Pronađi Srpkinju u Zagrebu

Srpske organizacije u Hrvatskoj posljednjih mjeseci aktivno upozoravaju na položaj te nacionalne manjine (Duško Jaramaz / Pixsell)

Zanimljiv performans ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, u centru Zagreba, prije točno mjesec dana, izveo je Siniša Labrović, sinjski umjetnik s berlinskom adresom. Labrović je povodom 20. godišnjice izlaženja tjednika srpske nacionalne manjine Novosti napravio kviz pod nazivom “Pronađi Srpkinju” u kojem je pozivao prolaznike da između dviju djevojaka prepoznaju Srpkinju i – ako pogode – zarade 20 kuna (oko tri eura). Djevojke su bile iza kazališne kulise i trebalo je izabrati “pravu”. “Prave”, naravno, nije bilo, nego su se one izmjenjivale igrajući zadanu ulogu. Odaziv publike bio je više nego zadovoljavajući. Podijeljen je gotovo sav nagradni fond.

Neki pogađači su Labrovićev kviz shvatili doslovno i sasvim u skladu s važećom političkom korektnošću upozoravali da je nedopustivo tražiti razlike među ljudima na ovakav način, dok su drugi prihvatili igru pa pogotke tumačili intuitivnim prepoznavanjem Srpkinja i Srba, a promašaje vještom sposobnošću mimikrije koju, bez sumnje, imaju Srbi u Hrvatskoj.

“U našem narodu još uvijek postoji navika da se porijeklo pogađa preko tjelesnih obilježja. Zadovoljan sam performansom, ali i nezadovoljan sobom jer nisam pogodio, što znači da ću morati raditi na sebi da bih dodatno izoštrio njuh”, ironično je rekao Labrović, referirajući se na izjavu ministra obrane iz početka devedesetih Šimu Đodana koji je Srbe “prepoznavao” po šiljastim glavama i manjku centimetara.

Uspješna kampanja SDSS-a

Srpske organizacije u Hrvatskoj posljednjih mjeseci aktivno upozoravaju na položaj te nacionalne manjine. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), kao najveća srpska stranka u Hrvatskoj, predizbornu kampanju za izbor zastupnika u Europski parlament iskoristila je baš u tu svrhu. U svim većim gradovima postavili su jumbo plakate s natpisom “Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?” koji je dijelom bio napisan na latinici, a dijelom na ćirilici.

Odgovor je stigao vrlo brzo. Ni ljepilo se nije uspjelo stvrdnuti, a već su bili išarani s ustaškim znakovljem, pozdravom “Za dom spremni” i porukama tipa “Palite traktore”, asocirajući na zbjeg nakon Oluje, ili “Ubij Srbina”.

Premda SDSS nije uspio ući u Europski parlament, uspjeh kampanje, u kojoj je sudjelovao i poznati trener Miroslav Ćiro Blažević, bio je znatan. SDSS je zahvalio svima koji su uništavali plakate i odgovarajući na pitanje zapravo sudjelovali u kampanji. Osvojili su 2,66 posto glasova, nešto više od 28.000 birača, čime su premašili puno veće stranke poput Hrvatske narodne stranke (HNS), stranke Milana Bandića ili Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS).

Skidanje stgme sa ćiriličnog pisma

Upozoravanje na položaj Srba nastavila je i krovna organizacija Srpsko narodno vijeće (SNV) koja je nedavno pokrenula kampanju s nazivom “Da se bolje razumijemo”, čiji je osnovni cilj skidanje stigme s ćirilice kao pisma. Povod je bio pokušaj SDSS-ovaca da se u Vukovaru konačno dopusti ravnopravno korištenje većinskog (hrvatski i latinica) i manjinskog (srpski i ćirilica) jezika i pisma. Od toga, međutim, nije bilo ništa.

Na sjednici Gradskog vijeća SDSS-ovci su gradonačelniku Ivanu Penavi iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) poklonili gradski Statut preveden na srpski i napisan ćirilicom, na što ga je on bijesno bacio na pod, vičući da se radi o nastavku “velikosrpske agresije”.

Kampanja je poslije nastavljena postavljanjem internet oglasa i plakata s natpisom “Da se bolje razumijemo”, a prije nogometnih utakmica Dinama i Crvene zvezde u Ligi prvaka u srijedu, SNV je pozivao na zajedničko gledanje “nogometa i fudbala”, jasno asocirajući na ljetni vandalski pohod 16-orice mladića koji su iz Splita potegnuli s više automobila u selo Uzdolje, kraj Knina, da bi tamo pretukli više osoba, među kojima je bilo i maloljetnika, koji su se u lokalnom kafiću usudili gledati utakmicu Crvene zvezde.

Razvijati tolerantnu klimu

Koliko će u svojim akcijama SDSS i SNV uspjeti, nije teško predvidjeti. Penavi u Vukovaru nije na kraj pameti da dopusti ravnopravnu upotrebu srpskog jezika, premda i po Ustavu i po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i po međunarodnim konvencijama koje je Hrvatska potpisala, imaju pravo na to. Prema zakonu je, naime, ravnopravna upotreba propisana u onim jedinicama lokalne samouprave u kojima manjine premašuju trećinu ukupnog stanovništva, a u Vukovaru Srba ima nešto preko 34 posto. Ukupno u Hrvatskoj ima 27 takvih općina i gradova, ali rijetko koja to i dopušta. U Gračacu, na primjer, ima čak 45 posto Srba, ali u toj općini nije usklađen niti Statut koji bi formalizirao primjenu srpskog jezika i ćirilice.

Upravo zato su kampanje poput ovih od iznimne važnosti za razvoj tolerantne klime u Hrvatskoj u kojoj biti drugačiji neće automatski značiti i biti podčinjen većini, a kamoli – kao što je bio slučaj kada su 2013. godine pokušali staviti dvojezične ploče u Vukovaru – da ih se razbija čekićem uz poruke da je ćirilica ubojica.

Uostalom, kroz povijest je puno više toga spajalo Hrvate i Srbe, nego što ih je razdvajalo, pa je valjda vrijeme da gotovo 25 godina nakon rata mržnja konačno prepusti mjesto međusobnom uvažavanju. Kako je rekao jedan od onih koji su pogađali koja je djevojka u Labrovićevom performansu Srpkinja: “Ne znam kako bih pogodio. Njih dvije su iste i nemam blage veze koja je među njima Srpkinja”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera