odazvao veliki broj Bosanaca i Hercegovaca i da su donacije stigle iz Torina, Albe, Biellle, Brescie, Padove, Vicenze, Trevisa i mnogih drugih gradova. Znamo da se godišnje iz budžeta Italije izdvajaju određena sredstava koja će potpomoći realizaciju raznih kulturnih projekata u Bosni i Hercegovini.
Znamo, jer je već tradicija, da banka Grupacija Intesa Sanpaolo zajedno sa međunarodnom fondacijom AFS Intercultura dodijeljuje stipendije srednjoškolcima za jednogodišnje školovanje i boravak u inostranstvu. Znamo da je uvaženi gradonačelnik Trsta Roberto Dipiazza uoči Samita balkanskih zemalja rekao da je kandidatura za Grad nauke za 2020., također pomogla u ulozi Trsta kao grada-mosta prema Balkanu i istočnoj Evropi, a ja dodajem, i mosta do nas u BiH.
I da skratim, znamo i za opća međudržavna akta, te izvještaje Ministarstva za izbjeglice i ljudska prava Bosne i Hercegovine da je više od 4.000 građana BiH steklo pravo na italijansko državljanstvo, kao i boravak u Italiji desetina hiljada na osnovu više vrsta boravišnih dozvola. Znamo da je između BiH i Italije na snazi oko 130 bilateralnih sporazuma koje su zaključile BiH i Italija, a od značaja su za vas bh. iseljeništvo, našu dijasporu.
To su sporazumi o ekonomskoj, naučno-tehnološkoj, kulturno-obrazovnoj, društveno-socijalnoj saradnji i svemu onome što će doprinijeti što boljem i sigurnijem životu tu u vašoj drugoj domovini.
Zeljanik usred Rezzata
Da vam se obratim, ne samo što nosim Italiju od 1967. u srcu, kada sam bila dvanastogodišnja djevojčica, te što sam učila italijanski jezik kroz muzičko školovanje. Da vam se obratim ne samo zbog gospođe Drite Strinić, italijanskog stručanja za djecu sa posebnim potrebama, čiji je brat bio prvi ljekar musliman iz naših krajeva.
Upoznale smo se 1975. u vozu iz Trsta za Sarajevo, s njenim se bratićem Ljuanom i njegovom porodicom danas u Sarajevu družim, a upoznali smo se „slučajno“ (a u Univerzumu nema slučajnosti).
Ne samo zbog moje Vesne i njenog muža Silvana iz Rezzata, Brescie, gdje sam provodila zimske raspuste u periodu kad sam bila muzički pedagog, i tih 80-tih godine, pravili sarajevski zeljanik usred Rezzata. Ne samo zbog moje drage prijateljice iz Jasenica, vrsne flautistice Drage Ažman, s kojom sam tih 80-tih dolazila u Trst na koncerte klasične muzike, kupovala modne detalje u neprevaziđenim modnim kućama.
Ne samo zbog onog, pola pečenog pileta kojeg nisam smjela pojesti u Anconi da ne bih završila u bolnici, jer sam tek nakratko stigla ratnim avionom iz gladnog Sarajeva, baš ovih dana marta 1994 godine.
Ostavili mladost zbog naše mladosti
Ne samo zbog „Construtori di piace“, s kojim sam sarađivala u Sarajevu, i milog djeteta Morena, koji je ostavio svoju mladost mom gradu, a o čijoj sam smrti komentarisala u ratnom Oslobođenju, nego i zbog vas i razloga ove svečanosti, najboljeg dokaza vaše egzistencije.
To je osnivanje krovnog udruženja u Piacenzi, Unija bh. udruženja u Republici Italiji. Pozdravila bih sve roditelje Italijane, čija su djeca ostavila mladost, zbog naše mladosti. Hvala vam, njihova smrt nije bila uzalud.
I na kraju, još jednom sve vas pozdravljam. Moji zemljaci, budite i dalje ponos i uzdanica ovamo nama. Izborit ćete se, znam, i sa korona virusom, kao i svim s čim ste se izborili. To je ono u nama… To je sabur, ne mirenje sa sudbinom, nego strpljivost, umna koja ne da nijednoj nedaći naprijed.
Neka vas sve pomiluje naša ljubav.
Izvor: Al Jazeera