Dinamo ne zaboravlja svog Hadžiju

Veterani zagrebačkog Dinama pored mezara Ismeta Hadžića (Al Jazeera)

Dinamovo čuveno proljeće iz 1982. godine nikada ne bi bilo tako blistavo da u odbrani modrih nije igrao Ismet Hadžić, fudbalski Einstein.

Sjećajući se ovog vrsnog defanzivca, prilikom našeg nedavnog razgovora u Zagrebu, „trener svih trenera“ Miroslav Ćiro Blažević, je u jednom dahu izgovorio – „Hadžija je bio moj najvažniji igrač u pohodu na pehare koje sam osvojio sa Dinamom“.

„On je fudbalski genije. Hadžija je čovjek koji je svojim igrama tjerao protivničke igrače da naprosto polude. Njegov trzaj tijelom, te inteligencija da pročita protivničku akciju, je nenadmašna. To nisam vidio ni kod jednog igrača kojeg sam trenirao u dugoj karijeri“, tvrdi najbolji trener iz 1998. godine.

Ismet Hadžić je Tuzlak. Rođen je 1954. godine. Fudbalski put počeo je dvadesetak godina poslije, a taj početak se poklopio sa godinama kada je Sloboda igrala atomski fudbal, te ravnopravno sa beogradskim ligašima, Partizanom i Crvenom zvezdom, ulazila u borbu za jugoslovensku titulu.

Sukob Slobode i Zvezde

Bila je to generacija čiju su okosnicu, pored Hadžića, činili i Mustafa Hukić, Dževad Šećerbegović, Mersed Kovačević, Sead Sarajlić i Fuad Mulahasanović.

U zimu 1980. godine, kao iskusan igrač, Ismet je prešao u zagrebački Dinamo. Modri nisu bili prvi izbor, no presudio je sukob na relaciji Sloboda – Crvena zvezda. Prvoligaš sa Marakane je u tuzlanski Tušanj tada poslao ponudu za ovog desnog beka, no iz Tuzle je izostao bilo kakav odgovor. Upućeniji su znali da je posrijedi bio sukob dva kluba nastao godinu ranije, kada je Cvjetin Blagojević doslovno pobjegao u Beograd.

Sloboda je tražila objašnjenje od Zvezde zašto su krišom pregovarali sa igračem i kako nisu razmišljali o posljedicama koje će trajno narušiti odnose dva kluba. Uprava Zvezde se na takve prozivke nije obazirala. Kako bi izbjegli bilo kakav kontakt sa Slobodom spakovali su 35 miliona tadašnjih dinara u kovertu i poslali na adresu kluba iz Tuzle. Uz to je bilo i pismo u kojem je pisalo da je riječ o obeštećenju za igrača Blagojevića. To je uvrijedilo čelne ljude Slobode pa je jedinstveni zaključak bio – niko više u Zvezdu!

Trofej koji nosi njegovo ime

Dinamo je svoju ponudu za Hadžića poslao u isto vrijeme kada i Zvezda. Uprava Slobode ju je prihvatila, pa je Hadžija transferiran u klub iz glavnog grada Hrvatske. Tamo je odigrao šest sezona, a zlatnim slovima je ostalo upisano da je osvajač titule prvaka Jugoslavije i Kupa Maršala Tita.

A kako Dinamo poštuje svog Hadžiju govori i činjenica da se veterani iz skoro svake generacije kluba sa Maksimira okupe makar jednom godišnje okupe na mezarju u Tuzli, gdje je prije tri godine ukopan Ismet Hadžić. Dostojanstveno, zajedno sa porodicom, odaju počast čovjeku kojem su se divili u dresu svoje najveće ljubavi, Dinama.

„Jako sam zahvalna i ponosna što Dinamo ne zaboravlja mog oca. I što trofej za najboljeg odbrambenog igrača na Dinamovom turniru Mladen Ramljak nosi ime moga tate“, ponosno je poručila Ismetova kćerka Maja Hadžić Mulić.

Izvor: Al Jazeera