Nakon nekoliko dana prelijepog decembarskog sunca u Antaliji, nakon ugodne klime i čistog zraka, zelenila i punih krošnji naranči i mandarina, u Istanbulu se vraćam u realnost jer je let za Sarajevo pomjeren.
“Nije valjda?”
“Jest, garant”, kaže mi jedan saputnik koji je već provjerio na internetu i vidio da je nekoliko letova sa sarajevskog aerodroma već otkazano.
“Hajde, valjda će se malo razbistriti”, dodajem ohrabrujuće.
Zna se sve oko zagađenja, pa opet…
Pratio sam posljednjih dana indekse kvalitete zraka. Zabrinjavajući kao i uvijek. U Sarajevu je u subotu, u 3:00 ujutro, zabilježeno rekordnih 427 PM2.5 po Indeksu kvalitete zraka (AQI) kojeg mjeri oprema instalirana na američkoj ambasadi. Ova količina je opasno štetna! Ne razumijem se baš u te sitne “fine” partikule, ali sam pročitao da su izuzetno opasne i da uzrokuju kancerogena oboljenja disajnih puteva.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Kod nas je svake godine ista priča. Zna se sve oko zagađenja. Ukratko, previše je emitera zagađenja u uskoj sarajevskoj kotlini. Kakav god omjer bio dima iz automobila ili iz običnih dimnjaka na kućama ili toplanama, ložilo se ugalj ili pelet “zagađenje zraka izravno je odgovorno za jednu od pet preuranjenih smrti u 19 gradova zapadnog Balkana”, govore preliminarni rezultati izvještaja kojeg je sproveo UN-ov program zaštite okoliša (UNEP). Onda je tu i nezaustavljiva gradnja gdje jednostavno niču ogromne zgrade i blokovi naselja bez ikakvih procjena kako će to sve utjecati na cjelokupni život Sarajeva.
U subotu, u jutarnjim satima Sarajevo je bilo ne samo među prvima, već najzagađeniji grad u svijetu. Sarajevo je tako nadmašilo Delhi u Indiji, Lahore u Pakistanu, Kabul u Afganistanu, Ulaanbaatar u Mongoliji i druge destinacije o čijim smo zagađenjima gledali dokumentarne filmove i vjerovatno se iščuđavali kako ljudi uopće mogu živjeti u takvim uslovima. Eto, uvjeravamo se da mi možemo i u gorim. Jer je naša glava bosanska tvrda i dalje nastavlja sama sebe lagati: “Neće ovo dugo”, “Nisu ni ta mjerila tačna”, “Najavljuju padavine, pa će to malo očistiti”… I tako dalje i tako redom. Neki su čak počeli da govore i pišu kako se sva ova priča o zagađenju forsira sa strane, k'o biva od nekih tamo što ne žele da Sarajevo bude glavna destinacija za proslavu Nove godine?!
Šta mi, kao zajednica, činimo?
Sedam miliona ljudi umre od zagađenja zraka svake godine, a ljudi koji žive u 95 posto gradova svijeta udišu zrak koji ne ispunjava upute Svjetske zdravstvene organizacije. Stoga UN-ov program zaštite okoliša (UNEP) pokušava pomoći gradovima da transformišu sistem grijanja, podržava vožnju automobila koja koriste čišća goriva ili su na električni pogon, te pomaže da se, između ostalog, nadzire kvalitet zraka, a tu su i neke druge individualne preporuke i mjere.
No, pitanje je šta mi, kao zajednica, činimo? Ko će i kako riješiti ovaj problem koji jednako šteti svima, u kome nema štele, privilegija, podmićivanja ili drugih načina protekcije?
Možda oni koji imaju priliku da preko vikenda malo izađu na planine ili borave u svojim vikendicama misle da su riješili problem. Sumnjam, jer se opet nakon vikenda valja vratiti u smrdljivi i zagađeni grad. I tome nije kraj… Pored očite štete po zdravlje, ovakva situacija blokira sve: kretanja ljudi, normalan rad škola, onemogućuje zimski turizam, kulturne događaje… ama baš sve je pogođeno.
Većina letova otkazana
Pišem ovo “zaglavljen” na prostranom i čistom novom aerodromu u Istanbulu. Zbog magle i smoga u Sarajevu jutros je većina letova otkazana, a moj let se pomjera već nekoliko puta i vrlo je moguće da će i večeras biti otkazan. Olakšanje je što nisam sam, ali težak i mučan osjećaj je kada se uz pomisao o svim mogućim kašnjenjima sjetite da je grad u koji jedva čekate da se vratite, ma odakle dolazili, ustvari opasna destinacija.
Doista, nema tog političara u Bosni i Hercegovini koji ne snosi odgovornost zbog ovakvog stanja. Jer, prvo mjesto u svijetu po zagađenosti je nacionalna sramota.
Imamo li pameti da se ovim problemom konačno ozbiljno pozabavimo na svim mogućim nivoima vlasti? Zar je moguće ne osjećati se prljavo kada se čuje ovako strašna vijest? Zar je moguće da ovo činimo sebi, svojoj djeci, svojim najmilijima? Zar je moguće da ovo činimo našem glavnom gradu?
Vlasti, prije svega u Kantonu Sarajevo, moraju ponuditi rješenja što prije i što konkretnije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera