Nemam strica, poštujem djecu i ne želim štrajkati

Prvi dan novog posla svi vas zovu 'profesore'; ipak ste društveno priznati, piše autor (Al Jazeera)
Prvi dan novog posla svi vas zovu 'profesore'; ipak ste društveno priznati, piše autor (Al Jazeera)

Profesor sam u srednjoj školi. Nisam član nijedne političke stranke i nisam član sindikata. Stavljen sam pred dilemu: “Strike or no strike?” Budući da nemam strica, ja sam “no strike”. Zašto?

Podržavam zahtjev prosvjetnih radnika za povećanjem koeficijenta za izjednačenje s najmanjim u državi iste stručne spreme. Uostalom, pravo štrajka je zagarantirano Ustavom Republike Hrvatske. Moje pravo na štrajk dovodim u pitanje zbog prava djece na školovanje i odmah meni daje obavezni smjer – “no strike”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Treba odabrati metodu štrajka koja ne ometa to pravo. Pa neka njega smisle sindikalni čelnici. Oni vode pregovore koji su bezuvjetni. Pa, to nisu pregovori! Vlada nudi nedovoljno, pravdajući se nemogućnosti rješavanja prosvjetnih zahtjeva. Vlada je dala obećanje da će ukupne koeficijente u svim državnim službama preispitati u idućih šest mjeseci i prosvjetarima u tom periodu u tri navrata podignuti osnovicu na traženi nivo.

Nije lako biti privatnik

Ispunjeni su svi uvjeti za nemogućnost rješenja trenutne situacije u školstvu. Tako su dva brata dijelili ostavštinu i nikada se nisu podjelila. Jedan od njih kaže: “Moj bi brat sve, a ja mu ne dam ništa!” U sve se uvukla i politika za rušenje vlasti i stvaranje kaosa u državi. Dosta mi je kaosa pola života. Ja volim svoju državu bezuvjetno. Kakva je god, moja je.

Sad jedan sasvim osobni dio… Privatnik sam bio 28 godina i znam koliko je teško pozitivno poslovati u tom svijetu. Nogama “otresate” cijele noći, radite i petkom, i svetkom. U privatnoj firmi ste sve – od čistačice, menadžera za dobijanje posla, računovođe, vozača, do radnika bauštelca…

Radio sam u željezari, ciglani, privatnoj tvrtki za centralna grijanja i klimatizaciju. Cijeli život u “trlišu” i gumenim čizmama. Nasmrzavao se, kuhao na suncu, radio na kranovima i skelama. Održavao sam klime na cijeloj autcesti od Ploča do Bajakova u dužini od 700 kilometara. I onda putuješ da ti se mozak zamuti. Svaku klimu trebaš pomilovati bar dva puta godišnje. Noćiš u kamionu. Jedeš što stigneš, gdje stigneš. Nisu to bili restorani, nego salamurina i podgrijana Podravkina konzerva. Često zbog umora nisam mogao zaspati.

Malo li je 1.000 eura mjesečno?

I onda vikendom na Hvar, ali ne na kupanje, nego na montaže, da se raja rashladi, jer ljeto je. Nisam se “pošteno” okupao u moru desetak godina, a imam kuću na Hvaru. Na “normalnom” godišnjem nisam bio 20 godina. I tad shvatiš da taj posao nema smisla. Ubijaš se. Nije to neka zarada, što ljudi misle. Otvoriš firmu i “cveta cveće u tvoje preduzeće”. Često sebi nisam mogao podijeliti plaću, jer je bilo ili drugih bitnijih obaveza, ili jednostavno niste naplatili potraživanja.

S 53 godine sam zaključio da fizički više to ne mogu izdržavati, da trebam mirniji posao i spasiti samog sebe od pogibije. Pa dnevno se popnete 600 puta na skale i nosite teške terete. Igra velikih brojki. Prijavio sam se u prosvjetu, kao diplomirani inženjer strojarstva, završio pedagošku grupu ispita, položio stručni i šest godina već predajem strojarsku grupu ispita u TIŠ “Ruđer Bošković” u Sinju. Predajem Termodinamiku, klimatizaciju, grijanje, tehniku i održavanje motora. Uz dugogodišnju praksu, kreaciju, dobar odnos prema mladima, uz ljubav, mislim da to radim dobro.

Ipak, svjestan sam velike odgovornosti prosvjetnog radnika u društvu. Ali, kad uđem u razred, u kojem ne kisnem, nije mi hladno i ako volite djecu i vladate gradivom, to pretvorite u igru. Svaka subota i nedjelja neradna, garantiran godišnji, božićni praznici, uskrsni praznici, božićnica, uskrsnica, regres za godišnji, plaćen put, plaćeno mentorstvo za maturalne radove i pomoćničke ispite…

S 33 godine radnog staža, imam oko 1.000 eura mjesečno. Ovo je posao koji meni sad odgovara. Kad bih ponovo krenuo u životu, preskočio bih prvu fazu i odmah bio profesor. Dok sam bio privatnik, svi su mislili da sam zidar. Prvi dan novog posla svi vas zovu “profesore”. Ipak ste društveno priznati.

Blejanje glasom crne ovce

Mislim da naš štrajk treba izgledati drugačije. Ipak smo mi profesori. Pa, što mi ne bi svakog vikenda izašli na ulice u svom mjestu i iskazivali svoje stavove? Ovo s trubama je super. Na prijedlog Vlade, da radimo s maturantima i osmašima, mi smo morali prihvatiti kao početni naš ustupak u pregovorima, ali kao najbitnije ustupak učenicima.

Oprostite, ali ja sam skromno odgojen i znam koliko ljudi ima težu poziciju od mene i zato ću i dalje blejati glasom crne ovce. Moja majka bila je učiteljica. Ona nikada ne bi štrajkala, a radila je u selima u kojima nijedna kuća nije imala zahoda. Djeca su nam povjerena da ih odgajamo kroz obrazovne sadržaje. Ako nema nas u njihovoj blizini, šteta je nenadoknadiva. U ovoj situaciji sve se prelama preko njihovih leđa, stoga i zdrav razum nalaže da na svoje zanimanje, koje je ujedno i zvanje, gledamo kroz prizmu empatije i odgovornosti za one na kojima svijet ostaje.

Ovaj moj stav je isključivo nastao ka sinteza moga života. Privatnici će biti uz njega, profesorima sam “crvena krpica”, ostatak svijeta bit će, isto tako, podijeljen. A meni nešto drago. Rekao sam što mislim.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO