Miris ramazana u Srebrenici

Postači se prije iftara okupljaju da uzmu vruć somun kod Begića (Ustupljeno Al Jazeeri)
Postači se prije iftara okupljaju da uzmu vruć somun kod Begića (Ustupljeno Al Jazeeri)

Jedna od blagodati mjeseca ramazan jeste i to što nije svake godine u isto vrijeme, budući da je islamski kalendar lunarni i lunarna godina je kraća od sunčeve za otprilike deset dana. Ove godine ramazan je počeo krajem maja i trajat će skoro do kraja juna. To baš i nisu mjeseci u kojem naša dijaspora uveliko dolazi u Srebrenicu.

Nama Srebreničanima, naša dijaspora posebno fali uz ramazan, jer smo unazad desetak godina naučili da s njima provodimo ramazanske dane. Ali, i bez naših najmilijih rasutih po bijelome sivijetu, razaman je svake godine sve ljepši u našoj Srebrenici.

Ramazan je kada naša skoro nepokretna hadži Zejneba, uz mnoštvo muke i poteškoća, ipak dođe u džamiju, skoro svaku teraviju, a opet joj na čehri vidiš zadovoljstvo, sreću i smiraj.

Ramazan je kada moja čaršija oživi kao livada poslije blage ljetne kiše. Slično kao u onoj reklami, ramazan ti daje krila. Ramazan, mjesec milosti i suosjećanja, daje krila našoj Srebrenici.

Miris somuna

Ljudi tik prije iftara se okupljaju da uzmu vruć somun kod Begića, kako bi što svježiji donijeli na iftarsku sofru, a lepršave marame naših nana, žena i mektebskih djevojčica razlete se čaršijom u predteravijiski vakat.

Ramazan je kada je svima lijepo, eh, to je u našim čaršijama, širom Bosne i Hercegovine, tako cijeli mjesec. Mnogi bi poželjeli da je ramazan cijelu godinu, samo da im se u dušu zadrži onaj rahatluk, sigurnost i osjećaj neizmjerne Božije milosti.

Ramazan je kada komšiju srećemo radosniji. Ramazan je kada sebe i svakoga oko sebe volimo isto. Volimo sresti ljude, našaliti se s njima i nekom uljepšati dan.

Raduje me posebno činjenica što se u našoj  Srebrenici osjeti ramazan.

Organizuju se iftari po lokalnim restoranima, nekad i više od 150 ljudi. Raduje me i što je uz ramazan krenula i obnova još jedne porušene džamije u gradskoj jezgri Srebrenice.

Humanitarci zovu sa svih strana želeći da pomognu one kojima je pomoć potrebna, ili da doniraju iftare za postače.

Osamnaest sati bez jela i pića, a mjesec, bez ružnih i nevaljalih postupaka i sa zadovoljstvom u duši, je mjesec kao da svi dobiju krila s kojima se vinu u sretniji život.

Iftari za starije

Ovaj ramazan naša omladina uvodi i jednu novinu, jednu prelijepu gestu, jedan divan događaj, naša omladina će spremiti iftar za svoje starije sugrađane i komšije i otvoriti im vrata i s njima u njihovim kućama iftariti. Iftar koji je vrijedan svake pažnje.

Slabo ko zna, da mnoge majke Srebrenčanke, ne žele, iako imaju gdje i kod koga, otići iz Srebrenice. Iako su iznemogle, i mnoge žive same, one su tu u svom i na svom. Takvim majkama će naša divna omladina  otvoriti vrata, spremiti im iftar i sa njima provesti sat ili dva da se ispričaju i posavjetuju i duše jedni s drugima razgale.

To je ramazan, kada grad jedan živne, i ne spava do zore. Ramazan je kada kuće pred akšam šire mirise naše bosanske kuhinje.

Što nije cijela godina kao ramazan?!

U Srebrenici!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera 



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO