Diljem svijeta porodice nestalih govore o agoniji nepoznavanja sudbine svog najmilijeg. Ideja obilježavanja Međunarodnog dana nestalih osoba se rodila u Južnoj Americi prije skoro četiri decenije među porodicama žrtava prisilnog nestanka.
Obilježavanje jednom godišnje baca svjetlo na pojavu koja se često pogrešno shvata, i čiji se uticaj jednako tako često potcjenjuje.
U postkonfliktnim situacijama – od Bosne i Hercegovine do Iraka i od Nepala do Kolumbije – postaje sve jasnije da rješavanje pitanja velikog broja osoba koje su nestale u ratu predstavlja neizostavan segment izgradnje mira.
Od 2010. godine je Međunarodna konvencija o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka pomogla da se promovira jasan set mjera i obaveza sa kojima se ovo pitanje može efikasnije rješavati.
Međutim, situacije s velikim brojem nestalih osoba se ne ograničavaju samo na sukob i političku represiju. Nakon zemljotresa na Haitiju 2010. godine, na primjer, na desetine hiljada neidentificiranih osoba je zakopano u masovnim grobnicama, što predstavlja uobičajenu praksu u situacijama katastrofa koje se dešavaju diljem svijeta u razvoju.
Migranti i izbjeglice nestaju uslijed izloženosti elementarnim nepogodama – u Sahari, na primjer, ili u pustinjama na jugu Sjedinjenih Država, ili na Mediteranu ili Bengalskom zalivu. Oni također nestaju kao žrtve trgovine ljudima, eksploatirani kao ilegalna radna snaga ili direktno prodavani u ropstvo.
Iako ne postoji međunarodna konvencija koja se konkretno odnosi na osobe nestale iz drugih razloga osim prisilnog nestanka, vlade su dobro prepoznale obaveza u skladu s poštivanjem ljudskih prava da se istraže prijave nestalih osoba i da se utvrde okolnosti njihovog nestanka, te da se to čini bez obzira na njihovu nacionalnu ili etničku pripadnost, odnosno na druga obilježja pripadnosti određenoj grupi.
Niži standardi u istrazi, pogotovo nisu opravdani na osnovu toga da li je osoba nestala u oružanom sukobu, pomorskoj nesreći ili kao migrant koji bježi od bezakonja ili zlostavljanja velikih razmjera.
Osobe možda putuju s krivotvorenim dokumentima, ili bez ikakvih dokumenta; možda su platili trgovcu ljudima za prevoz u neregistriranom plovilu.
Takvi prestupi ne utiču na obaveze država prilikom nestanka ljudi. Države moraju nastojati da pronađu nestale. One imaju zakonsku obavezu da to čine. Pravedno društvo zavisi od temeljnih garancija koje se na svakog jednako primjenjuju.
Očuvanje vladavine zakona
Međunarodna komisija za nestale osobe koja je uspostavljena prije 22 godine na Samitu G-7 u Lionu, je jedina međunarodna organizacija čiji je zadatak da radi isključivo na ovom pitanju.
Njezin je mandat da osigura saradnju vlada i drugih organa u pronalaženju i identifikaciji osoba nestalih uslijed sukoba, povreda ljudskih prava, organiziranog kriminala, ilegalnih migracija i iz drugih razloga, te da im pomaže u tim aktivnostima.
Dvije stvari je potrebno naglasiti. Prva je da pronalaženje i identifikacija nestalih, čak i kad se radi o velikom broju i kad je prošlo dosta vremena od nestanka, tehnički i logistički moguće.
ICMP je predvodio napore koji su omogućili pronalazak više od 70 posto od 40.000 osoba nestalih po završetku sukoba u bivšoj Jugoslaviji.
Pored Balkana, ICMP danas ima programe u Iraku, Kolumbiji i Meksiku, među sirijskom dijasporom, kao i s vladama koje nastoje riješiti pitanje nestalih migranta na Mediteranu – i u svakom od ovih slučajeva pomaže vlastima da uspostave održive dugotrajne procese putem kojih se mogu pronaći na hiljade osoba.
Druga stvar koju je potrebno naglasiti je da, unatoč tome što između ostalog uključuju primjenu najmodernije forenzičke nauke, ovi procesi nisu primarno tehničke prirode – u njima se radi o očuvanju vladavine zakona.
Sve dok postoji veliki broj nestalih osoba koje nisu pronađene, kredibilitet međunarodnog pravnog sistema je upitan, bilo da se radi o posljedici nekažnjavanja zločinaca ili o tome da vlasti ne ispunjavaju svoje obaveze.
ICMP sarađuje s vladama na izradi zakonodavnih i institucionalnih inicijativa, a također radi i s porodicama kako bi ostvarile svoje pravo na istinu, pravdu i odštetu.
O bliskoj i neizostavnoj povezanosti između očuvanja vladavine prava i traganja za velikim brojem nestalih osoba bi se trebalo svuda govoriti, a posebno na današnji dan.
Izvor: Al Jazeera