Da, veliko NBA finale baš i nije bilo ‘veliko’, Warriorsi su čistom nulom isprašili Cleveland, a već dva dana po završetku sezone – imam dojam da se nikad nije ni dogodilo. Pročitao sam čak i nekoliko komentara ove sezone koji uključuju riječ ‘dosada’. Prilično paušalno, rekao bih. Pa čak i prilično licemjerno.
Gledajte, znali smo i uoči sezone da su Warriorsi sezonski favoriti, znamo da su uzeli treći prsten u četiri godine, ali – dosada? Jasno, uvijek su zanimljivije pobjede autsajdera, ali – dosada? Ne sjećam se baš da sam ikada pročitao kako su tri uzastopne titule Lakersa između 01’ i ‘03 bile dosadne. Ne sjećam se baš ni da sam ikada pročitao kako su dva puta po tri uzastopne titule Bullsa, između ‘91 i ‘93, pa ‘95 i ‘97, bile dosadne.
Niti se sjećam, zapravo toga se ni ne mogu sjećati, ali sam sto posto siguran, kako deset od jedanaest mogućih titula Celticsa, između ‘59 i ‘69 nitko nikada nije nazvao dosadnima.
Nije se, dakle, promijenio obrazac dominiranja velikih momčadi u NBA, a teza broj jedan u toj priči ionako mora biti da je nauka složiti veliku i dominantnu momčad, nego se promijenila civilizacija kojoj je postalo dosadno ako se stalno ne nudi nešto novo, nešto drugačije, nešto ‘ludo i nezaboravno’, neki instant podizač raspoloženja i instant izazivač divljenja ili zgražanja.
‘Sedma utakmica’ dvije najslađe riječi
I slika doigravanja je daleko od dosadne… Na Zapadu je konferencijsko finale bilo – budimo realni – sudar dvije najbolje momčadi lige, a Warriorsi su se pošteno namučili da dobiju Houston 4-3, i to su uspjeli tek nakon što su nakoknadili zaostatak 2-3, uz ozljedu drugog najboljeg igrača Rocketsa, Chrisa Paula u posljednjim sekundama pete utakmice.
Na Istoku su kasniji finalisti, Cavaliersi, startali tek s četvrte pozicije, mučili su se nakon restrukturiranja ekipe, i tek su nakon sedam utakmica izbacili Indianu u prvom krugu i Boston da bi došli do velikog finala. Reče LeBron James da su dvije najslađe riječi u NBA ‘sedma utakmica’.
Reče čovjek koji je najbolji košarkaš na planeti, koji je igrao osmo uzastopno NBA finale, koji bi u finale – takav je dojam – ušao i da se malo prošeta po mom kvartu, i izabere nešto mlađe raje, onih likova koji pijuckaju pivo pred dućanom i tetovirani vode borbene pse na lajnama, pa im ponudi zelene karte i preseljenje u Cleveland, pod uvjetom da njemu i samo njemu daju svaku loptu koja im slučajno padne u ruke.
Dosadno? Ne bih se složio. Ne bih se dizao usred noći i gledao utakmice – a niti na jednoj nisam utonuo nazad u san – da je bilo dosadno.
Rekoh prije da je ‘nauka složiti veliku i dominantnu momčad’ u NBA, pa da vidimo – uostalom – kako je Golden State složio momčad koja ligu čini, po nekim mišljenjima, dosadnom. Da se baš ne vraćamo u ere Wilta Chamberlaina i Ricka Barryja, startajmo sa sezonom ‘06/'07 u koju je Golden State ušao s dvanaest godina izostanka iz doigravanja, što su tek ove godine ‘uspjeli’ izjednačiti Kingsi – inače je to bio najduži izostanak iz doigravanja svih vremena.
Desetak godina, nije to neki velika povijesna distanca… Nekoliko sezona su se potom još mučili, ali ostavili su trag treneri poput Dona Nelsona, i igrači poput Monta Ellisa ili Jasona Richardsona ili Davida Leea, da bi ‘12 po prvi put pobjedu u seriji doigravanja osjetili igrači koji čine jezgru današnjih prvaka. I to nakon serije razmjena koja je otvorila mjesto na parketu za mlade igrače, uključujući Curryja i Thompsona.
Stvaranje dinastije
Usput, Curry je kao 7. biran na draftu ‘09, dolazeći s malog sveučilišta Davidson, praćen velikim sumnjama oko buduće NBA karijere zbog krhke tjelesne konstrukcije, visine (191) i vrlo diskutabilne obrane. Prije njega su, recimo, birani Hasheem Thabeet (tko…?), Jonny Flyn (tko…?) i Ricky Rubio (ajde, njega znamo još kao kosmatog tinejdžera iz Joventuta).
Thompson je kao 11. biran na draftu ‘11, a već su iduće sezone dobili zajednički nadimak ‘splash brothers’, nakon što su kao dvojac vanjskih igrača oborili rekord s pogođene 483 trice.
Pa su potom doveli Iguodalu, daljnjim manevrima oslobodili prostor do salary capa, birali Draymonda Greena kao 35. na draftu (druga runda drafta ne jamči ugovor, a Green je danas prototiop polivalentnog NBA igrača) i naposljetku su tijekom svibnja ‘14 potpisali Stevea Kerra kao trenera, umjesto Marka Jacksona.
To je bio prvi Kerrov trenerski posao… I u prvoj je sezoni odmah uzeo prsten, implementirajući dosta elemenata iz načina igre Gregga Popovicha. Ostalo manje – više znamo, ‘16 se i Kevin Durant, koji je do tada u košarci već bio učinio sve osim osvajanja prstena, priključio Warriorsima i stvorena je dinastija kakvu danas poznamo. Dosadno? Teško, stvaranje ovakvog statusa u pozadini ima i kockarskih poteza, i promašaja, i dvojbi i kritika, i krvavog rada i loših investicija.
Pobjednici pišu povijest, ali bih si uzeo slobodu da izdvojim još jednu momčad – Boston Celticse. U petoj minuti sezone ozlijedio im se Gordon Hayward, igrač od najvećeg povjerenja trenera Brada Stevensa još od suradnje – i NCAA finala – na sveučilištu Butler, po putu su zbog ozljede izgubili i Kyriea Irvinga, prvu zvijezdu, pristiglu iz Clevelanda u želji da izađe iz LeBronove sjene.
A opet su bili prvi na Istoku, i opet su ušli u finale Istoka gdje ih je izbacio LeBron.
Celticsi najugodnije iznenađenje
Celticsi su najugodnije iznenađenje sezone! Tatum, Brown i Rozier, igrači koji su ih nosili, su u ranim dvadesetima. Momčad budućnosti? Vjerojatno… Imaju peh što su se okupili u eri LeBrona, i u eri dominantnih Warriorsa. Ali – bit će pri vrhu još godinama. Brad Stevens je možda i najbolji trener u NBA u ovom trenutku, njegovi su Celticsi izgrađeni na košarkaškim osnovama i momčadskoj igri prije nego na individualnim kvalitetama i mogućnostima igrača.
Dosadno?
Ne, ne bih se složio. Pa neka Warriorsi opet budu predsezonski favoriti, stvari i ne mogu biti drugačije posložene… I iduća sezona će biti dovoljno zanimljiva da se budim usred noći i gledam tekme.
Uostalom, LeBron James će potpisati novi ugovor, što je samo po sebi senzacionalno, jer će organizacija za koju potpiše biti najveći rival Warriorsima. Lakers? Rockets? Tko zna što se superstaru mota po glavi…
Ako želi još neki prsten, otići će u jake Rocketse i rasteretiti Hardena, kao što će Harden rasteretiti njega, ako želi glamur, naslovnice i paparazze, otići će u Los Angeles, ako se zadovoljio onime što je učinio – ostat će u Clevelandu, gdje je nedodirljiv, i gdje je doma.
Dosadno?
Izvor: Al Jazeera