Nedavna rasprava o budžetu jedne sarajevske općine dospjela je u centar pažnje bosanskohercegovačke javnosti zbog muškošovinističkog istupa njenog načelnika. Jedan od prisutnih na raspravi ocijenio je apsurdnim da se planira 600.000 KM (više od 300.000 eura) za boračka udruženja, a 30.000 KM (15.000 eura) za „medicinski potpomognutu oplodnju“.
Načelnik s lošim smislom za humor rekao mu je da tu nije potreban doktor i da se valjda zna kako se djeca prave. Čovjek je brže-bolje objasnio da on već ima djecu iz prethodnog braka, ali da njegova sadašnja supruga ne može zatrudniti prirodnim putem. Snašao se, jer neko je, ne daj Bože, mogao pomisliti da je „problem“ u njemu.
Dobio je još hitriji odgovor načelnika: „Pa, promijeni ženu.“
Majke i maćehe
Napadi na načelnika krenuli su sa svih strana. Uglavnom populistički i politički. Požurili su i lijevi i desni da pokažu kako za razliku od njega imaju plemenitiji odnos prema ženama ne bi li mu na općinskim izborima 2020. preuzeli koji glas.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Načelnik je to prepoznao kao političku opasnost i odgovorio kako je upit bio provokacija osobe koja pripada drugoj političkoj opciji. On, kako kaže, „podržava sve načine i programe koji se tiču podizanja nataliteta”, a na provokaciju je odgovorio provokacijom.
I to je sve.
Sve se završilo na jačanju retoričkih sposobnosti političara i 2013. godine kad je isti taj načelnik na konkursu za pripravnike odbio dvije djevojke i posavjetovao ih da se udaju, a posao može čekati. Kao i kad je sebe nazvao babom svoje općine, čime je infantilizirao sve njene stanovnike, pretvorio ih u poslušnu dječicu koju, eto, može naružiti i savjetovati čak i o pravljenju djece.
Ništa se nije desilo ni kad je za Vladu kantona rekao da ona nije majka već maćeha njegovoj općini. Tad je, također, bilo političkih prepucavanja, ali bez stajanja u odbranu žena.
Niko se nije usudio reći da su maćehe vrlo često divne žene koje su prigrlile tuđu djecu i bile bolje prema njima nego biološke majke.
Dominantni obrazac ponašanja
Znate, naravno, o kojem je načelniku riječ. Međutim, to nije razlog zašto mu ne spominjem ime. Razlog za to se krije u činjenici što on nije „taj i taj“, on je model, kulturni, ideološki i politički obrazac ponašanja koji je ovdje dominantan.
Proizvod je svih nas koji oduševljeno pjevamo o Nedi koja više nije tako ohola i sada mnogo lakše kaže „da“ ili nekoj ženi jer nikad neće biti kao njegova mati, „sluškinja“, koja je dala sve što je imala kako bi sačuvala dom.
On je politički modus operandi sevdalinke „Zaplakala stara majka Džafer begova“. Džafer beg, na žalbu svoje majke, kako njegova žena neće da rodi, prosto je sasječe sabljom, a mi, s posebnim ushićenjem, otpjevamo refren: „Sablja zveknu, ljuba jeknu, čedo proplaka“.
Neću da ga imenujem, jer ne bih da ga ističem kao posebno goreg po ovom pitanju u odnosu na njegove političke oponente koji ga napadaju činjenicom da načelnikova stranka ne podržava Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom. Neplodnost je problematičan naziv jer ona nije bolest. To je karakteristika pojedinih ljudskih organizama koja se po želji ponekad može i mijenjati. Da li ćemo “plodnost” nazivati bolešću zbog toga što postoje ljudi koji medicinskim intervencijama na svojim tijelima žele onemogućiti njenu realizaciju?
Zašto je ta oplodnja „potpomognuta“? Ona je, prosto, oplodnja – ni manje ni više vrijedna od bilo koje druge, a to da je pomognuta asocira da je u kvalitativnom smislu druga, u odnosu na prvu koja je samostalna, neovisna, itd.
Ako nemamo politiku koja ne sagledava ove probleme, onda nemamo politiku koja je emancipatorna.
Politička borba na život i smrt
Politika nam je puna gender akcionih planova koji se ne provode. Puna je kvota kojima se propisuje koliko žena u kojem političkom tijelu mora biti. I često se te kvote poštuju, ali i često dobijamo žene koje na pozicijama za koje su izabrane ne rade ništa drugo nego reproduciraju patrijarhalnu matricu i na ovakve ispade šute.
Borba za prava žena ne donosi bogzna kakve glasove, a čini neudobnom stečene pozicije. Strah od ugrožavanja vlastitog komfora hrani ćelije patrijarhata koji je sad već u fazi metastaze. Svakodnevno čitamo o ubijanjima žena jer svojim partnerima nisu dovoljno dobre. Takve slučajeve jednako pospješuju i izjave poput načelnikove, ali i šutnja i neadekvatni odgovori na takve izjave.
Osude slučaja koje su se desile ostavile su me ravnodušnom. Najmanje što sam očekivala je poziv bar jednog njegovog kolege ili kolegice u stilu: izađi i bori se, u politici nema mjesta za jednog od nas. Odlučna borba na politički život ili političku smrt. Nažalost, nema pravih izazivača i izazivačica na politički dvoboj.
U konkretnom slučaju to bi značilo insistirati od načelnika da objasni šta je provokacija u tome što je neko nepravednim ocijenio ulaganja u boračka udruženja u odnosu na ulaganja za oplodnju medicinskim putem i insistirati na tome da želja ljudi za djecom, koji je ne mogu imati prirodnim putem, ne smije biti manje vrijedna za jednu lokalnu zajednicu od želje bilo kojeg boračkog udruženja za bilo čim.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera