Reality, za sve naše pare!

Sve je već previše izvitopereno da bi bilo normalno (Duško Jaramaz / Pixsell)

Rečenica “ništa me više ne može iznenaditi”, koju često izgovorimo kad nas neka vest ili saznanje nateraju na čuđenje, sve dublje postaje besmislena, jer uvek i iznova iskrsne još nešto razumu nepojmljivo.

A kako se (ponovo) ne zapanjiti i ne zgranuti, recimo, na vest da Visoka medicinska škola strukovnih studija (VMŠSS) u Ćupriji javnim novcem, iz budžeta, sponzoriše – starlete i estradne zvezde (?!)

Možda to javnosti ne bi ni zapalo za oko, da poslanik Demokratske stranke (DS) u Skupštini Srbije Balša Božović ovih dana nije saopštio kako pomenuta obrazovna ustanova “nastavlja da šokira svojim potezima”, a “najnoviji je sponzorstvo javnih nastupa starlete Anđele Veštice u Ćupriji i pevačice Tanje Savić”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Velikodušnost školske uprave tom u pokroviteljstvu, nedvosmisleno je potpisana na reklamnim panoima i bilbordima koji pozivaju na nastup jedne ex učesnice televizijskog rijalitija i “filmova za odrasle” i uz nju druge zvezde jednog muzičkog folk-šou programa. A na tom plakatu, da ne bude dileme, logo – VMŠSS Ćuprija.

Iako je izraz starleta, zapravo, u modernoj komunikaciji  eufemizam kojim je zamenjena dvosložna narodska reč, korišćena za dame sumnjivog morala, to je tek uzgredna priča kojoj prethodi važnije pitanje: Ko, kako i zašto širokogrudo upravlja i bahati se javnim novcem za ovaj, nadasve, “edukativno kulturni hepening” za srednjoškolace – a i šire – u čaršiji zvanoj Ćuprija?

Hristos Aleksopulos, koji je bio direktor do spajanja VMŠSS sa još dve i formiranja Akademije vaspitačko – medicinskih strukovnih studija (sada je na funkciji pomoćnika direktora), tim povodom je za portal “Insajder” tvrdio kako škola nije izdvajala novac za to i da je “Studentski parlament kao školski organ na Dan škole organizovao čitav niz aktivnosti, među kojima i tu”, te da je “imao pravo na upotrebu logotipa te ustanove…”

Nije bez razloga poslanik Božović govorio o “nastavku šokantnog ponašanja” u ćuprijskoj Visokoj medicinskoj školi. Ista je to obrazovna ustanova u kojoj je  2017. tadašnji direktor Dragoslav Ilić mejlom, upućenom profesorima, “između redova” naložio da obaranje studenata “zbog teške finansijske situacije u kojoj se škola nalazi”. Profesorima je sugerisao da će – ako ne pooštre kriterijume – biti prinuđen da im smanji plate!

Dakle, dok studenti padaju na ispitima, školski budžet raste! Pa se potom izjavom za “Kurir” oglasio i ministar prosvete Mladen Šarčević, tvrdeći kako “Vlada nema odrešene ruke da suzbije ove pojave”, ali je najavio da će njegovo ministarstvo “insistirati na smeni direktora škole u Ćupriji”.

Posle afere oko zahteva za smanjenje prolaznosti studenata, Savet Visoke medicinske škole u Ćupriji, prihvatio je ostavku direktora Ilića i za vršioca funkcije direktora škole imenovao Hristosa Aleksopulosa.

Podsećajući na “otpuštanje” osam profesorki koje su bile stručne za predmete koje su predavale i protivzakonitog zapošljavanja Aleksandra Martinovića, Vladimira Orlića, Ivana Bošnjaka i drugih funkcionera Srpske napredne stranke”, poslanik Božović je, osvrćući se na  pokroviteljstvo škole za nastup folk pevačica, u pisanoj izjavi naveo kako “škola nastavlja sa potezima koji ne narušavaju samo ugled ove škole, nego i visokog obrazovanja u Srbiji uopšte” . 

Apsurda je u ćuprijskoj medicinskoj školi napretek, poput onog da su u međuvremenu – kao predavači iz SNS – angažovani jedan pravnik, inžinjer i veterinar, koji “edukuju”  buduće medicinsko osoblje – sestre, fizioterapeute i radiologe. Istovremeno, stručne profesorke, neke od njih i stipendisti te škole, dospele su na biro rada…

Ministar prosvete Mladen Šarčević najavio je, u reprizi, promene, ali se javni novac neštedimice i dalje rasipa i deli sledeći frazu koja se pripisuje Mariji Antoaneti: “Ako nema hleba, dajte im kolače”.

Medicinska škola u Ćupriji je samo jedan od primera “nezdravih kolača”.

Da ne bude pogrešnih tumačenja – starlete su, inače, postale uobičajeni deo političkog markentinga, neke su dobile savetničke dužnosti ili su se ugnezdile i na mesta u diplomatiji. No, koliko je ta trovačnica duga i duboka, ilustruje primer iz 2008. godine kada su učenici osnovnih škola učestvovali na takmičenju iz fizike, a za nagradu dobili folk CD sa koncerta pevača “Grand produkcije”!

Dakle, javnim novcem finansiraju se privatno-partijski aranžmani, sveprisutna je tabloidizacija i estradizacija skoro svih segmenata društva. Rijaliti programi sa tv-ekrana postaju matrice ponašanja i uzori u svakodnevici.

Da zlo bude veće, neke od vodećih i najgledaninijih komercijalnih i prorežimskih televizija imaju nacionalnu frekvenciju, dakle – javni resurs.

Upravo takve televizije – podržane prećutnim blagoslovom vlasti – postale su populistički “pogled u svet” i alternativa prepoznavanju i usvajanju serviranih nakaradnih vrednosti. Šta biva sa vrednostima koje stiču i spoznaju u porodici, školi ili zanemarenim institucijama kulture?

Svaki (normalan) roditelj bi rekao: “Sve mi diraj, ali decu nemoj!” Međutim, upravo su deca u Srbiji već godinama meta rijalalitizacije društva i poplave primitivizma. Počeci su, nažalost, uočljivi već u školskim klupama. Da, upravo u školama, koje su se nekad zvale obrazovno – vaspitnim ustanovama, koje nisu besplatne i čiji rad svojim novcem kroz takse, poreze i ostale namete – plaćaju građani.

Odavno je već zanemaren strateški koncept obrazovanja, a nekolike generacije su osakaćene pogrešnim kriterijumima i spoznajama, projektovanim i programiranim da posluže u aktuelne dnevnopolitičke svrhe.

Dakle, ne vrede obećanja, ministre Šarčeviću i – svi budući ministri nauke i prosvete.

Jer, ko ne plati na mostu, plati na ćupriji, a ne samo u Ćupriji. A Ćuprija i njena Visoka medicinska škola strukovnih studija – koja javnim novcem sponzoriše starlete i pevaljke, samo su paradigma stanja na koje prećutno pristajemo.

A da ne bude malo (ili suviše) kasno kad shvatimo koliko sve to predugo traje? Jer, sve je već previše izvitopereno da bi bilo normalno!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera