A sve je laž, laž grozna,
ni crna, ni bijela.
Laž riječi, knjiga, barikada, opela…
I ničeg nema, ni Boga, ni vraga.
O, zašto smo se klali, mati moja draga?
Miroslav Krleža, 1928.
Eto najboljeg komentara, pa ako hoćete i objašnjenja, za “crkvene” sukobe u Crnoj Gori. Takođe za mnoga zbivanja na političkoj sceni Srbije, pre svega na dešavanja u udruženju #1od5 miliona, koje je više od godinu u Beogradu bilo na čelu građanskih protesta protiv vlasti. A onda, bez pravog razloga, ti mladi ljudi su stali uz one protiv kojih su se navodno bunili. Ali, ipak, velika, opšta laž u današnjoj Srbiji jeste fraza da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, a još veća da je vlast izabrao narod.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Mi jesmo nacija kratkog pamćenja, nacija koja je zaboravila na opštu kulturu, a kulturu sećanja nikad nije ni imala. Sve je to posledica pocepanosti društva, koja ne dozvoljava da se uspostavi kolektivna nacionalna svest. Ali, setimo se, ipak, nije tako davno bilo. Te 2012. godine u Srbiji su raspisani opšti izbori na svim nivoima, jer je Boris Tadić sam sebi skratio mandat predsednika za godinu dana. Aleksandar Vučić je na tim izborima bio protivkandidat dotadašnjem gradonačelniku Beograda Draganu Đilasu. Doživeo je ubedljiv poraz, po drugi put.
Sedam jahača apokalipse
U drugom krugu izbora za predsednika Srbije, međutim, u duelu Tadića i Tomislava Nikolića, kao posledica kampanje takozvanih belih listića, Nikolić dobija 70.000 glasova više i postaje predsednik Srbije. Od tog časa počinje okupacija i zarobljavanje države. Jer, na parlamentarnim izborima najviše poslanika dobila je do tada vladajuća koalicija Demokratska stranka – Socijalistička partija Srbije.
Lider SPS-a Ivica Dačić, međutim, kao jedan od sedam jahača srpske političke apokalipse evo već više od tri decenije (Slobodan Milošević, Dačić, Vojislav Šešelj, Nikolić, Vučić, Željko Ražnatović Arkan, Dragan Marković Palma), vraća se “korenima” i prelazi u tabor kvazi nacionalista, lažnih patriota i presvučenih radikala u obliku Srpske napredne stranke, jer mu je Vučić dao mesto premijera, da bi on sam, kao gubitnik izbora u Beogradu, postao prvi potpredsednik, sa ovlašćenjima većim od predsednika Vlade.
Nije, dakle, narod izabrao Vučića, nego je on, uz pomoć Dačića, zloupotrebom demokratskih pravila, političkim manipulacijama, izvršio državni udar tako što je, gaženjem Ustava, ukinuo trodelnu podelu vlasti na parlamentarnu, izvršnu i sudsku. Da narod, odnosno njegov većinski deo, nema nikakve veze sa uzurpacijom kompletne vlasti i okupacijom svih državnih institucija pokazali su i vanredni parlamentarni izbori 2014. godine.
Razbili su i državu, i društvo
Njih je tadašnji predsednik Srbije Nikolić, i pored ogromne većine u Skupštini Srbije, raspisao samo zato da bi današnji predsednik formalno uzeo sve u svoje ruke. Na te izbore, kako su oni sami saopštili, izašlo je procenat ili dva više od 50 posto upisanih birača. Od toga, za njegovu vlast glasala je polovina. Dakle, Vučić u biračkom telu Srbije ima jedva četvrtinu svojih pripadnika, poslušnika, političkih prebega, lažnih doktora nauka, preletača i komformista svake vrste, ali i ucenjenih i zaplašenih ljudi.
Sve je to bila posledica Miloševićeve ratne politike i očuvanja vlasti, uz pomoć laži da Srbija nije u ratu, već brani navodno ugroženo srpstvo u svim republikama bivše Jugoslavije. On i njegovi naslednici su napunili Srbiju divljim i besnim ljudima, koji su od države napravili to što sada jeste. Razbili su i državu, i društvo u paramparčad.
Srpsko društvo, kao zajednica ljudi koji imaju isti cilj, da žive u miru, rade i napreduju u skladu sa civilizajcijskim dostignućima u svetu, više ne postoji. Pocepano je i podeljeno na interesne grupe ljudi, organizovanih po raznim osnovama. Posle raspada bivše velike države, najorganizovanija društvena grupa u Srbiji bila je “Služba”, kako kolokvijalnim jezikom zovemo sve te u komunizmu osnovane sisteme državne bezbednosti. “Služba” je obesmislila višepartijski sistem osnivajući većinu stranaka, tako da Miloševićevi komunisti i njihovi naslednici sačuvaju vlast po svaku cenu.
Uništiše nas četiri P
U “Službinoj” službi su i većina medija i, nažalost, većina sveštenika Srpske pravoslavne crkve. Svi oni zajedno, radi opstanka na vlasti, lažu Srbiju preko medija. Lažu je svi njihovi hepiji, pinkovi, RTS-ovi, studija B, kopernikusi… Gurnuli su Srbiju da se udavi u tabloidnom glibu raznih informera, kurira, srpskih telegrafa, aloa i sličnog skribomanskog i lažljivog smeća.
Uz pomoć tih fabrika laži, predsednik je proglasio svoju vladavinu za zlatno doba. Život koji živimo bez zakona, morala i opšte prihvaćenih vrednosti, u kome se sve svodi na četiri P: pljačku, propagandu, primitivizam i prostakluk, vođa je proglasio za najbolji od svih svetova, iz kojeg beži više od 50.000 ljudi godišnje. Voleo bih da mi vođa odgovori na pitanje: ako živimo u zlatnom dobu, zašto onda hapsi one koji otkrivaju krađu, a ne one koji kradu?
Zbog svega rečenog, besmisleno je i pomišljati na bilo kakve izbore sa njim, jer oni se pretvaraju u glasanje za njega i njegove. Zato bojkot ne izbora, nego njegove vlasti. Bojkot, međutim, ne sme da bude pasivan. Bolje reći, cilj bojkota ne sme biti puko smanjenje izlaznosti. Dan izbora mora se pretvoriti u opšti bunt, građansku neposlušnost, blokadu sistema. Ako se na dan izbora sedi u kući i čekaju rezultati, ja vam ih već sada mogu saopštiti: izlaznost preko 50 posto, od toga je 50 i više posto glasalo za vladajuću SNS – SPS koaliciju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera