Komična reakcija na komičnu histeriju

Cedevita
Vlasnik Cedevite radije će platiti 'rebranding' (EPA)

Legenda kaže da je milicija u nekadašnjoj Socijalističkoj republici Hrvatskoj imala sasvim ozbiljnu teoriju o grafitima “U2”, koji su u osamdesetima nicali po zagrebačkim fasadama kao gljive poslije kiše: riječ je, smatralo se, o opakom oživljavanju pokojnog zločinačkog režima iz Drugog svjetskog rata, mučkoj provokaciji klerofašističkog podzemlja i podmuklom podrivanju bratstva, jedinstva i spokoja naših naroda i narodnosti.

Dok su se klinci zabavljali šaranjem po zidovima, sustav je živio nekom svojom, paralelnom logikom.

Svjedočanstva kažu da je koji put aktivirao i pendreke kad bi naletio na nestašnu mladost, ili na pankere, koji su valjda, po logici stvari, bili samo korak do titule narodnih neprijatelja. U strahu su oči najčešće izbuljene, pa je baš tih godina zabilježena i jedinstvena intervencija na polju grafičkog dizajna: logotip Univerzijade, studentskog natjecanja koje se tih dana održavalo u Zagrebu – a dakako da je riječ o jednom od posljednih slova abecede – prigodno je zamijenjen velikim i masnim ipsilonom, koji u abecedi uopće ni ne postoji. Nećeš, majci, pod krinkom sporta promovirati ustaštvo.

Zgodne sličice iz paranoične prošlosti padaju na pamet pri pogledu na najnovije izdanje jednog srpskog tabloida koji je danas, u 2017. godini, maštovitošću nadmašio sve prethodne pokušaje. I U2 i Univerzijadu i ono kad je na majici tenisača Ivana Dodiga u plamenom logotipu tvrtke Solfire nasred glavnog terena Wimbledona prepoznato “ušato U”, a bogme i onu histeriju kad je otkriveno da beogradskim ulicama voze pokusni provokatorski tramvaji hrvatskog “Končara” sa šoferšajbom u obliku, dakako, slova U.

Razotkrivena podvala

Sreća da je podvala provaljena, razotkrivena i sanirana na vrijeme: tko bi trpio zlokobnu škripu zločinačkih vozila na tračnicama i koliko bi samo nevinih duša stradalo u novoj rundi genocida, ovaj put drugim i kamufliranim ubojitim oružjem?

Elem, beogradski Telegraf ovog tjedna uspio je u nemogućem, pa potukao sve prijašnje dosta komične pokušaje: široku javnost upozorio je na “krajnje čudan font” na dresovima košarkaša zagrebačkog kluba Cedevita. I, naravno, predvidio da će to “izazvati polemiku u regionu”.

“Da li je ovo samo greška koja se potkrala u štampi ili je neko namerno odabrao ovakav font, ostaje da se vidi, kao i da li će zagrebački klub promeniti to do početka sezone, jer ABA liga ne trpi bilo kakvo mešanje politike, naročito to ne bi smeo da bude slučaj sa simbolima ustaša, koje su tokom Drugog svetskog rata činile stravične zločine nad Srbima”, upozorava uvijek budni, nepotpisani novinar beogradskog lista na stravičnu opasnost koja vreba s parketa, s najobičnije majice bez rukava, narančaste poput guste Cedevite.

Nepotpisanom, ali uvijek budnom autoru treba čestitati na pronicljivosti: prosječan i pospan promatrač teško bi spontano uočio da u prezimenu Krušlin ono U izgleda nekako sumnjivo, pa sad malo drugačijim očima gleda na njegovog timskog kolegu Kevina MUrphyja, obuzima ga nelagoda kad mu se približi 19-godišnji Lovro BUljević ili godinu dana mlađi Džanan MUsa, a tek kad se s klupe za rezervne igrače podigne Roko Leni Ukić – da, s velikim U! – pa to je da se naprosto smrzneš…

Komična histerija s jedne strane granice, ipak, izazvala je još komičniju reakciju s druge, pa je KK Cedevita nakon samo nekoliko sati objavio da će na sulude optužbe – a sulude su jer su boje tog strogo kapitalističkog i gotovo anacionalnog kluba branili Srbi, Slovenci, Bosanci i Hercegovci i Amerikanci jednako – odgovoriti tako što će, pazi sad, u najkraćem roku promijeniti font slova na dresovima i svim oznakama kluba.

Šta košta da košta

Eto što ti je kapitalizam: Cedevita kao igračka “tajkuna s ljudskim licem” Emila Tedeschija, koja nema ni dvoranu ni tradiciju ni dušu ni publiku – ukratko, ništa osim solidne količine love za pumpanje imidža matične korporacije i realizaciju djetinjih maštarija njezina gazde – radije će platiti kompletni rebranding nego se po medijima razvlačiti u vezi s blesavim optužbama za ustaštvo. To, naime, škodi biznisu.

Tedeschi dobro zna da mu se ne isplati natjerivati s budalama, i to u zemlji u kojoj je, posredstvom nekoliko ozbiljnih firmi, vlasnik solidnog dijela gospodarstva i koja mu predstavlja drugo po važnosti tržište. Kvragu, evo se upravo sprema postati glavnim sponzorom Beogradske arene i budite sigurni da se ovdje neće odlučiti čak ni na najsitniju, možda čak i simpatičnu provokaciju – recimo, da košarkašku dvoranu nazove po svom košarkaškom klubu. Ne: kao i u njegovu priopćenju o povampirenim ustašama preodjevenim u sportaše, tako će i ovdje strogo voditi računa o političkoj korektnosti i gledati što dobija, a što gubi.

Narodna izreka kaže da “svaka budala ima svoje veselje”, a iskustvo govori i da racionalni argumenti “pametnima ne trebaju, glupima ne pomažu”. Apel kolegama iz Telegrafa može stoga izgledati besmisleno, ali ipak:

kojeg se vraga sramotite i tražite skandal tamo gdje ga nema kad svi zajedno ionako obilujemo raznim redikulima, nesretnicima i provokatorima koji “krajnje čudan font” promoviraju otvoreno i nedvosmisleno?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera