Djeca šute o nasrtajima cyber nasilnika

Cyber kriminal  vreba svakoga (EPA)
Cyber kriminal  vreba svakoga (EPA)

Kada roditelj postane cyber detektiv, raskrinkat će sve virtuelne varvarske najezde nasilnika. Vratit će svoj izgubljeni autoritet kao odgajatelja. Samo on, edukativno, preventivno može spriječiti skandal svog vlastitog dijeteta. Postat će friend, to će biti trend njegove borbe protiv cyber nasilja. Samo tako će opravdati svoje roditeljsko postojanje u surovom svijetu virtuelne manipulacije i netolerancije.

Stereotipi o tinejdžerskoj pornografiji

Cyber kriminal vreba svakoga, zlostavljaču su potrebne žrtve, vrlo često su mete tinejdžerke. Mnoge od njih, željne društvene senzacije i ne razmišljaju o posljedicama svog promovisanja, osobito putem instagrama, facebooka itd. Virtuelno i svaka teži da bude dopadljiva, mnoge od njih su vrlo manipulativne. Zbog sve učestalije pohlepe da zadovolje  svoje sebične želje, tinejdžerke upadnu olako kao mamac u nevolju koja ih indirektno vuče u provaliju, često u pornografiju. Želja za konkurentskom virtuelnom dominacijom ih vodi i u ratovanje, internet društveno samoubijanje. A, virtuelni dobrotvor ubrzo postaje zlotvor.

Postaje joj prvo prijatelj koji lukavo ispunjava njene želje. To je trik da se žrtva prvo pridobije, a onda se sa njom ucjenjivački manipuliše. Zarobi je baš taj njeni dragi facebook prijatelj. Tako internet senzacionalistička žmurka naivno žrtvu dovede čak i do zatvora. Eto, do čega ih dovede njihova virtuelna gimnastika i atletika. Same se kao roblje bacaju na disk. Senzacija ih dovede do virtuelnog Romea kome trči njihova Julija da plasira golotinju, od koje će on da profitira.

Poslije njihove roditelje uhvati neizliječiva glavobolja od te njihove tobože naivne virtuelne gimnastičke senzacije. Roditelji od silnih obaveza i nagomilanog stresa i nisu svjesni da djeca i gledaju i nude pornografiju. Često i sama pornografija pronađe put do žrtve koja bježi. Tinejdžerke su u zabludi, ako misle da im neće naškoditi.

I okrugli sto može biti prijatelj

Ovi dana u Međunarodnom centru za djecu i omladinu Grbavica održan Okrugli sto o međuvršnjačkom nasilju u školama, s akcentom na nasilje na internetu. Merima Spahić, predsjednica Udruženja za razvoj društva Kap. predstavila je u uvodnom djelu dnevnog reda aktivnosti društva na polju antibulinga, predstavljeni su rezultati istraživanja o nasilju u školama. Publiku je podsjetila na dokumentarni film „ Hajmo biti korisni, koji je emitovan u 1.200 škola.

Interesantno je to, što baš u tom dokumentarnom filmu se nasilnik iz 90-tih stidi svojih nekadašnjih postupaka, jer danas je upravo on roditelj dvoje djece. Dok je u susjednoj državi Hrvatskoj  svako četvrto dijete žrtva nasilja, BiH i u tome u statistici prednjači, jer kod nas je svako treće dijete meta nasilja. Djeca, baš kao i odrasli se plaše da prijave virtuelnog nasilnika. Svega 66 osoba je zatražilo pomoć policije.

Činjenica je da djeca trpe verbalno, fizičko i cyber nasilje. I psiholozi su već odavno društvo upozorili da cyber nasilje djecu možda i najviše i boli i tišti, a u tim osjetljivim godinama su i oni inatlijski rezervisani šutnjom, koja im samo odmaže. Roditelji i sami od trke za zaradom i nedostatkom slobodnog vremena, dijete nesvjesno prepuste cyber nasilju. Ispred Save The Childern, Alen Zaimović je prisutne podsjetio da djeca danas u dobi od 9 do 17 godina svakodnevno koriste internet. Njih 80 posto koristi baš mobilni internet.

A, djeca u 90 posto slučajeva imaju otvoren profil (facebook, instagram, youtube). Roditelji i ne znaju šta im djeca rade na društvenim mrežama? Djeca putem instagrama vrlo često dobijaju uvredljive komentare koje često plasiraju čak i dječiji nasilnici. Vrlo često među njima ima i dojučerašnjih tobožnjih prijatelja. Jedna trećina djece su isključili svoje prijatelje iz grupa.

Preko 60 posto anketiranih su izjavili da se cyber nasilje repriziralo dva do tri puta. Polovina ispitanika je zapravo ignorisalo problem nasilja putem društvenih mreža. Uzroci se ne trebaju prespavati, treba na vrijeme preventivno djelovati. Čak su urađeni i različiti kurikulumi, kroz različite predmete kako bi se lansirala ova tema. A, na kurikulum su i nastavnici i učenici pozitivno odgovorili i kroz geografiju, informatiku, historiju. Svi su postali svjesni opasnosti popularnih igrica, koje i same dovode do nasilja. Cyber nasilje ne treba biti zanemarljivo Bosancima i Hercegovcima, jer je u porastu, pa je postalo još i psihološki brutalnije. G. Faris Kekić iz Policijske akademije Federalnog MUP-a je ukazao na suradnju između nastavnika i policajaca, na razne obuke policijskih kadrova za obustavljanje nasilja.

Moderator ovog okruglog stola i sam voditelj jedne vrlo gledane emisije je postavio nekoliko dobrih pitanja. Jedno od njih je: Koliko mladi znaju šta je zakon? Kako ljudi percipiraju cyber nasilje? Konstatovano je da se treba promjeniti Zakon o cyber nasilju. Da ni sami zakoni Federacije i RS-a o cyber nasilju nisu reducirani. RS je čak i po ovom pitanju uradila više od Federacije. Nigdje još nije uviđeno „nasilje nad individuom“.

Zapravo, BiH već dugo boluje od „dobrih zakona koji se u praksi ne sprovode“. Sve su prilike da će se i kazne za cyber kriminal zakonski i u skorijoj budućnosti mijenjati. Porazno je, ali na žalost istinito da entitet RS ima 5 ljudi obučenih za cyber kriminal, a Federacija 4 čovjeka. Žalosno je što BiH već deset godina čeka da se organizuje Centar za cyber kriminal. Pitanje se dalje nameće: Koliko još trebama da čekamo? A, šta ako bude prekasno?

Kako mediji da pomognu u prevenciji?

U ime Informacijske sigurnosti/Instituta za društvena istraživanja Amina Berisa je naglasila da taj sam internet treba biti edukacija, kada postane siguran. Samo u julu 2016. g preko 16 % bilo je penetracija putem društvenih mreža. I publika se prijedlozima uključila kako da se preventivno djeluje protiv cyber nasilja, svjesni činjenice da su djeca i najranjivija kategorija.Jedna od njih je predložila da se osnuju edukativni portali ili da se pokrene časopis koji će edukativno, kulturno, aktivistički lansirati pozitivne priče kako su neke škole riješile cyber nasilje, pri tome vodeći empatijski računa da ime žrtve ostane anonimno.

Zapravo, na ovaj način stvarat ćemo dobru klimu da se riješi i spriječi cyber nasilje. Neki su rekli da hotline, treba da pređe u sigurni internet. Složili su se skoro svi i da roditeljstvo treba podignuti na viši nivo. Što hitnije organizirati tečajeve za roditelje po pitanju opasnosti cyber nasilja. Naglašeno je za one koji ne znaju, da se putem Međunarodnog foruma solidarnosti i plavog telefona može prijaviti nasilje.

Kada bosansko-hercegovačko društvo bude ozbiljno i novčano kažnjeno za cyber kriminal, manje će biti i virtuelnog dječijeg nasilja. Prestanimo živjeti u „kultu ličnosti“, naučimo sebe mijenjati. Edukativno, preventivno spriječimo sve prisutniju društvenu mržnju i netolerenciju, medijima servirajmo „bijele i dobre vijesti“, oslobodimo se i stereotipa i lažnih utopijskih senzancija.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO