Kad cvijeće podsjeća na omraženu crvenu petokraku

Uzalud su iz gradskih struktura objašnjavali da je riječ o cvijetu, a ne o zvijezdi (infovodice.com)

Među priličnom količinom budalaština koje su hrvatski branitelji napravili posljednjih godina pokušavajući zatočiti društvo u ratnim devedesetima posljednja vodička epizoda spada u sam vrh tog popisa, i to ne samo po količini gluposti koja iz nje isijava nego i količini bezobrazluka s kojim je napravljena.

U Vodicama je, možda ste već čuli, došlo do kamionskog desanta na neveliki zasad cvijeća ispred stare zgrade općine. Razlozi za gaženje ukrasnog bilja u ovom gradiću, koji se često proglašava cvijetom hrvatskog turizma, nisu hortikulturne naravi, pa da begonije, eto, nisu po guštu lokalnim siledžijama koji preferiraju maćuhice i ostale proljetnice pastelnih boja. Teško bi i to bilo shvatiti, ali ako već ljude dijele po naciji, vjeri i političkom opredjeljenju, nema razloga da i biljke budu pošteđene od “florocizma”.

Općinske službe, točnije, tamošnja Turistička zajednica, na uglu ulice Hrvatskih boraca i Obale Juričev Ive Cote, posadila je cvijeće u obliku svog loga, a sastavni dio loga “Vodice, moje misto” jest i cvijet s pet latica koji je umetnut umjesto slova “o” u imenu grada. I prije su ga sadili, ali ispred ljekarne, ali učinilo im se zgodno proširiti ga dalje po gradu, pa i na mjestu gdje je prije bio gradski grb.

Ne bi tu inicijativu zabilježio ni lokalni portal koji u predsezoni više pažnje obraća na “širenje turističkih kapaciteta” i pooštravanje uvjeta apartmanskog smještaja, da se nije našao jedan lokalni kabadahija koga je cvijet podsjetio ni manje ni više nego na omraženu – crvenu petokraku! A kad se u Hrvatskoj pojavi zvijezda, to gotovo u pravilu znači da će neko završiti razbijene glave.

Tenkistima se nije pametno zamjerati

Ipak, ovog puta nije bilo tako, nego je cijenu platilo – cvijeće. Skočili su ratni veterani. “Nije dostojno i primjereno da u mom mjestu od cvijeća bude zvijezda petokraka, i to samo 50 metara od spomenika hrvatskim braniteljima. Molio bih da se ovo sanira, vrati na stanje onakvo kakvo je prije bilo. Ako oni ne mogu, onda ću ja o svom trošku sanirati”, rekao je jedan od njih, inače bivši tenkist.

Uzalud su iz gradskih struktura objašnjavali da je riječ o cvijetu, a ne o zvijezdi. “Radi se o logu TZ Vodice koji je godinama bio ispred ljekarne i tamo nije nikad nikome nije smetao. Grb koji je prije bio nismo mogli napraviti zato što je površina smanjena, a kako nema zaštitnih stupića da se preko površine ne gazi, zasađene su begonije i formiran logo TZ Vodice. Radi se o narančastim begonijama, samo, nažalost, nisu se uspjele otvoriti”, poručili su iz tvrtke odgovorne za lokalne parkove i nasade.

A da i su se otvorile, ne bi im bilo pomoći. Nepoznat netko već idući dan sjeo je u kamion i pregazio mrske begonije i – riješio hortikulturni problem. Policija bi, po službenoj dužnosti, trebala otkriti tko je to napravio, ali su svoj posao prebacili na komunalno gospodarstvo, koje već nekoliko dana tapka u mjestu, a, znajući kako slične istrage u Hrvatskoj završavaju, tako će i ostati.

Tenkistima se, naprosto, nije pametno zamjerati, pa je bolje da komunalci sami zasuču rukave, ponovno preoru tih nekoliko kvadratnih metara površine i posade neko oku milije cvijeće.

Rečeno–učinjeno! Umjesto begonija mali otok usred ulice sada krasi neimenovana zelena flora, dovoljno uklopljena u okoliš da simbolički ne ocrtava baš ništa.

Danas cvijeće, sutra ljudi

Vodice su, inače, kao i cijeli šibenski kraj, nekad bile poznate po antifašističkim borcima. U Drugom svjetskom ratu pod petokrakom, ali onom pravom, crvenom, borilo se gotovo pola od 3.300 Vodičana. U Narodnooslobodilačkoj borbi protiv fašista, nacista i domaćih izdajnika život je izgubilo 196 ljudi. Njihovi potomci, međutim, danas ih uglavnom smatraju izdajnicima.

Ova tužna epizoda, koja je svoj satirični nastavak dobila na društvenim mrežama, gdje se narod ruga da se u Vodicama više neće točiti Heineken, kao i da će na nastavi tjelesnog biti strogo kažnjen svatko tko napravi zvijezdu, samo je mala sličica onoga što ratni veterani pokušavaju nametnuti civilnom dijelu stanovništva.

Prije nekoliko mjeseci braniteljske udruge pokušale su spriječiti prikazivanje filma Ustav Republike Hrvatske Rajka Grlića na Hrvatskoj televiziji, pa nešto kasnije i Ministarstvo ljubavi, benignu komediju o udovicama poginulih branitelja koje su nakon pogibije supružnika pronašle novu ljubav, ali vezu ne žele ozakoniti jer bi ostale bez primanja od države.

Pa su uspjeli spriječiti sve popularniju manifestaciju “Noć kazališta”, koja se odvija s ciljem popularizacije odlaska u teatar, a prošle je godine trebala biti na dan pada Vukovara.

Pa su razbijali ploče sa ćiriličnim natpisima u Vukovaru. Pa su zaprijetili Sloveniji da će je pregaziti u roku nekoliko dana ako ne odustane od svojih zahtjeva iz arbitraže o granici.

Pa su skočili na zadnje noge zbog ratificiranja Istanbulske konvencije Vijeća Europe o rodnom i spolnom nasilju, koja “rastače naš hrvatski identitet”…

Donedavno su branitelji slične akcije “odozdo” u pravilu pokretali u dogovoru s HDZ-om, a sve radi “zaštite digniteta Domovinskog rata”. S godinama je, međutim, navika ostala, a s obzirom na to da je upravo HDZ na vlasti njihov se broj prorijedio, a navika gaženja i razbijanja ostala.

Teško je duha koji je prije koju godinu neometano postavio plinsku bocu u centru Zagreba, prijeteći da će raznijeti sve oko sebe, vratiti natrag. Tu je, među nama, i ne pada mu na pamet vratiti se odakle je došao.

Jučer je na redu bilo cvijeće, a gdje se gazi cvijeće znate da će se uskoro gaziti i ljudi.

Izvor: Al Jazeera