Sjeća li se još iko svezane djece u Zavodu Pazarić?

Na Međunarodni dan djeteta skoro niko u Bosni i Hercegovini se nije ni sjećao 'afere Pazarić', piše autorica (EPA)
Na Međunarodni dan djeteta skoro niko u Bosni i Hercegovini se nije ni sjećao 'afere Pazarić', piše autorica (EPA)

Sjećate li se prošlogodišnjih fotografija iz Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić, objavljenih na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, na Međunarodni dan djeteta? Zastupnica Naše stranke Sabina Čudić odlučila ih je objaviti kao dokaz o stvarnom stanju u Zavodu, ali i kao realnu sliku stanja socijalnih ustanova u Bosni i Hercegovini.

Mi, roditelji djece s poteškoćama u razvoju, te smo dane proveli u protestima, zajedno s našim sugrađanima, u ujedinjenju nevladinog sektora koje se bavi problemima djece s poteškoćama (koje se, opet, svodi na same roditelje), na zvanične zahtjeve upućene federalnoj Vladi i insistiranju na kažnjavanju počinilaca, kako finansijskog kriminala u ovoj instituciji (koji je isplivavao svakodnevno), tako i zlostavljanja i ponižavanja samih štićenika.

S Vladom Federacije smo tada dogovorili neke buduće korake u transformaciji i deinstitucionalizaciji, što im je država Bosne i Hercegovina potpisanim konvencijama i onako stavila u obavezu, ali s objavom ovih fotografija svi smo se nadali da će se konačno i desiti.

U kaljuži dnevno-političkih afera

Godinu dana nakon svega, na Međunarodni dan djeteta, skoro niko u Bosni i Hercegovini se nije ni sjećao “afere Pazarić”, malo ko od medija ju spomenuo te su, u kaljuži dnevno-političkih afera, fotografije svezane djece pale u zaborav.

Na godišnjicu tematske sjednice, održane u federalnom Parlamentu, a gdje su doneseni zaključci o daljnjim koracima, stigla je i informacija Vlade Federacije o stepenu njihove realizacije. Pročitavši informacije dostavljene Parlamentu, prvo sam bila šokirana količinom neistinitih informacija, pitajući se zar može Vlada Parlamentu prosljeđivati neistinite informacije (kao ona da smo dogovorili da je potreba postojanja registra djece i osoba s poteškoćama nejasna), a potom sam dobila jasnu sliku koliko je odnos vladajućih spram onih najslabijih među nama istinski i bez presedana bijedan.

Nižu se redovi, tačku po tačku, dostavljenog teksta i sasvim je jasno da Vlada, zapravo, želi dodatno naplatiti od samih štićenika i njihovih srodnika za “brigu” o njima, jer jasno piše da, po zahtjevu nekih od ustanova, trebaju raspolagati imovinom štićenika, prodavati je i tako namicati sredstva.

Da je i to malo govori činjenica da na sve to treba nastaviti sufinancirati po korisniku iz budžeta Kantona Sarajevo (trenutno je to 1.200 do 1.300 konvertabilnih maraka, odnosno 600 do 650 eura, mjesečno). Dalje se spominje uvođenje obrazovanja te dodatno zapošljavanje kadrova u zatvorenim zavodima…

Mučno je bilo i čitati informacije koje je Vlada proslijedila, jer sa svakom novom rečenicom i redom rađalo se bezbroj pitanja bez odgovora. Jedno od njih je i imenovanje vršiova dužnosti direktora ove ustanove te konkursna procedura nikad provedena do kraja, bez obrazloženja.

‘Ovako će ostati do naredne vlade’

Ponovo smo se okupili mi, roditelji, iz nevladinih organizacija i još jednom istupili zajedno, podržavajući zastupnicu Čudić, kao i sve druge zastupnike čija je namjera potpuna reforma socijalnog sektora. Još jednom smo se obratili Parlamentu i javnosti kroz zajedničko pismo, još jednom jer je, čini se, nakon svega, u našim srcima ostala zebnja s pitanjem koje se svodi na ono ogavno izrečeno u javnom prostoru, a čija se svrha nipodaštava i svodi na “Ja, i?”

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Bila sam potpuno devastirana nakon što sam dobila fotografije iz Pazarića, slomljena, ali i ubijeđena da će to biti tačka gdje će se sve politike ujediniti i reagirati na način da se istinski pristupi reformi, ali nakon što je protekla godina pokazala istinske namjere Vlade Federacije i svih relevantnih, jasno mi je da neće. Sigurna sam da će ovako i ostati do neke naredne vlade”, rekla mi je zastupnica Čudić u kratakom razgovoru.

Ne znam za druge roditelje, ali svaku noć liježem i ujutro se budim s mišlju kako je moje dijete potencijalni korisnik ove ili slične ustanove jer ima poteškoću i sistem, državni aparat, koji ga gura tamo. Na pamet mi samo padaju najpogrdniji opisi onih koji su morali učiniti konkretne korake, a nisu, još gore, jasno mi je da je namjera i pravac u kom se sve kreće potpuno suprotan od onog za što se zalažemo.

Svi prijedlozi zakona koje Vlada ima u obavezi staviti pred Parlament ili je imala nedostojni su spomena. Kakva je to briga najbolje opisuje činjenica da za ostvarivanje prava na dječiji dodatak u nacrtu zakona o brizi spram porodica s djecom i dalje piše da porodica ne može imati automobil.

Sve se svodi na ‘Ja, i?’

Sjetim se svih afera i kupovina automobila kod naših vlati, svih naknada, zaduživanja, onoga što zovu “aranžman” kod Međunarodnog monetarnog fonda, respiratora, malina… svega čime su ojadili nas građane i šta dobivaju od naših poreza. I sve se opet svodi na pitanje čiji je odgovor ogavna ravnodušnost, očitovana protupitanjem u našem društvu.

Ukrali su štićenicima iz Pazarića kurbansko meso – Ja, i?

Vezali su ih – Ja, i?

Vodili su ih na rad u stan nekog direktora ili predsjednika – Ja, i?

Nemaju njegovatelje, već ekonomiste – Ja, i?

Oduzeli su im dostojanstvo – Ja, i?

Mi, kao društvo, još jednom smo se upisali u narode koji su ćutke obarali glave, savijali kičme i nijemo posmatrali kako se sva sila bahatosti sručila na leđa onih koje zovemo “najsabiji među nama”.

Pa, kad malo promisli čovjek – ko je ovdje, zapravo, nemoćan i nejak?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO