Pet je ujutro, možda koji minut više. Na potezu od Robne kuće ‘Boska’ do Vlade Republike Srpske, a to je kilometar i tri stotine metara glavne gradske saobraćajnice, ne susrećem čak ni radnice i radnike komunalnog preduzeća. Radni dan je, a grad je prazan kao da je praznik. Kao da su Banjalučanke i Banjalučani otišli dalekim ili manje dalekim kućama, ostavljajući ono malo preostalog drveća u banjalučkim alejama da ostavlja utisak života.
Shvatam da je ta aleja sve što me trenutno opredmećuje, kao da mi drveće salutira. I mislim: mora da je ovako samom Miloradu Dodiku kad okupljeni i blagovjerni narod stoji kao drvo do drveta, pozdravljajući ga u devetojanuarskom raspoloženju. Mora da je tako Draganu Lukaču kad pred njim mirno stoji postrojena Žandarmerija.
Prisjećam se tog prizora dok čitam saopštenje koje je krajem decembra prošle godine objavilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske. Vijest prenosim u cjelosti: „Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske sprovodi pojačane mjere bezbjednosti da bi građani Srpske novogodišnje i božićne praznike i 9. januar – Dan Republike proveli mirno i dostojanstveno. Iz MUP-a Srpske je saopšteno da do sredine januara na području Banjaluke neće biti odobreno održavanje javnih skupova čiji cilj nije promocija turističke ponude i predstojećih praznika. U saopštenju se ističe da su pripadnici MUP-a Republike Srpske sinoć uspješno obezbijedili dva javna skupa istovremeno održana na području Parka Mladen Stojanović u Banjaluci, koji su protekli bez narušavanja javnog reda i mira“ (SRNA / Nezavisne novine).
Savijanje volje, podešavanje duša
Na prvi pogled, u ovom saopštenju nema ničeg spornog i problematičnog. Većina građana voljela bi mirno i dostojanstveno provesti ne samo praznike, nego cijeli život. No, biti slučajno naivan je jedno, a biti ciljano slijep je nešto sasvim drugo. Prvo i najvažnije, skupovi koje su uspješno obezbijedili pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u parku Dr Mladen Stojanović, mitingu opozicije i kontramitingu vlasti bili ništa drugo nego podešavanje ljudskih duša, savijanje njihove volje za samoodređenjem.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Da ne bude zabune o čemu govorim, posudiću misao V. Pakarda koju Đuro Šušnjić navodi u djelu Ribari ljudskih duša – od ideje do manipulacije: “Sirovina koju mi obrađujemo je materijal od koga se sastoji čovjekova misao”.
Imajući to u vidu, sasvim je jasno da je na oba skupa pažnja šire društvene zajednice skrenuta sa egzistencijalnih pitanja, da ne kažem gorućih pitanja jednog grada i entiteta. A ta pitanja nikad nije suvišno postaviti: kako i kada sredstva društvene proizvodnje mogu biti podjednako dostupna svima, kako i kada usaglasiti izgled, namjenu i organizaciju prostora u kome privatni i društveni život mogu postati jedno te isto; kako i kada štiti pravo na rad, stanovanje, zdravstvo i obrazovanje, kako i kada zaštiti životnu sredinu.
Drugo i jednako tako važno, jest struktura pojmova u ovom saopštenju: događaji čiji je cilj promocija turističke ponude i predstojećih praznika su, sami po sebi, propagandne djelatnosti, a ne javni skupovi.
Javni skupovi, naime, to je ono što se ovim saopštenjem zabranjuje do sredine januara, u vrijeme kada najveći dio stanovništva zapravo ima vremena za socijalizaciju, slobodno mišljenje, izražavanje i okupljanje. Upozorenje da javni skupovi neće biti odobreni, istina, u smislu pojma djeluje mnogo manje opresivno nego izričita zabrana javnog okupljanja – ali i jedno i drugo, prema strukturi, nije zakonito i legalno.
Za vlast gozba, za građane direktan prenos
Treće, saopštenje MUP-a RS obiluje visokim stepenom uticaja političkog i ideološkog usmjeravanja pojedinaca. S jedne strane, ovo saopštenje otkriva da iza devetojanuarskog defilea ne stoji narod, masa i gomila. Drugim riječima, da taj događaj nije – poput 1. maja – prihvaćen na taj način da se ljudi sami organizuju kako bi ga proslavili, nego su tek pozvani da se pridruže proslavi kao posmatrači. Samo još nije napisano: dođite na trg da vidite kako se demonstrira moć i sila, a potom idite kućama jer u dvoranu u kojoj se organizuje svečana akademija nemate pristup”.
S druge strane, tim istim saopštenjem hoće se poručiti – sreća, ne direktno i otvoreno – da u slučaju predstojećih praznika, kao i obično, šira društvena zajednica može da se okupi u ugostiteljskim objektima gdje će ljubav prema entitetu izražavati kroz procenat fiskalnog računa koji ide u budžet. Ili u svojim kućama, uz potrošnju vode, struje i grijanja.
Pomisao na to vratila me u sredinu dvijehiljaditih, kada je “glamurozna” Banjaluka kakvu danas znamo (sa zgradom Vlade, betonskim naseobinama bez zelenih površina, parkova i tržnih centara) bila nepregledna livada. Zamišljao sam tada na tim livadama – pa šta i ako je to samo naknadna pamet? – sportske stadione, arene, dvorane, terene za rekreaciju, trgove s velikim parkovima, sve ono što može nastati na površini od nekoliko kvadratnih kilometara u gradu koji može biti raskrsnica puteva između juga i sjevera, istoka i zapada.
U međuvremenu, Banjaluka je stasala u grad-državu, utvrdu elite u kojoj se po oprobanom i djelotvornom receptu društveni život iz javnog prostora koji ne mora plaćati (jer već plaća njegovo održavanje) satjerava u skupe tržne centre. Da bi se da bi se odvijao u dokazivanju kupovne moći i stvaranju novih mediokriteta, da bi billboardi, LED table i oglasne površine nadmašili galerijske prostore. Da bi vlast mirne duše, pokazujući slike opustjelog javnog prostora, mogla obećati potencijalnim investitorima da će sve to biti njihovo, čim se građani satjeraju u nova mjesta društvenog života.
Sveukupni napori vlasti napravili su od Banjaluke danas ozbiljan nacionalistički loyalty program koji, ako ste zaposleni, opslužujete dvotrećinskim iznosom bruto plate, ako niste onda direktnim i indirektnim porezom na svaku kupovinu i konzumaciju. S tim što zauzvrat nećete dobiti ni tavu, ni peglu, ni veš mašinu, pogotovo ne (nad)madrac, ljetovanje, zimovanje, automobil ili stan. Osim u slučaju da se pokažete kao veliki potrošač i opsluživač sistema pa dospijete u servis ili agenturu loyalty programa: vladu, skupštinu, pravosuđe, sredstva javnog informisanja ili koje drugo javno preduzeće.
Baš zato će devetog januara u javnom prostoru biti oni koji su došli pokoriti se višoj sili i oni koji su došli uzeti obrok u javnoj kuhinji. Koji će biti gladniji, a kojih će biti više?
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera