Ako nije poplava, onda je politika, ako nije politika naiđe hladan talas pa snijeg sve zaledi, i dakako, iznenadi. Nešto uvijek mora da nas davi, ako nema ništa sa strane, onda ćemo sebi pronaći kvalitetnog davitelja među svojima.
Ima nešto zajedničko među tim nesrećama, od koji se ako ćemo iskreno ne zna koja je gora. Ukoliko reaguješ na vrijeme moguće je barem ublažiti njihove posljedice. Naime, kada sija sunce i lijep je dan trebalo bi očistiti korita rijeka, urediti odvode i kanale, i skloniti sve ono čime smo suzili, zatrpali ili promijenili tokove kako nama odgovara. Za velikih kiša i najbezazleniji potok se rasrdi da postane golem problem.
Kada dođu izbori trebalo bi reagovati da nam se ne dogodi neki novi Fadil N. Ili bilo ko drugi zbog kojeg pjenimo jer nema nikakvog, baš nikakvog osjećaja za narod i državu u kojoj živi.
Naša kratka pamet uzrok je mnogih belaja koje je možda, da smo na vrijeme reagovali bilo moguće barem ublažiti.
Pametnih i generala nakon bitke nam je isto, s punim pravom, puna kapa. Ima i tu nešto što je vrlo interesantno. Sve više je doktora nauka, magistara, kojakakvih diploma kojima se maše iznad glave, a sve manje se riješavaju konkretni, ponekad i bezazleni problemi, koje bi umio riješiti i neko ko je jedva završio osnovnu.
Naumpadne mi kada su se svi sporovi, svađe, sukobi među ljudima riješavali tako što nekoliko uglednih ljudi posjeti posvađane strane, razgovara s njima i pronađe rješenje, na obostrano zadovoljstvo. Ako me sjećanje služi to se moglo zvati mirovno vijeće ili tako nekako. Danas taj posao rade sudovi koji zgrću novac lopatom Alije Sirotanovića, a problemi ni tada nisu riješeni nego kulminiraju, i čekaju drugu priliku za sukob ili neki veći lom.
Mutna voda
Evo, proteklog vikenda je padala kiša i odmah začepila kanale. Nama kad ptica sleti na žice, nestane struje, jedna kiša nam poplavi i načini goleme štete. Šta bi, za Boga miloga bilo, da pada duže – ne smijem ni da pomislim, vjerovatno bi se čitav kraj vratio svojim korijenima i postao Panonskim morem, u najmanju ruku.
To je vijest za jedan dan, ili čak i manje od toga. Naredni dan, kada sine sunce, ništa se neće promijeniti. Neko će uz kafu prokomentarisati kako je teklo, plavilo i nosilo, i to će biti sve.
Kiša otkrije sve naše tanke poslove koje smo sfušerili, odnese sve divlje deponije koje su se nakupile po skrivenim mjestima, ponese gomile plastičnih flaša, kesa, otpada svake vrste, i sve krene da plovi ulicama. Gdje li će to da završi?
Neće se ništa posebno promijeniti. Sunčan dan, niko pa ni firme koje su zadužene za to neće iskoristiti da stvari poprave i pročiste tamo gdje je zapušeno. Ma kakvi, zbog čega bi to radili, pa ne pada. Vidiš da je upeklo, ko će išta po ovakvom vremenu raditi.
Kao da kiša ponovo pasti neće.
Nama je najbolje kada zaboravimo, što prije to bolje. Kratka pamet bi u najkraćem bilo ono što nas prilično precizno definiše i opisuje.
Nije bitno za koga ću glasati na izborima, opet će pobijediti isti, moj glas ne znači ništa, ima li neko da bi platio za glas, ma neću uopće ni izaći jer se ništa neće promijeniti…
Tako, sve dok ne padne kiša, ne poplavi, ne raznese, ne opustoši. Ponekad ne može pomoći nikakva preventiva, jer voda nosi i plavi šta god da ste učinili.
Još dišemo
Našim političarima bi recimo, trebalo biti vrlo interesantno, a u nekoj mjeri i poučno šta se dogodi i u šta se pretvori bezazleni potočić nakon obilne kiše. Moglo bi se uporediti sa koječime, no nije moje da prejudiciram, i da recimo pomislim da se ljudi u BiH osjećaju baš slično tom potoku koji je još slabašan i mali, ali nikad ne znaš kad će da nabuja i odnese sve pred sobom. Političari to slabo održavaju da može primiti veću količinu vode.
Možda smo malo i navikli, onako kako se na sve čovjek navikne i pomirili se s tim da nešto uvijek mora da ga davi.
Svako malo nas mutna voda ponese, i svako malo se uspijemo nekako iskobeljati i glavu držati iznad tek toliko da dišemo. Traje to dok nas prska prosječna kišica, a šta nas čeka kada zapada, neka snažna i moćna kišurina, to ne smijem ni da pomislim.
Uglavnom, ponekad i mali, bezazleni potok na kojeg se ne bi osvrnuli umije da nabuja, da se naljuti, da odnese i raznese, da poplavi i silan postane.
Nije to loše imati na umu…
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Agencije