Ima li jeftinog ćeifa?

Čak i za čovjeka koji je još prije četvrt vijeka, “kad je Drina bila marka” bacio cigarete, iako tako strastven pušač da su njegovu cigaru zvali vječna vatra, svakodnevni prizor pred prodajnim centrom “Merkur” na sarajevskoj Otoci doista izgleda mučan, ali sa nekim čudnim nostalgičnim prizvukom. Dvadesetak-trideset prozeblih žena i muškaraca cupka na hladnoći, priteže uz sebe pune kese i kartonske kutije s cigaretama štiteći ih od kiše i susnježice i do kasno naveče čeka mušterije. Otkako je država digla u nebesa cijene cigareta na legalnom tržištu, a ima tome već desetak i više godina, na ovakvim mjestima pušači kupuju ćeif po jeftinijoj cijeni, bježeći od vrtoglavo skupih cigareta na trafikama i u prodavnicama.

Kad bi se prosječan pušač, sa prosječnom platom ili, ne daj Bože, penzijom, slijepo držao slova zakona i kupovao “zakonite” cigarete na zakonitim mjestima i ako, po nesreći, ima još kojeg pušača u kući, mogao bi se već polovinom mjeseca izvrnuti od neimaštine. Država je, da se ne lažemo, pretjerala u svom monopolu na duhan i duhanske proizvode uz objašnjenje kako su cijene u rangu drugih evropskih zemalja (samo što su primanja višestruko manja), i natjerala ove ljude, kako sami kažu, da svoj ćeif traže na crnom tržištu.

Tako zaživješe ovakva živopisna mjesta bliskih susreta prodavača švercovanih cigareta i duhana, s jedne, i pušača, s druge strane. Prodaja je, kažu, ilegalna, ali za nju svako zna i odvija se svaki božji dan. Na tim mjestima traje neprekidno i napeto nadmudrivanje s policijom, uvijek isto – prodavači stoje ili čuče uz neku ogradu ili zid i poluglasno nude svoju “robu” svakome ko prođe pored njih, a u isto vrijeme se osvrću preko oba ramena i izviđaju da se odnekud ne pojavi policijska patrola.

A hoće…. i to svaki dan…

Legende o opasnim švercerima

Kad se na vidiku ukaže plava policijska uniforma, slučajni prolaznik prisustvuje nestvarnim scenama, kakve su se mogle vidjeti još samo u nekadašnjoj čuvenoj obrazovnoj seriji o prirodi “Opstanak”. Po nekom svom već uhodanom sistemu, prvi koji ugleda policijsku napast daje zvučni signal svima oko sebe, pa u tom trenutku nastaje opšte grabljenje kesa, torbi, paketa i drugih ambalažnih improvizacija u kojima su cigare i duhan, i počinje bježanje u svim pravcima. Spašava se ko i kako zna, pretrčava se preko ceste ispred automobila u pokretu, zvuče sirene, čuju se psovke vozača, ali bjegunci ne haju. Oni imaju samo jedan cilj: spasiti svoj “kapital” u kesama i paketima i vratiti se na prodajno mjesto čim organima reda ugledaju leđa.

U prvi mah i ne pokušavaju da prepoznaju je li policajac u toj mučnoj misiji tek radi reda, rutinski, zato što mora, ili ima ozbiljne namjere da nekome zaplijeni “imovinu” i ostavi ga bez zarade, a počesto i u dugovima. Tek kad se nađu na sigurnoj udaljenosti, mjere i nagađaju s kolikim rizikom su se suočavali. Za desetak minuta stvari se ponovo vrate u svoje prirodno stanje – policije nema na vidiku, a prodavci nastavljaju svoj ozbiljan i, kako se sami šale, društveno odgovoran posao.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U ovom svakodnevnom utrkivanju s policijom, ovi ljudi nemaju vremena ni da shvate kako na taj način, ustvari, nastavljaju jednu višestoljetnu tradiciju na ovim prostorima. Još otkako je država, prije nekoliko vijekova, preuzela puni monopol nad prometom duhana i cigareta, traje taj opasni, podmukli i bespoštedni sukob vlasti sa švercerima.

Nekad davno, posebno u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, to su bili pravi ratovi između okorjelih, smjelih i opasnih krijumčara i švercera sa do zuba naoružanom kraljevskom žandarmerijom. Počesto su treštali karabini po gustim i neprohodnim bosanskim i ličkim šumama, vodili su se pravi ratovi, pogotovo tamo gdje se graniče Bosanska Krajina i Lika, po istim onim kozjim stazama i bespućima Plješevice kojima se migranti danas nastoje dočepati Evropske unije.

Međutim, čak ni zloglasni žandari kralja Aleksandra nisu uspijevali zaustaviti taj put duhana od Dalmacije i Hercegovine prema unutrašnjosti tadašnje kraljevine. Ostadoše legende i hajdučke priče o opasnim švercerima, spremnim na sve, pa i na sukobe sa žandarmerijom, samo da provuku duhan do krajnjih odredišta i kupaca.

I u vrijeme krvave opsade Sarajeva, duhan je bio posebna priča. Cigarete iz onih čuvenih “wbr” pakovanja, koje su vojnici dobijali kao sljedovanje, bili su najčvršća valuta u tom teškom vremenu. Mnogi su i tada bili spremni staviti život na kocku, pa su sa ruksacima punim duhana i cigareta prolazili tunelom ispod aerodroma i mijenjali ih za hranu. Neki su odnekud izvlačili posljednje rezerve čuvenih i nikad prežaljenih njemačkih maraka, pa ih davali za koju cigaretu, a oni koji su zimske noći provodili u tvrdoj, zaleđenoj zemlji rovova i tranšeja, čuvali su ih kao najveće bogatstvo – da sami sebe mogu nagraditi i zapaliti ako prežive danonoćne topovske kanonade i česte napade onih s druge strane borbene linije.   

Neobjašnjivo zadovoljstvo

Vremena su se mijenjala, vlasti takođe, ali uvijek je ta čudna roba bila na cijeni i uvijek je bilo onih koji su bili spremni staviti glavu u torbu da bi na švercu duhana zarađivali za život. Naravno, oni sami po sebi ne bi imali smisla da uvijek ne postoje i oni drugi, koji su spremni odreći se mnogo čega u životu, samo ako znaju da će svakom iskušenju doći kraj kad im se pred očima ukaže toliko znan i drag žar cigarete i kad se teret svakodnevnice počne gubiti i nestajati u modroj zadimljenoj izmaglici blaženstva i zadovoljstva.

Mnogi od njih teško bi mogli bilo kome objasniti zašto ta treperava svjetlost i svileni tragovi dima čovjeku tako mnogo znače i zašto je mnogi nesretnik radije spreman da se prije vremena nađe u prohladnoj, neugodnoj tami klinike Podhrastovi nego da se odrekne tog zadovoljstva. A i kako bi mogao kad toliki mudri ljudi, književnici, nisu mogli pronaći prave riječi za tu teško opisivu strast.

Danas je drugačije vrijeme. Oni koji u dubini svojih torbaka nose i skrivaju duhan da bi ga prodali ispod ruke, na mjestima kao što je pijaca na Otoci, ne rizikuju tako mnogo. Ne mogu ostati bez glave kao njihovi slavni i opjevani prethodnici, koji su s karabinima u ruci, po mrkloj noći, kiši i snijegu prelazili kilometre planinskih bespuća, ali ipak na čudan način nastavljaju vječnu, beskonačnu igru sa vlašću i policijom sa istim onim ciljem kao i oni prije njih – da nekako zarade za život u poganom vremenu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO