Migranti kao muzikanti

S jedne strane od dvije do 12 godina robije, a sa druge i do 1.000 eura zarade po prošvercovanom čovjeku (Reuters)

Premda je poslednjim izmenama Krivičnog zakonika Republike Srbije znatno pooštrena kazna za krijumčarenje ljudi, ova opasna rabota je izgleda toliko unosna da mnogi neće da odustanu čak ni po cenu da zaglave višegodišnji zatvor.

S jedne strane od dve do 12 godina robije, ili čak od tri do 15 ako je u pitanju organizovana kriminalna grupa koja švercuje migrante, a sa druge i do 1.000 evra zarade po prošvercovanom čoveku za par sati straha. Rizik je takav da je pametnom lako da izabere, ali muka je što nismo svi pametni.

O tome najbolje svedoče podaci o broju osoba koje maltene svakih nekoliko dana budu uhapšene i privedene pravdi zbog toga što su protivno propisima omogućili izbeglicama iz Somalije, Avganistana, Pakistana i drugih afričkih i azijskih zemalja, ili da uđu u Srbiju, ili da kroz nju prođu na putu ka Mađarskoj, Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini.

Putnik u koferu

Razni su načini na koji se krijumčari dovijaju kako bi pomogli migrantima da se domognu željene teritorije i zauzvrat zaradili svojih 1.000 evra po čovjeku. Neki ih voze u hladnjačama, neki među drvima ili građom. Pakuju ih u prtljažnike polovnih vozila koja se uvoze na prikolicama, pa čak i u kofere.

Maštovitosti nikad kraja i gotovo da nema mesta na koje ljudsko telo fizički može stati, a da već nije isprobano kao mesto za tajni prevoz nekog nesrećnika spremnog da satima čuči u nekom nemogućem položaju, samo da bi se nekako dokopao Zapada, odakle ga, ako bude imao sreće, neće vratiti natrag.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Srećom, ni policajci baš nisu veverice, pa većina ovih fazona pre ili kasnije biva otkrivena, ali ono što saznadoh u kafani, slušajući razgovor za susjednim stolom dok sam čekao prijatelja, stvarno me je nasmejalo.

Jedan od njih objašnjava kako je neki klinac od svojih dvadeset i nešto godina navodno razradio veoma unosan biznis, zahvaljujući kojem zgrće silne novce, pa je eto čak kupio i sopstvenog „poršea“. Naravno, pogađate o kakvom je unosnom biznisu reč, a i ja počinjem da slušam sa znatiželjom i nameštam se da bolje čujem. Možda nešto pametno naučim, pomislih u sebi, a i muzika nekako utihnu, kao da je znala.

Dakle, taj dečko švercuje migrante i najverovatnije nije ni svestan šta bi sve moglo da ga snađe ako ga uhvate, a teško da mu se to pre ili kasnije neće dogoditi. A priča ide ovako.

Elegantni svirači

On i njegov saučesnik najpre odlaze na neku lokaciju u blizini Kosova i to tako što svaki vozi po jedan automobil. U stvari, saučesnik je sa automobilom, a golobradi krijumčar vozi kombi u koji može da stane sedam ili osam ljudi sa spremnim muzičkim instrumentima i identičnim muškim odelima.

Kada preuzmu „robu“, migranti se presvlače u pripremljena čista odela i svaki „zadužuje“ po jedan instrument tako da će, u slučaju policijske kontrole, glumiti muzikante koji putuju nekuda na svirku.

Njihova boja kože sasvim odgovara tenu pripadnika romske nacionalne manjine među kojima zaista ima mnogo onih koji žive od muzike i eto u čemu je keč. Vozač, koji je malo svetliji od ovih svirača, glumiće njihovog menadžera i on će biti taj koji priča ako ih zaustavi patrola.

Pripremljen je šta tačno treba da kaže, gde idu i do kada treba da stignu, a u kombiju će svirati romska muzika kako bi čitava stvar izgledala uverljivije.

Ma, imaju čak i vizit karte.

Mamac – auto bez jednog fara

A sve to, pod uslovom da ih policija uopšte i zaustavi jer će to pokušati da predupredi onaj drugi član „orkestra“ koji ispred njih vozi automobil. I to ne bilo kakav, nego automobil na kojem radi samo levi far zato što će on, pre polaska, odvrnuti drugu sijalicu i privremeno je onesposobiti.

I, šta mislite, koga će policija zaustaviti? Ovog što glumi mamac sa samo jednim prednjim svetlom usred noći ili uredno osvetljeni kombi koji ide 200 metara iza i pažljivo poštuje ograničenje brzine dok iz njega dopire vesela muzika?

I, ako sve prođe kako treba, a očigledno da je do sada prolazilo, staće iza prve krivine i sačekati da se „mamac“ vrati na vodeću poziciju po sistemu „idemo dalje za iste pare“. Smeju se svi za stolom, vrcaju neumesne duhovitosti o opojnim mirisima u tom kombiju jer se pretpostavlja da članovi tog ansambla prethodno nisu baš imali prilike da se negde čestito okupaju, a ja se mislim šta bi bilo kad bi ih policija ipak zaustavila i zamolila da makar nešto odsviraju.

Ne mora ništa komplikovano, samo jedno kolo, na primer, Užičko. Ili da neko nešto otpeva. Bojim se da bi posle toga sve moglo da se dogodi kao u jednoj staroj dobroj pesmi u kojoj okružni sudija vikne 12 godina strogog zatvora.

Glavni vokal bi, naravno, u tom slučaju bio menadžer i džaba onda i „porše“ i sve…

Izvor: Al Jazeera