Državni poticaj crnom tržištu duhana

Najveću cijenu približavanju EU platila je  duhanska industrija, koja se prepolovila, a u velikoj mjeri stradao je i pušački ćeif.

Uprkos manuelnoj proizvodnji i duhanu slabog kvaliteta, narodna fabrika cigareta BiH postigla je zavidne rezultate (EPA)
Uprkos manuelnoj proizvodnji i duhanu slabog kvaliteta, narodna fabrika cigareta BiH postigla je zavidne rezultate (EPA)

Iako bi se za Bosnu i Hercegovinu, gledano iz perspektive uslova rada, prije moglo pomisliti da se nalazi na putu azijskih, nego evropskih integracija, ipak je naš cilj Evropa. Satnice od deset-petnaest eura, slobodni vikendi i nova auta, tako nekako bi trebalo biti u budućnosti, jednog dana.

Nije sporno da je taj dan još uvijek jako dalek, ali treba biti pošten pa priznati da postoje i segmenti u kojima je napredak našeg dvadesetpetogodišnjeg pokušavanja penetracije u Evropu itekako vidljiv.

Jedan od tih svijetlih primjera jesu duhanske akcize. Postupak koji je Bosna i Hercegovina s njima izvela posve je u stilu članica Unije, te je to možda i jedino polje našeg evropskog puta na kom smo prebacili preporučenu normu – na hiljadu cigareta, Evropa preporučuje akcizu od devedeset eura, a kod nas devedeset  eura i pedeset centi. Aferim i mašala.

Nažalost, taj svijetli primjer brzog sustizanja gospođe Europe ima i svoju tamnu stranu. Kao toliko puta do sada, teoretski savršen plan u praksi se pokazao izuzetno štetnim. Najveću cijenu platila je  duhanska industrija, koja se prepolovila, a u velikoj mjeri stradao je i pušački ćeif. Legendarna sarajevska Drina, koja sada košta skoro pet maraka, opasno se približava trenutku kad će iz žive preći u usmenu legendu.

Svrha mjere

Ispočetka, povećanje akcize nije bilo strašno. Nekoliko godina sve je išlo kako treba, narod je gunđao, ali kupovao i pušio, pa je država zarađivala sve više. Kasnije, kad se ispostavilo da u Bosni plate ne samo da slabo rastu, nego se i smanjuju, ljudi su masovno stali odustajati od kupovine fabričkih cigareta.

S obzirom da je prvi cilj ove mjere zdravstvene prirode,  sve bi bilo taman kako treba da je narod, koji je prestao kupovati, prestao i pušiti, što se nije dogodilo. Razloga za pušiti cigare, i to jednu na drugu, u Bosni nikada nije nedostajalo, i s te strane vlast se pokazala pametnom, njena pretpostavka da će narod pušiti bez obzira na sve istinitom.

Ono na šta nije računala jeste da će građani na te rigorozne mjere, otvoreno usmjerene protiv njihovog interesa, odgovoriti spontanom samoorganizacijom na nivou države – cijela BiH sada je jedna ogromna ilegalna fabrika cigareta.

Uprkos manuelnoj proizvodnji i duhanu slabog kvaliteta, narodna fabrika cigareta BiH postigla je zavidne rezultate, otela duhanskoj industriji polovinu posla. Prema mišljenju stručnjaka, ilegalna je svaka druga cigareta na domaćem tržištu, što čini državni gubitak od oko milijardu maraka.

Jedini razuman potez u toj situaciji  bio bi obaranje akcize, njeno prilagođavanje platežnoj moći građana, no naša vlada ne bi bila to što jeste kada bi povlačila razumne poteze. Umjesto  pojeftinjenja, koje bi povećalo prihode i smanjilo šverc, od Nove godine slijedi novo poskupljenje, za dvadeset feninga po kutiji.

Cigareta jedina utjeha u životu

Sa druge strane, nasekirani građani, kojima je cigareta često jedina utjeha u teškom životu, nastaviće da se guše u bijelom dimu domaćih cigara, koji će ih jednog dana privesti zdravstvenom sistemu, u kom će ih dočekati nestašica svega i svačega. Jedini koji imaju razloga za zadovoljstvo su šverceri.

Jedan od tih švercera je i Elvis B. iz Konjica. Svake nedelje, na sarajevskoj autopijaci, ovaj vrijedni čovjek prodaje duhan iz vlastite proizvodnje, kog ima u tri vrste: blagi, srednji i jaki. Kolege sa okolnih stolova kroz smijeh tvrde da je to sve jedan te isti duhan, ali zadovoljne mušterije, koje se prema Elvisovoj priči vraćaju svake nedjelje, tačno znaju razlike i kupuju prema vlastitom ukusu.

Blagi i srednji idu po petnaest maraka za pola kile, dok jaki može i za dvanaest i po. Za one kojima je mrsko puniti filter tube, u ponudi su gotove domaće cigare, po cijeni od marke i po za kutiju, ili preciznije za kesicu, a za one sa nježnijim plućima i dubljim džepom tu su fabričke cigarete bez akcize, koje idu po tri marke. Ima i rakije, ali to nije tema ove kolumne.

Za Elvisa, najavljeno poskupljenje duhanskih proizvoda je dobra vijest. On se od toga nada, pod uslovom da ga zaobiđu razni inspektori, da će na proljeće započeti treći sprat na kući i tako prići korak bliže ostvarenju svojih snova, da ima motel s restoranom. Policije ga jeste strah, u više navrata mu je zaplijenila robu i napisala kaznu, ali ipak ne toliko da bi odustao od posla koji njegovoj porodici omogućuje egzistenciju i pruža nadu u bolji budućnost.

‘Zdraviji duhan’ onaj hercegovački

Kaže da se ne ponosi s tim što je švercer, ali i da bi uvijek radije bio to, nego prodavao plodove svog truda državi, čija je otkupna cijena za duhan 3 KM za 1 kg. Nezaposlen je i otac troje djece, pa ne ide nikako da daje tako jeftino, pogotovo ne kad se uzme u obzir cijena po kojoj ga država preprodaje.

Uvrijeđen je terminom duhanska mafija, koji su pojedini mediji smislili da označe poštene ljude kao što je on. “Duhanska mafija nismo mi, nego država”, govori mi, na šta neko od lica koja slušaju naš razgovor dobacuje da je Elvis duhanski Al Capone; malo fakat liči.

Tvrdi i da je čisti hercegovački duhan “zdraviji” od svakog fabričkog, pa za primjer navodi svog dedu, koji iza sebe ima preko šezdeset godina pušačkog staža i pluća “k’o u malog djeteta”. Nudi mi da zapalim i sam se uvjerim kako ne laže.

Biram blagu varijantu, čija me blagost podsjeti na riječi velikog Branka Ćopića: “Kao da pušim magareće kopito.” Pred Elvisom odglumim pozitivno iznenađenje, a on tu vodu na svoj mlin proba iskoristiti da samelje mene, ponovi mi da je pola kile petnaest, ali ko meni kila za dvadeset pet.

Zahvaljujem na popustu, pa da ne bi ispalo kako neću ništa, kažem da ću uzeti jednu kutiju, to jeste kesicu.

Na prvu pomislih da sam ga s tim uvrijedio, jer bez riječi, jednim potezom ruke, pokupi čitav asortiman, gurnu ga sa stola u ceker na podu, s kojim nestade u gužvi u roku tri sekunde.

Okrenem se tada i ugledam mlađeg policajca kako drži starijeg čovjeka za rukav, čovjeka na čijem se stoliću prodaje ista roba kao Elvisova.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO