Vlast zove: Budite ‘čvorovići’ iz Balkanskog špijuna

Na pitanje "Biste li prijavili susjeda?" 78,80 posto odgovorilo je odlučnim "ne" (EPA)
Na pitanje "Biste li prijavili susjeda?" 78,80 posto odgovorilo je odlučnim "ne" (EPA)

Na balkonu pušim cigaretu i osluškujem zvukove u prohladnoj zagrebačkoj noći. Zbog rasplamsale epidemije koronavirusa na snazi je takozvani “mini lockdown”.

Kafići i klubovi ne rade, tu i tamo ulicom prođe poneki automobil ili tramvaj, malo je ljudi vani. U jednom stanu u zgradi prekoputa – buka i veselje. Zavjese su razmaknute, prozori otvoreni pa vidim nekoliko mlađih ljudi.

Glasno razgovaraju nadvikujući se s glazbom iz zvučnika, čujem ih i kako si nazdravljaju. Odjednom shvatim da piljim u široki i širom otvoreni prozor tog stana pokušavajući prebrojati partijanere. Jedan, dvojica, trojica… četvoro… još dvije cure…

Žar cigarete oprlji mi prste i trgne me iz tog voajerskog posla. Pobogu – prođe mi kroz glavu – ponašam se k’o Ilija Čvorović iz Balkanskog špijuna! Kiselo se nasmijah i uđoh u toplu sobu.

Dok sam zatvarao balkonska vrata još jednom bacih pogled na stan prekoputa u kojem se tulum tek zagrijavao. “Ako ih je više od deset i ako sam savjestan građanin, trebao bi ih prijaviti”, pomislih kao pravi režimski noćobdija.

Prijaviti ili ne prijaviti, pitanje je sad

Jer prema Odluci o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19, koju je 28. studenoga donio Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, na privatnim okupljanjima i svečanostima može biti prisutno najviše deset osoba.

Budan i revan građanin trebao bi, ako zna ili sumnja da tamo prekoputa derneči njih više od deset, smjesta prijaviti to nedozvoljeno okupljanje. No, jesam li budan i revan? Trebam li gurati nos u tuđe stanove?

Gdje su granice mojih građanskih dužnosti i je li prebrojavanje neznanaca u noći doista moja građanska obaveza? Svoje ponoćne moralne dvojbe razriješio sam ciničnim zaključkom da nisam budan već pospan građanin te otišao u krevet.

Bučnu ekipu prekoputa čuo sam još neko vrijeme i kroz zatvoren prozor, a onda sam zaspao.

Kada bih radi dramatike ovoj priči dodao malo konfabulacije, napisao bih da me ubrzo, nakon što sam zaspao, u snu zaskočio hrvatski ministar zdravstva Vili Beroš te me strogim glasom upozorio: “Policija neće postupati samoinicijativno, već će postupati po dojavama. Policija sigurno neće uokolo tražiti izvore takvih zbivanja, a svi koji žele dobro hrvatskim građanima takva će okupljanja prijaviti!”

Da želim još malo konfabulacijske drame, napisao bih da mi se nakon ministra zdravstva u snu ukazao i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković prijekorno rekavši kako bi on prijavio susjede koji tulumare. Naravno, ako ih je više od deset. “Prijavio bih jer smatram da je to kršenje zakona i ugrožavanje zdravlja i života drugih građana. Takvim ponašanjem zaista možemo ugroziti zdravlje drugih osoba. Pa zar je vrijedno organizirati jedan tulum, raditi feštu i napiti se, a to onda može uzrokovati to da netko umre.”

Naravno, ministar zdravstva i predsjednik Sabora nisu to izjavili u mome snu, nego na javi, pred hrvatskom javnošću, pozvavši građane da prijave sva okupljanja više od deset ljudi u zatvorenom prostoru koja uoče. Kazne za to (okupljanje, ne za neprijavljivanje) iznose i do 10.000 kuna, odnosno 1300 eura.

Budni građani, pospano društvo

Nisu njih dvojica prvi koji su javno pozvali građane da prijavljuju kršitelje mjera. Ministar unutarnjih poslova i šef Nacionalnog stožera civilne zaštite Davor Božinović ljetos je građanima poručio da “pozovu 112 ili policiju koja će intervenirati” ako primijete nekoga bez zaštitne maske u trgovini.

Sada je poziv građanima na budnost dignut na višu razinu. Od njih se očekuje da prijave susjede čija nedozvoljena 10+ okupljanja čuju kroza zidove ili vide kroz prozore vireći iza zavjesa.

Ako je suditi po anketama, Hrvati baš i nisu spremni na takvu vrstu građanske budnosti. U anketi Slobodne Dalmacije 72 posto je reklo da im ne pada na pamet ikoga prijaviti, 19 posto bi prijavilo, a devet posto ih je neodlučno. Otprilike slične rezultate pokazala je i anketa dnevnog lista 24 sata.

Na pitanje “Biste li prijavili susjeda?” 78,80 posto odgovorilo je odlučnim “ne”, 15,87 posto reklo je odlučno “da”, a neodlučno “ne znam” – 5,33 posto. Nešto više “budnih” građana odazvalo se na anketu portala Dnevnik.hr: 42 posto ih je reklo da bi prijavili susjede naspram 58 posto koji to ipak ne bi učinili.

Ćiribimbaška (sup)kultura

Može se samo nagađati zašto je tako malo prerevnih građana u odnosu na one koji bi odmahnuvši rukom okrenuli glavu. Najjednostavnije je zaključiti da je tako jer nam je svima na ovim prostorima sklonost kršenju zakona i izigravanju propisa upisana u mentalni kôd. Znate ono: Ne treba se držati zakona kao pijan plota. Istina je i da malotko i malogdje voli “drukere”, čak i kada prijavljuju očigledna kršenja zakona.

Osim toga, građani su nepovjerljivi i prema samoj vlasti čiji predstavnici ih potiču na doušničke aktivnosti, a mnogo puta se od početka epidemije koronavirusa pokazalo da su i “njihovi” (stranački) ljudi pa čak i oni sami kršili mjere.

Sjetimo se samo ljetošnjeg “druženja” premijera Andreja Plenkovića s koronapozitivnim Novakom Đokovićem na teniskom turniru u Zadru. A valja se sjetiti i kako su proteklih desetljeća mnogi političari u Hrvatskoj potpirivali priče o zloglasnoj UDBI i njenim doušničkim metodama, tvrdeći da su pipci navodno neumrle jugoslavenske obavještajne službe i danas rašireni u svim porama društva.

I onda, u takvom ambijentu, vlast javno poziva građane da pod egidom budnosti i odgovornosti prijavljuju svoje susjede i budu samoprijegorni “čvorovići” koji će spremno uzeti telefon u ruke i nazvati policiju, Nacionalni stožer, covid-redare ili koga već.

I u sređenijim društvima takvi apeli smatraju se diskutabilnima i toksičnima za koheziju zajednice u kojoj ljudi žive, kamoli ne ovdje gdje riječ “savjest”, naročito građanska, ima podrugljiv prizvuk, “zviždače” se obično smatra naivcima, a dojavljivače “udbašima” i gdje vrlo živa ćiribimbaška (sup)kultura virenja preko plota i iza zavjese pruža snažan otpor potčinjavanju institucijama.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

U udruženju Blokirani procjenjuju da će u prvom valu biti finansijski blokirano 300 hiljada građana, te da je presedan u evropskim razmjerima da neka država u jednom danu gurne toliko ljudi u blokadu.

21 Oct 2020
Više iz rubrike BLOG
POPULARNO