Šta je toliko izuzetno u Americi?

Koliko je tema američke izuzetnosti moćna pokazuje i činjenica da je ona uvijek centralna u predizbornim kampanjama (EPA)
Koliko je tema američke izuzetnosti moćna pokazuje i činjenica da je ona uvijek centralna u predizbornim kampanjama (EPA)

Tokom posljednja dva stoljeća brojne istaknute američke javne ličnosti govorile su o svojoj zemlji kao “carstvu slobode”, “posljednjoj nadi na Zemlji”, “lideru slobodnog svijeta”, “nezamjenjivoj naciji”… ukratko opisujući svoje duboko uvjerenje o “američkoj izuzetnosti” (American exceptionalism), ideji koja u svijesti američkih građana postoji od samog osnivanja ove današnje svjetske sile prije skoro 250 godina.

Sama činjenica da se u Americi svake godine provode istraživanja o ovakvoj percpeciji građana govori o tome koliko je vjerovanje u američku izuzetnost jako te, s druge strane, koliki je strah da je ona u opadanju. Gallup je, naprimjer, 2010. godine radio istraživanje koje pokazuje da se 80 posto Amerikanaca slaže s izjavom da “SAD ima jedinstven karakter zbog svoje historije i Ustava, koji ga odvajaju od ostalih nacija i čine najboljom nacijom na svijetu”.

Sam termin “američka izuzetnost” zapravo je skovao Francuz Alexis de Tocqueville u svom djelu O demokratiji u Americi iz 19. stoljeća, pripisujući ga SAD-u kao prvoj modernoj demokratiji. Tvrdio je da je “pozicija Amerikanaca… veoma izuzetna te se može vjerovati da nijedan demokratski narod nikada neće biti u sličnoj situaciji”.

Robovlasnički sistem i segregacija

Tako se američka izuzetnost odnosi na uvjerenje da se SAD razlikuje od drugih razvijenih nacija zbog svog jedinstvenog porijekla, historijske evolucije i naprednih političkih i religijskih institucija.

I zaista, u odnosu na mnoge druge zemlje, američka država je nastala iz revolucije, ne iz feudalnog društva, nije imala klasni sistem, aristokraciju ili posebnu crkvu. Međutim, Amerika jeste imala robovlasnički sistem i segregaciju.

Tocqueville je pisao još 1830-tih da su američke vrijednosti nešto jedinstveno. Međutim, čini se da su te vrijednosti konstantno u međusobnom konfliktu. Kako nacija koja toliko polaže u jednakost dozvoljava takav rascjep između siromašnih i bogatih? I kako nacija, koja je nastala stapanjem imigranta iz različitih dijelova svijeta i koja se ponosi svojim vrijednostima uključivosti različitosti, ima takvu historiju podjela i rasne netrpeljivosti?

Neki historičari tvrde da su na početku različiti Amerikanci uspjeli živjeti zajedno zato što su živjeli odvojeno, na širokom prostranstvu kontinenta. Na početku stvaranja američke države britanske kolonije bile su nukleus društva, a one su, svaka za sebe, bile raznolike u kulturi i religiji. Tako je Benjamin Franklin napustio puritanski Boston da bi živio u kosmopolitskoj Philadelphiji. Kada su Amerikanci selili u druge kolonije, oni su, ustvari, htjeli živjeti tamo gdje im je mentalitet sličan. “Imamo prostora da budemo Amerikanci kakvi želimo biti”, opisuju ovaj fenomen pojedini autori.

Bolji od ostatka svijeta

Šta je, zapravo, američka izuzetnost i da li ona postoji? Kao ideja, može se najviše posmatrati kao povezanost više percepcija. Prva je da je SAD odvojen od Starog svijeta, što je nekada značilo da je odvojen od Evrope, a sada se to jednostavno odnosi na cijeli svijet. To “odvojeno” ne znači zasebno, nego u percepciji Amerikanaca znači “bolje od ostatka svijeta”.

Druga ideja u koju vjeruje većina Amerikanaca je da američka izuzetnost daje SAD-u posebnu ulogu u svjetskoj historiji, a to je da bude lider nacija. Ova ideja liderstva u svijetu je uvijek prisutna u retorici američkih predsjednika. Kvantitativne analize obraćanja naciji pokazuju da su predsjednici, od Franklina D. Roosevelta do Georgea W. Busha (od 1934. do 2008. godine) u svojim govorima samo tri puta spomenuli druge nacije kao primjer koji SAD treba slijediti, a ne obrnuto.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Druge nacije su se u tom periodu spomenule ukupno 2.500 puta, ali samo su britanska upornost u borbi protiv nacističke Njemačke (Franklin D. Roosevelt, 1942); švedski zdravstveni sistem (John F. Kennedy, 1963) i japanski obrazovni sistem (Ronald Reagan, 1983) spomenuti kao primjeri koje SAD treba slijediti.

Dokaze za ovu izuzetnost Amerikanci vide u svojoj historiji. Prvo, Amerika je pobijedila najmoćnije carstvo svih vremena, Veliku Britaniju. Uspješno je pokorila kontinent na osnovu moćne ideologije Manifest Destiny iz 19. stoljeća o širenju SAD-a na zapad kao Božijoj volji i prirodnom pravu američke nacije, prilikom čega je gotovo iskorijenjen starosjedilački narod Indijanaca. Ovo je sve dodatno utvrđeno Monroevom doktrinom iz istog stoljeća, koja kaže da će se svaki pokušaj evropskih nacija da koloniziraju ili interveniraju u zemljama Sjeverne i Južne Amerike biti smatran činom agresije.

Kako je Obama ‘izdao Ameriku’?

SAD je zatim osvojio okeane, pobijedivši još jednom moćno carstvo – Španiju, da bi odnio pobjedu nad Njemačkom u dva svjetska rata, što mu je omogućilo da uspostavi svjetski poredak nad kojim još vlada. Kada se završio Hladni rat i raspao Sovjetski savez, činilo se da je američka izuzetnost osuđena na vječno postojanje – SAD je dokazao da je specijalna nacija, koja će voditi druge nacije do “kraja historije”, riječima Francisa Fukuyame. Ono što je vidljivo u svim ovim idejama je da su Amerikanci uvijek vjerovali u svoju superiornost te svoju jedinstvenu misiju u svijetu.

Kako zemlja sebe vidi ogleda se i u provođenju njene vanjske politike, što se, naravno, odnosi i na SAD. Kada je američki predsjednik Barack Obama 2009. godine rekao: “Vjerujem u američku izuzetnost, kao što mislim da Britanci vjeruju u britansku izuzetnost, i Grci u grčku…” – ova izjava je imala veliki odjek u Americi i mnogi su je osuđivali kao neku vrstu izdaje. Viđenje američke izuzetnosti u američkoj svijesti formira i njenu vanjsku politiku. Promocija američkih vrijednosti u inostranstvu je jedna od ključnih faktora vanjske politike SAD-a. U srcu te ideje su pokušaji da se u svijet izvoze liberalne demokratske političke vrijednosti i principi ekonomije slobodnog tržišta, koji predstavljaju utjelovljenje američkih vrijednosti.

Jedna od ranih manifestacija ovog trenda bio je ulazak SAD-a u Prvi svjetski rat pod predsjednikom Woodrowom Wilsonom, koji je rekao da tim potezom Amerika želi “učiniti svijet sigurnim za demokratiju”. Ovaj “vilsonizam” je kasnije korišten kao opravdanje za američke intervencije u svijetu – od rata u Vijetnamu, pa do intervencija u Somaliji, Kosovu, Iraku, rata u Afganistanu, vojne operacije u Libiji… bez obzira što se čini da demokratija ne djeluje u pojedinim društvenim sistemima koji su imali totalno drugačiji razvoj od SAD-a i zapadnih država.

‘Opet Ameriku učinite velikom…’

Međutim, kako je opisao Stephen Walt, profesor međunarodnih odnosa na Harvardu, jedina pogrešna stvar u ovom samopohvalnom portretu američke globalne uloge je ta da se radi o mitu. Iako SAD posjeduje jedinstvene kvalitete, kao što je između ostalog politička kultura kojoj su u fokusu individualne slobode – provođenje američke vanjske politike određeno je primarno njenom relativnom moći kao najjače vojne i ekonomske sile i njenom takmičarskom prirodom u međunarodnoj areni. Drugi autori postavljaju pitanje: Ako već postoji svjetski hegemon (ili je postojao, jer se vode debate o tome da li je izgubljena američka hegemonija), zar nije dobro da je to baš SAD sa svojim liberalnim vrijednostima, a ne neka autoritarna zemlja?

Koliko je tema američke izuzetnosti moćna pokazuje i činjenica da je ona uvijek centralna u predizbornim kampanjama. Kada je prvi put bio republikanski kandidat za predsjednika Donald Trump je izjavio: “Nismo više jaka zemlja” – a govorio je o američkoj izuzetnosti. Drugim riječima, poručivao je, “ako želite opet Ameriku učiniti velikom” i izuzetnom, glasajte za Trumpa. U ovoj predizbornoj kampanji Trump je u svoje ciljeve koje se tiču obrazovanja, ukoliko opet postane predsjednik, uvrstio i onaj koji glasi “učiti američku izuzetnost”. Stara garda američkih političara koja se svrstala na stranu demokratskog kandidata Joe Bidena, kao što je John Kerry, govore da samo Biden može vratiti Americi njenu izuzetnost.

Gdje je ona uopće nestala? Američki mediji proteklih mjeseci tvrde da je isparila tokom pandemije u lošem upravljanju korona krizom. Drugi su ranije počeli tvrditi da se ona gubi s napredovanjem Kine na svjetskoj sceni. Vjerovanje Amerikanaca o tome ko će je vratiti uveliko će odrediti i ove izbore.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO