Opet bi ljudi da prekrajaju granice.
Svako prekrajanje granica je uvijek na nečiji štetu.
Svaka šteta dovodi do nepravde.
Svaka nepravda rezultira sukobom.
Treba li dalje nabrajati…
Šta je alternativa?
Kada bih sublimirao posljedice koje su prije svega glavni politički akteri proizveli srazmjerno njihovoj moći, uticaju i (ne)efikasnosti u regiji u posljednje dvije decenije, onda bih poželio da svi mi koji živimo na Balkanu počnemo raditi na postizanju tri cilja.
Naša je sreća da pripadamo Evropi
-Mir i stabilnost. Regionalna, na bazi stogodišnjeg konsenzusa, ovjerenog potpisima predstavnika država. Ovo što sada imamo je sve samo ne politička stabilnost. Svako malo poteže se pitanje granica, povrede suvereniteta, odcjepljenja i trećih entiteta.
-Istinska demokratizacija društva.Također regionalna, koja će svoju snagu temeljiti na dokazanim civilizacijskim vrijednostima i građanski ustrojenim sistemima, sa pojedincima kao nosiocima suvereniteta. Ovo što sada imamo se kreće od loše improvizacije (Hrvatska, Srbija, itd. pa do krajnje suporotnosti građanskom sistemu u Bosni i Heregovni sa politički i ideološki anahronim (Lenjin) rješenjem konstitutivnosti naroda.
-Brzi priključak razvijenima. Opet, na nivou regije dogovoriti poreske reforme u cilju dovođenja velikih stranih ulagača. Domoći se novih i naprednih tehnologija, početi proizvoditi masovno i kvalitetno za cijeli svijet. Dati šansu znanju da kroz moderne i efikasne obrazovne sisteme uradi šta može. Ovo što sada imamo je blago rečeno “patnja”.
Svi mi ovdje na Balkanu smo toliko mali da čak i kao regija ovako neusklađeni i suprotstavljeni jedni drugima nismo u stanju završiti niti jedan ozbiljniji posao, makar ni na nivou Evrope, a kamo li svijeta.
Naša je sreća da pripadamo Evropi, i da (ne)zasluženo koristimo blagodeti visoke razvijenosti demokratije i ekonomije ovog dijela zemaljske kugle. Koristimo mada je naš doprinos toj razvijenosti na marginama.
Kada ćemo početi koristiti šanse, kada ćemo tu neku primitivnu egocentričnost (bez ikakvog pokrića) podrediti razumijevanju i prihvatanju, a onda i natjecanju u dobru. Vodeće nacije Evrope, danas se i pored mnogih nedaća, natječu u dobru više no ikada u svojoj povijesti. Bilo da je riječ o razvoju demokratije, poštovanju prava na pravdu, poštovanju ljudskih prava ili poštovanju prava svega živoga. Naravno da i oni imaju nedostataka u onome što rade, ali mislim da nemamo prava bilo šta im spočitati dok se barem ne obavežemo da ćemo makar početi istinski raditi na dostizanju tri cilja.
Eto, to bih govorio i radio, okupljao kompetnetne pojedince i motivirao mase, da sam kojim slučajem kandidat za predsjednika države, vlade, itd., “da sam ja netko”.
Izvor: Al Jazeera