Otprilike iduće godine u ovo doba imat ćemo već uveliko završnicu političkih kampanja u Bosni i Hercegovini. Ne znamo ni blizu kako će se stvari odvijati. Mediji su prerano počeli sa predviđanjima, koja u suštini ne nagovještavaju ništa epohalno. Ipak, mislim da će se desiti velike promjene. Kada to kažem, ne mislim na promjene u smislu osvajanja vlasti, već prije svega na promjenu trendova, koja je već započela sa izborima u Americi, i ne znam kako ali će se nastaviti dalje.
Politička korektnost je opasna. Ona nit smrdi nit miriše. Korektno je (i politički) da imaš razumijevanje za nerazumne stvari, da te se doima prosječnost i da si sa svima na distanci, ali omiljen.
Govoriš šta misliš da većina misli. A većina k’o većina, začas okrene. I ono što je nekad bilo gori odjednom biva doli. “Pa kako to sad’ odjednom, ko im je rekao da budu to što nisu”, zapitaju se politički korektni kada potonu. E, sve ima svoje granice, a ljude i njihovu čast ne bi trebalo potcjenjivati nikada, bili svi mi na kamari ubjeđeni da znamo sve.
Ono što ljudi žele da čuju
Donald Trump je pobijedio na tu kartu. Počeo je glasno govoriti ono što velik broj Amerikanaca bi želio da čuje. Nisam siguran da je ta većina Amerikanaca to što je slušala o Trumpu zaista mislila i osjećala, ali je svakako željela da čuje. Jer, “what the f…, šta više morališete o svemu i svačemu a ne pitate nas šta hoćemo i kako”.
Približimo li se Evropi, Francuzi su već izabrali Makrona, koji je odmah i bez zadrške upriličio susret sa Merkel, demonstriravši stabilnost. Ultradesničari, populisti i lijevi radikali bili su žargonski kazano “na aparatima”. Evropska perspektiva je nastavila da živi.
Ipak, najvažniji izbori za sve Evropljane održavaju se 24. septembra ove godine, kada Njemačka bira novi sastav Bundestaga. Početkom godine krenulo je furioznim jurišom SDP-ovog kandidata Martina Schulza, kojeg od ranije znamo kao predsjednika Evropskog parlamenta. Nakon nekoliko parola da moramo (politički korektno) ponovo vratiti osjećaj za socijalnu pravdu, mada niti sam nije slijedio vlastite savjete već je uživao u milionskim privilegijama, izgledi njegovi i stranke koja je najavljivala promjene su znatno splasnuli. Štaviše, kancelarka Merkel, koju smatram najsposobnijom političarkom koja zna kako se odgovorno vodi politika i ne manje odgovorno dobijaju izbori (istina sa nevjerovatnom sposobnošću prilagodbe koja ne iritira i daleko je od ispraznog populizma ogoljenog od vrijednosti), ona se dakle, već počela prilagođavati promjenama. Glasala je usprkos vrlo snažnoj kampanji protiv zakona o istospolnim brakovima u Njemačkom Bundestagu. Zakon je prošao, a ona je i pored toga, na iznenađenje javnosti poručila da je ona ipak glasala protiv, pravdajući svoj stav demokršanskim vrijednostima. Otkud sad to odjednom? Ovakav čin je sve samo ne politički korektan jer javnost ili barem većina ne misli tako.
‘Sve se relativizira i ništa nije sveto’
U 21. stoljeću imamo nešto posve čudno i nesvakidašnje. Ne znam kako se to desilo, ali ljude se prepustilo medijima. Ljudima nije svejedno, ali nije im ni lahko, donijeti moralno ispravne i korektne stavove o bilo čemu. Sve se relativizira i ništa nije sveto. Sloboda je jednom ono, a drugom nešto sasvim treće. Dogovor i poštovanje drugog i drugačijeg više ne stanuje u svijetu. Rijetke demokracije i rijetka društva odolijevaju navali mediokracije. Obično, upravo ovi sistemi imaju snažne odgovore u javnim servisima. I, zapravo je pravo pitanje i svako normalan bi se zapitao, a šta ako i oni pokleknu pred silom i nepravdom koja nam se nameće kao “nova vrijednost” 21. stoljeća.
U ljudskoj prirodi je da se bori i suprotstavlja (političkom) teroru. Na novu i agresivnu komunikaciju kao savremenu vrstu terora odgovor nije niti ne mogu biti politički korektni mediji, niti njihovi favorizirani političari, jer vidjeli smo to na primjerima izbora u SAD-u, a obratimo li pažnju pronaći ćemo dobre primjere i kod nas na Balkanu. Nekada je politička korektnost imala smisla dok su državama vladali ozbiljni ljudi, lideri koji su imali istina politički korektan, ali stav, principe, moral i odgovornost. Njih su naslijedili ljudi bez ideje što bi kazao Džoni. Ostala je ista doktrina sa pogrešnim ljudima, a milioni ljudi su i dalje bili fascinirani politikama koje nisu rješavale problem. Stalno se i isprazno pričalo o izazovima, izvodili su se performansi, učile su se vještine izražvanja i govora tijela, ali glad, nepravda, korupcija, agresija i kriminal, rasizam, šovinizam i neokolonijalizam su i dalje bili tu. I rijetko kome da su zaista smetali.
Zato mislim da biznis bez stava i odgovornosti, politika bez logike, obrazovanje bez hrabrosti, vjera bez slobode, pravo bez pravde, nemaju šansu.
Drugo ime za političku korektnost može samo biti trgovina. Izgleda da je nastupilo vrijeme, odnosno da upravo plovimo na valu odluke. Zato, jedan besplatan savjet, ko god da folira i pokušava biti nešto što nije, bit će prokazan i kažnjen. Ljudima je dosta trgovine.
Izvor: Al Jazeera