Rasizam na kvadrat

Još se jasno sjećam kako radnica u pekari pokušava spriječiti mene i kolegu iz Trinidada i Tobaga da uđemo, piše autor (Ustupljeno Al Jazeeri)

Još se jasno sjećam onog “ne” od radnice u poznatoj bihaćkoj pekari, dok pokušava spriječiti mene i mog kolegu iz Trinidada i Tobaga da uđemo u pekaru. Zbunjeni, ipak, ulazimo. Kaže, mislila da je migrant.

Izlazimo, ja u nevjerici, kolega povrijeđen, ljut, razočaran. Došao je u Bosnu vidjeti kako migranti žive i podijeliti im odjeću, koju je skupljao za njih.

Izvinjavam mu se, šta ću, to je najbolje što znam, objašnjavam da nas većina nije takvih, ali kako se osjeća on teško da mogu i zamisliti i teško da ću ikada znati u svijetu gdje se bijela boja kože još cijeni, u svijetu u kojem je Donald Trump predsjednik i gdje je Georgea Floyda ubila policija, ali i u svijetu gdje izbjeglicama i migrantima ne damo ući u restorane, kafiće, supermarkete…

Zarovim se, tako, u podatke i na osnovnu njih vidim da je otprilike tri posto migranata koji su u prvih 10 mjeseci 2019. godine boravili u Unsko-sanskom kantonu počinilo neki prekršaj. Puno je to. Poprilično veći procent nego među mještanima.

Nema mjesta za desetogodišnju Mahu

Kasnije ću upoznati djevojčicu Mahu. Već treći rođendan provodi u nekom migrantskom centru. Ona i njena porodica iz Irana pokušavaju otići u Evropu, kažu natjerali ih porodični problemi.

Ko zna Iran, zna i o čemu bi se moglo raditi. Pokušavali su tako mnogo puta preći, ali ko zna Hrvatsku graničnu policiju, zna o čemu bi se moglo raditi.

Pleše Maha na rođendanu, njen deseti. Dolaze i drugi stanovnici kampa, neki s malim poklonima. Mahin otac je inženjer i radio je u brodogradnji.

I sad zamislite: oni ne mogu ući u tu poznatu fancy pekaru u Bihaću. Tu za njih mjesta nema. Za desetogodišnju Mahu, oca inženjera, majku i za njenog brata vrata tog objekta i mnogih drugih trajno su zatvorena.

I, nekako, s gorčinom u grlu, nastavimo svoj put.

Nije to Reaganov prvi put u Bosni i Hercegovini. Išao je i u Lukomir, na rafting na Neretvi i, kao i svaki zaljubljenik prirode, poželio se vratiti.

Crnilo i bijeda hotela ‘Colors’

Tako i bi. Prošli vikend proveo je u Lukomiru. Kaže, plače mu se od sreće što je tu, na planini koju voli, u selu, na čistom zraku. Fotografira s toliko entuzijazma, jede domaću hranu, uživa…

Vraćamo se sa planine i piše mi da se nešto desilo, pa kad se vidimo reći će mi šta. Moj mozak, naravno, na hiljadu strana i jedva čekam da mi kaže šta se to desilo. Pomišljam na sve, osim na to…

Kad šta će ti biti? Rasizam, opet.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Neko je odlučio ne pustiti osobu u hotel “Colors Inn Sarajevo” jer je tamne puti, poput većine izbjeglica i migranata u Bosni. Vrata otvara tek kada se s njim ukazuje bijeli čovjek. Rasizam. Uklapa se u svaku njegovu definiciju.

“Rasizam je teorija i/ili praksa po kojima se ljudi segregiraju jer neki vjeruju da su njihove tjelesne, socijalne ili slične osobenosti (kao što su, naprimjer, boja kože, tjelesna konstitucija, socio-ekonomski status) inferiorne, ili, pak, po njima pripisanim atributima (naprimjer, stereotipi). Prema njima, određenoj ‘rasi’ ‘pripada’ predodređen društveni položaj (status).”

Zna to čak i Wikipedija.

Jesu li migranti ljudi?

Neko je odlučio da njegova boja kože nije dovoljno dobra za taj hotel. Neko je odlučio da on tu nije dobrodošao. Neko je do srži uvrijedio pošteno ljudsko biće.

Izvinjava se poslije, mislio da je migrant. A, je li, migranti nisu ljudi? Je li tri posto isto što i svi?

Sljedeći put kada vam neko s ponosom kaže kako nije rasista, gdje bi mi bili rasist, nikad u životu… Sjetite se mog kolege i razmislite možete li nešto uraditi da više niko i nikada ne uvrijedi jedno ljudsko biće, jednu cijelu grupu ljudi koja stotinama godina živi u strahu, diskriminaciji i često na marginama društva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO