Sjećate li se Edite Malkoč i Selme Agić?

I kad ljudi zaborave, Sarajlije će opominjati lica ovih studentkinja nijemo sa spomenika (Anadolija)
I kad ljudi zaborave, Sarajlije će opominjati lica ovih studentkinja nijemo sa spomenika (Anadolija)

Kad god prođem pored Filozofskog fakulteta u Sarajevu, vidim lica nedužnih studentica sa spomen obilježja. Zašto su stradale, zašto se morala desilti saobraćajna nesreća?

Samo ćutnja i praznina.

I žal za  mladim i nedužnim djevojkama, njihovim nedosanjanim snovima i najboljim godinama.

Prođe još jedna godina, koja  opet podsjeća  najmilije i najbliže na strahoviti gubitak.

Proći će i svaka naredna. Sarajlije će opominjati lica ovih studentkinja nijemo sa spomenika.

Ima li pouke?

Podsjećanje na kobni 10. oktobar

Prošle su tačno četiri godine otkad su na svirep način prekinuti snovi djevojaka Selme Agić i Edite Malkoč. Poginule su u saobraćajnoj nesreći, kada ih je na glavnoj saobraćajnici u ulici Zmaja od Bosne, Sanjin Sefić udario Golfom 6. Prošao je kroz crveno svjetlo, udario njih dvije pješakinje i nakon toga pobjegao.

Groteskno je što je MUP-u KS trebalo tri sata za to saznanje, nakon tragedije. A, gotovo 12 sati im je trebalo  da obavijeste javnost o tome. Ubica se u međuvremenu  mirno kretao još dva dana, dok su drugi oplakivali smrt ovih djevojaka. 

Uhvaćen je 12. oktobra u Srbiji. Tamo je i uhapšen gdje je boravio u ekstradicijskom pritvoru u Novom Sadu. Devetog januara 2017. Srbija je Sefića izručila bosanskohercegovačkom pravosuđu. I tad su građani kao i u slučaju Amara Mistrića pokazali solidarnost, izašli su na ulice i tim ljudskim činom pružili su podršku porodici nastradalih.

Tada su odlučno tražili od vlasti veću sigurnost u saobraćaju i kažnjavanje svih onih koji ugrožavaju sigurnost. Bio je to zdrav stav građanstva prema događajima životne stvarnosti.

Zatvorska kazna i prvostepeni postupak

Sanjin Sefić je u prvostepenom postupku, osuđen na zatvorsku kaznu. Kriv je za teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja i krivično djelo neukazivanja pomoći povrijeđenoj osobi.

U istom predmetu optužene su i osobe koje su pomagale Sanjinu da pobjegne iz države. Kao u nekim ružnim filmovima, pomagači su u prvostepenom postupku oslobođeni optužbi za krivično djelo pomoć počiniocu nakon počinjenog krivičnog djela.

Bol porodice nije se umirio ni nakon presude

Zatvorska kazna s razlogom nije umirila bol porodica ubijenih djevojaka. Jer, nijedna odslužena godina, njima neće vratiti život njihovog djeteta. Mislim da sa svakom godišnjicom je njihovim srcima još gore, jer obljetnice bole, kao i praznici.

Danas se njihova imena u javnosti se sve manje spominju, a nije prošlo puno vremena od njihovog odlaska.

Okupljanja nema, ali  Ode postoje

Ispred zgrade Zemaljskog muzeja BiH nema više okupljanja građana.

Djelimično je to zbog korone, a najviše zbog umora od velike borbe za traženjem pravde.

Jer i nakon tragedije studentica psihologije, bezakonje i nesreće nisu prestale širom BiH.

Zbog gorčine života i bahatosti, građanstvo  nema vjere i snage za aktivističke bitke i radikalne promjene.

Ipak, usporite kada prolazite pored mjesta gdje su se dogodile saobraćajne nesreće. I uvijek se u tišini pomolite, za Editu i Selmu i druge, koji već odavno na žalost nisu među nama živima.

I usporite dok vozite.

Tako čuvate živote.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO