Je li Sarajevo zaslužilo da bude kasaba?

Direktori četiri sarajevska pozorišta, zajedno sa direktorom pozorišnog festivala Mess, upozorili na katastrofalne posljedice moratorija (Al Jazeera)
Direktori četiri sarajevska pozorišta, zajedno sa direktorom pozorišnog festivala Mess, upozorili na katastrofalne posljedice moratorija (Al Jazeera)

Veliki problem Bosne i Hercegovine kao države jeste pretjeran broj državnih službenika. Ekonomska nerazvijenost zemlje, male i nesigurne plate u privatnom sektoru, stvorile su od državne službe pojam idealnog posla, najsigurnijeg i  najboljeg po omjeru onoga što od pojedinca uzima i onog što mu daje. 

U posljednje dvije i po decenije, to vrhunsko dobro na domaćem tržištu rada uzurpirano je od strane mnogobrojnih političkih partija, koje dijeljenjem radnih mjesta po državnim firmama stiču najvjernije pristalice i tako osiguravaju neophodne glasove za svoje ne baš dobre vladarske namjere. 

Na taj način došlo je do prenapučenosti državnog sistema, samim tim i do stvaranja haosa u organizaciji države. Tamo gdje je posao za jednog čovjeka, u Bosni ih dođe troje, pa dok svaki izvrši svoju funkciju, eto ti gomile problema što troše vrijeme, živce i novac. Tehnološka potpora, kompjuteri i internet, od male su pomoći u takvoj organizaciji. Savremene nelogičnosti i prepreke u sistemu sa kojim se susreću stanovnici Bosne i Hercegovine pripadaju nekim starim, zaostalim vremenima, tako da je ganjanje mnogobrojnih papira bila i ostala disciplina kojom se domaći čovjek mora baviti u velikoj mjeri ukoliko želi biti dio sistema, a mora to željeti jer inače ga nema.

Osim što je slabo efikasan, državni sistem Bosne i Hercegovine je izuzetno skup. Isplaćivanje plata i dodatnih naknada vladinim službenicima ostavlja malo sredstava za društvena ulaganja. Domaće i  strane organizacije koje nas prate i posmatraju već jako dugo upozoravaju na neodrživost takve situacije, ali do nekog većeg pomaka u organizaciji još uvijek nije došlo, broj vladinih službenika i dalje je stabilan u svojoj pretjeranosti.

Vladini službenici sami sebi svrha

Aktuelna pandemija virusa korona odlično je ilustrovala poražavajuću istinu da je moć vlade u zaštiti društva prilično slaba, da su vladini službenici na svim nivoima u velikoj mjeri sami sebi svrha. Pozitivnih primjera ima, ali ne mogu doći do izražaja usljed mora problema u kojima se nalaze. 

Kanton Sarajevo nije izuzetak od nepisanog, ali postojanog pravila da vlast ima previše službenika. Vanredne okolnosti izazvane pandemijom natjerale su Vladu Kantona Sarajevo da se trzne i učini nešto u pokušaju ublažavanja ekonomskih posljedica, koje tek trebaju doći u svojoj najvećoj snazi. 

S tim i vezi, odluka da se na devedeset dana uvede moratorij na zapošljavanje u svim javnim ustanovama KS pohvalna je, ali samo djelimično, jer neobazrivost sa kojom je donesena dovela je u pitanje Sarajevo kao kulturni centar zemlje i regije. 

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Zabrana prijema u radni odnos uposlenika na određeno i neodređeno vrijeme, kao i zabrana zaključivanja ugovora o djelu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima u svim kantonalnim institucijama, doveli su sektor kulture na sami rub smislenog postojanja. Dvanaest kantonalnih institucija kulture, koje nisu stavljene u izuzetak od moratorija, našlo se u situaciji da neće moći obavljati svoju osnovnu djelatnost, ili da će je morati obavljati u obimu toliko smanjenom da izgleda kao da ga nema.

Na posebnom udaru našla su se sarajevska pozorišta, njih četiri. Samo što je započela pozorišna sezona, čiji je značaj dobio posebnu notu baš zbog pandemije, Narodno pozorište, Pozorište mladih, Kamerni teatar 55 i Sarajevski ratni teatar dovedeni su u poziciju koja stavlja nastavak sezone pod veliki znak pitanja.

Nema sarajevskog Čerčila

Sistematizacije sarajevskih pozorišta skrojene su tako da je njihov rad skoro pa nezamisliv bez vanjskih saradnika, ljudi čije je angažovanje zakonski onemogućeno u iduća tri mjeseca. Iz njihove perspektive moratorij je ispao posebno upravo nehuman, jer ti ljudi egzistencijalno zavise od svojih povremenih i privremenih angažmana. Nemogućnost obavljanja poslova po ugovoru o djelu znači da neće biti produkcije novih predstava, kao i to da će se cjelokupni pozorišni repertoar grada svesti na samo one predstave koje u potpunosti počivaju na pozorišnim ansamblima, a takvih je jako malo. 

U želji da skrenu pažnju javnosti na ogromne probleme koje je moratorij napravio u pozorišnom životu grada, direktori četiri sarajevska pozorišta, zajedno sa direktorom pozorišnog festivala Mess, organizovali su press konferenciju, na kojoj su upozorili na katastrofalne posljedice moratorija, te izrazili svoje duboko uvjerenje da se radi o previdu Skupštine, za koji očekuju da će biti ispravljen ubrzo. Kantonalni ministar kulture i sporta, Kenan Alikadić, primio je na sastanak direktore dvanaest kantonalnih institucija kulture, gdje je upoznat sa njihovim zahtjevima, na čijem usvajanju još uvijek nije ništa učinjeno. 

Mene je ova situacija podsjetila na čuvenu anegdotu, čiji je glavni akter bio britanski premijer Vinston Čerčil. U vrijeme Drugog svjetskog rata, kad je Hitler napao na London, premijer Čerčil okupio je svoje ministre da se dogovore oko odbrane. Jedan od ministara predložio je da se budžeti namijenjeni kulturi preusmjere u ratni budžet, na šta je premijer odgovorio: “A šta ćemo onda braniti?”

Sa svojim nepromišljenim moratorijem, vlada Kantona Sarajevo postupila je onako kako je želio Čerčilov ministar, a pri tome nije bilo nekog našeg Čerčila da je tako pametno opomene i zaustavi u tom potezu kojim je, uprkos dobrim namjerama, obezglavila samu sebe. Bez pozorišta, filharmonije, opere i baleta, bez muzeja i bez biblioteka, grad nije grad, već obična kasaba. Tako veliku kaznu, bez obzira što za vladare često bira ljude sumnjivog morala i pameti, Sarajevo ipak nije zaslužilo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

 



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO