Darko Vujinović iz Banja Luke je tata djevojčice koja je rođena sa cerebralnom paralizom, epilepsijom i još niz drugih poremećaja. Njih dvoje se već skoro devet godina bore sami za opstanak kako znaju i umiju, ostavljeni od djevojčicine majke i društva u kom žive već odavno.
“U februaru ove godine sam predao zahtjev za jednokratnu pomoć u kabinet Predsjednika RS, a nakon što sam prikupio svu potrebnu dokumentaciju. Nalaze, vještačenja, socijalnu sliku, ma skoro pa krvna zrnca u nadi da će mi pomoći ove godine jer moja Sara treba banju i fizikalne tretmane.
Predavao sam i prošle godine ali nije se desilo ništa. Nazvali su nas iz predsjednikovog kabineta za Sarin rođendan 26.11.2017 godine i rekli da će gosp. Dodik lično uručiti Sari rođendanski paketić. Njenoj sreći nije bilo kraja. Toliko se radovala.
Nakon nekog perioda brzo sam shvatio da od paketića nema ništa, a pošto je dijete stalno pitalo kad će doći paketić i predsjednik, jedan dan sam otišao u market i kupio joj slatkiša i igračaka koje voli pa sam došavši kući rekao da joj je predsjednik poslao paketić uz izvinjenje što nije mogao doći jer ima jako puno posla. Ona se naravno jako radovala i nekako zaokružim i završim tu priču.
Kada dođe nova predsjednica
Tom prilikom su mi rekli i da obavezno predam u 2018. za jednokratnu pomoć jer po pravilniku jedna osoba može dobiti istu svake druge godine. Kao što rekoh, predao sam u februaru mjesecu i nazovem prije nekoliko dana da vidim šta se dešava jer pomoći nema a već je august mjesec ljeta gospodnjeg 2018. Javio mi se jedan gospodin i kaže : “Trenutno niko neće dobiti jednokratnu pomoć ko je već dobivao u prošlosti. Jako mi je žao, probajte iduće godine kad dođe nova predsjednica, možda se nešto i promjeni” Odgovorih mu “dobro gospodine, a vi ste vjerovatno neki vidoviti Šaban pa znate da će biti neka predsjednica. Tačno mi se crno na oči navuklo od njegovog besmislenog odgovora.
Je li se to podjela sredstava za djecu sa poteškoćama u razvoju, socijalno ugroženima dijeli stranački? Ko ima “vezu” on i dobija? Lično znam da su ljudi dobijali nedavno sredstva, a i prije su takođe u nekoliko navrata dobijali istu. Da se razumijemo, nisam član ni jedne političke partije i neću ni biti. Znači ovako, da bi opstao u ovoj šugavoj državi, ovom odvratnom entitetu za koji se moj otac borio i zbog toga postao osoba sa invaliditetom, koji ima preslatku unuku koja koja je dijete sa poteškoćama, moraš biti u vladajućoj stranci (ma koja to bila ) da bi ostvario ono što djetetu pripada.
Kamo sreće da mi je dijete zdravo, da se sada igra i trči sa ostalim djevojčicama i dječacima, kamo sreće da je uzmem za rukicu i odvedem u školu, na ples, da samostalno pliva, jaše konjića, da samostalno jede, odlazi u toalet itd. pa da nikad ne uđem i ne zavisim od ovih smrdljivih institucija….Dotakli smo dno dna. Vi ste gospodo ovdje zbog ove djece a ne oni zbog vas i treba vi da se prilagođavate ovoj populaciji djece i ostalim osobama sa invaliditetom, a ne oni vama. Otiđite malo na zapad pa vidite kako to funkcioniše, prioritet su osobe sa poteškoćama u razvoju.
Kako god ja svojoj kćerki obećavam da tata nikad neće imati nečiju partijsku knjižicu a pogotovo ne ovu sadašnju sektašku jer tata nikada nije tako savijao kičmu pa neću ni sada. A mi ćemo gurati dalje sa ili bez njih kao i do sada”, govori Darko.
Da ni u Federaciji stvari nisu bolje znamo mi koji živimo ovdje. Prije nekoliko dana sam mijenjala podatke na svojoj poreskoj kartici i htjela sam da na istu upišu mog maloljetnog sina koji je također dijete sa poteškoćama u razvoju sa 100 posto invaliditetom.
Ne možete staviti vašeg sina na vašu poresku, govori mi službenica. Znate on ima primanja (invalidnina i tuđa njega i pomoć) koji su viši od 300 konvertibilnih maraka mjesečno, a prema našem zakonu svi koji imaju primanja više do tih 300 KM ne mogu imati poresku olakšicu.
‘Nema mjesta, nema kapaciteta, nema stručnjaka’
Slušam službenicu i razmišljam je li ovo neka skrivena kamera. Jer na jedno dijete na poreskoj kartici roditelj ima oko 15 KM poreske olakšice.
Padaju mi na pamet svi računi koje sam platila da bih pomogla svome djetetu u državi gdje je odgovor onih bio “nema mjesta, nema kapaciteta, nema stručnjaka” i razmišljam da sve račune kopiram i napišem dopis i direktoru poreske uprave i Parlamentu čisto da im pokažem koliko to u realnosti košta. Pomislih, a šta bi tek bilo da sam za svaku uslugu i dobila račun jer za puno njih nisam i u realnosti one idu “ispod stola”
Nakon svega pomislih kako njima realnost ne znači ništa jer evo kako su krenuli sa oporezivanjima svega i svačega očekujem da jednog dana neko od njih ustane predloži da im i sam Bog porez treba platiti jer ljudi eto vjeruju u Njega pa ne može to proći, a da oni ne “omaste prste”.
Naša država i njena dva entiteta su u prethodnoj godini potrošili oko 12 miliona KM samo na vozni park. Uveli porez na dar, porez na freelance poslove, na sve što im je palo na pamet, ali eto novca za paketić, jednokratnu socijalnu pomoć ili poresku olakšicu od 15 KM nema. Bezbeli valja platiti predizbornu kampanju pa im novac treba. Kako stvari stoje još ćemo mi njima skupljati da istu i sprovedu, a djeca sa poteškoćama i osobe sa invaliditetom neka čekaju oktobar pa kad dođu neki novi ljudi, predsjednice i direktori reći će nam da probamo opet iduće godine.
Izvor: Al Jazeera