Ne dajmo našu djecu!

Javnost, regija i svijet su šokirarani fotografijama iz Zavoda u Pazariću (Arhiva)
Javnost, regija i svijet su šokirarani fotografijama iz Zavoda u Pazariću (Arhiva)

Na Međunarodni dan o pravima djeteta, kad se taj dan treba širom svijeta proslaviti u radosti, igri i veselju sa djecom, mi smo ga dočekali sa valom loših vijesti na sve strane.

Na isti taj dan 1989. godine Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Deklaraciju o pravima djeteta, a 30 godina kasnije usvojena je i Konvencija o pravima djeteta. To je ujedno bio prvi dokument u kojem se djetetu pristupa kao subjektu sa pravima, a ne kao o osobi kojoj treba posebna zaštita. Konvenciju je potpisalo 196 država, čime je postala najbrže prihvaćen dokument u istoriji ljudskih prava.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Svako dijete ima pravo na život, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, igru, hranu i život dostojan djeteta, nediskriminaciju te mnoga druga prava. Ta prava im trebaju omogućiti da postanu najbolja verzija sebe kad odrastu. Međutim, šta se dešava kad se ta prava naruše?

‘Normalne’ porodične svađe

Djeca se boje da prijave porodično nasilje, ali i ne znaju da li je to nasilje što im se svakodnevno dešava, jer je to ustaljeni patent, koji oni stalno gledaju kod kuće. Djeca se boje da bilo šta kažu i shvataju svađu sa mamom i tatom kao nešto “normalno” što se dešava. Nebrojeno slučajeva se desilo gdje su djeca ćutala. Najmanje prijavljenih slučajeva nasilja upravo su od djece.

A opet, u slučajevima svađe roditelja, djeca su ta koja najviše pate i dožive traume. Traume od kojih se nikad ne oporave. Da li se iko zapita kako je to dijete? Treba li pomoć? Razgovor, zagrljaj, toplu riječ?

Prije nekoliko dana napadnut je socijalni radnik u Javnoj ustanovi Centar za socijani rad u Banjaluci. Napao ga je čovjek koji je trenutno u brakorazvodnoj parnici sa suprugom, a bore se kome će dijete pripasti. Taj isti čovjek, koji ima mentalnih problema, uzeo je bez majčinog pristanka dijete i odveo ga u drugi grad, na jedan dan. Tokom razgovora u Centru za socijalni rad, došlo je do rasprave, pa je napadač glavom udario socijalnog radnika, vrijeđao ga i svađao se. Nastao je pravi haos…

Od nasilja do samoubistva

Ovo je “blaži” napad na socijalnog radnika… Sjetimo se slučaja od prije nekoliko mjeseci, kada je smrtno nastradala socijalna radnica u Centru za socijalnu skrb u Osijeku obavljajući svoj posao, i to od osobe kojoj je pomagala, godinama. Njen kolega je tokom napada preživio.

U strahu od napada koji može tragično da se završi, socijalni radnici traže da se napad na njih tretira kao napad na službeno lice. Kako kažu, strahuju za svoj život, jer nekoliko njihovih kolega učestalo dobija prijetnje po život. Takođe, traže pratnju policije kad idu na razgovore sa potencijalnim nasilnicima.

Kad vidimo da socijalni radnici imaju opravdani strah, kako da očekujemo da se žrtve osjećaju sigurno i da žele prijaviti nasilje? Mnogi trpe nasilje ili na kraju izvrše samoubistvo. Ne vide izlaz iz mučne situacije…

Prestanimo se šokirati

Na drugoj strani, u Javnoj ustanovi Zavod za mentalno zbrinjavanje invalidne djece i omladine u Pazariću kod Sarajeva otkrivene su fotografije djece vezane za namještaj, razne predmete, radijatore, u improvizovanim “ludačkim košuljama” i svezanim za krevete. Javnost, regija i svijet su šokirarani. Fotografije je objavila zastupnica Naše stranke u Zastupničkom domu Parlamenta entiteta Federacija Bosne i Hercegovine Sabina Ćudić. Djeca su to koja su toliko navikla na nasilje da sama pružaju ruke da ih se veže.

Problema ima za sve. A zaštita i zakon su samo na jednoj strani, na strani djece. Ali, opet, kao da je nevidljivom olovkom napisano, ili onom koja kad se nešto napiše pa nestane otiska, jer se zakon uopšte ne primjenjuje. Kakav treba zakon, dokument, papir… da se osmisli da ne postoji nikad više ni jedan napad ni na jedno dijete? Pitam ja vas?

Prestanimo se šokirati i shvatimo da se ove stvari ne samo sad dešavaju, nego stalno. Nažalost. Oblici nasilja su samo drugačiji, a posljedice iste.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO