Uznici, četnici i nova historija

Jesu li oni koji su osramotili jedan narod zaslužili koncert podrške, ili podršku trebaju dobiti dobri i časni ljudi, piše autor (Arhiva)
Jesu li oni koji su osramotili jedan narod zaslužili koncert podrške, ili podršku trebaju dobiti dobri i časni ljudi, piše autor (Arhiva)

Jednom sam pisao o tome kako je pala u vodu istorija koju smo mi učili. Pa odjednom su uskrsnuli svi oni koji su 50 godina smatrani zlikovcima i sramotom svog naroda. I svojih porodica još više.  Jer, mogu samo zamisliti traumatično iskustvo nekog dječaka koji je rastao s mišlju da je njegov otac zločinac, ubica i krvolok.

Oni koji su te zločine činili vjerovatno nisu razmišljali kakvu štetu nanose svojoj porodici. Ili, ko zna, možda su ih i odgajali, tako da oni mlađi nastave tamo gdje su stariji stali, varajući i sebe i njih da su na ispravnom putu. A opet, kako može normalnom čovjeku zločin biti ispravan put?

Mihailović, Kalabić, Stepinac…

Počela se ovdje istorija odavno prekrajati, ispočetka onako malo tiho, ali reinkarnacijom raznoraznih fašističkih pokreta i “krojači istorije” postaju sve hrabriji i direktniji, pa su tako, nakon 70 godina, i Draža Mihailović i, evo najnovije, Nikola Kalabić postali borci za slobodu i demokratiju protiv mrskih partizana i antifašista.

Na drugoj strani je isto urađeno s Alojzijem Stepincem i Erihom Lisakom, za kojeg tvrde da je bio državni tajnik u ministarstvu unutarnjih poslova Nezaviisne Države Hrvatske.

Ovih dana mediji  bruje o tom koncertu potpore hrvatskim uznicima, koji je najavljen za 8. juni u Mostaru. S obzirom da se ne mogu pohvaliti da sam ekspert za nove izraze koju su uvedeni u rječnike, prvo sam potražio šta znači riječ “uznik”.

Pa sam na hrvatskom jezičnom portalu našao objašnjenje da riječ uznik ima porijeklo od riječi sužanj, ili, kako kažu, prvotno značenje svezanik. Dodatno objašnjenje je da je uznik zapravo onaj koji je utamničen ili, najblaže i najjasnije rečeno, zatvorenik. I moram priznati da bolje zvuči potpora uznicima nego zatvorenicima ili utamničenicima. Zapravo bi čovjek koji ne zna šta je uznik mogao pomisliti da je potpora hrvatskim junacima, a ne optuženicima za najgore ratne zločine.

I onda se čovjek s pravom pita: Kako, bolan, podrška zlikovcima? Jesu li oni koji su osramotili jedan narod zaslužili koncert podrške? Ili podršku trebaju dobiti dobri i časni ljudi? Čije ruke nisu umrljane ničijom krvi.

Kako je bilo Hrvatima u Sarajevu?

Sve dok se ovakve stvari dešavaju kod nas nikada neće biti mira i rahatluka. Pokušavam zamisliti kako bi izgledala podrška njemačkog naroda osuđenicima u Nirnbergu? Srećom, njemački narod je brzo shvatio da se te bagre treba odreći. Zato su i krenuli tako brzo naprijed.

A mi? Da li su ti hrvatski uznici razmišljali kada su otvarali logore Heliodrom i Dretelj, kako je meni i mojoj porodici i još hiljadama katoličkih obitelju u Sarajevu? Da li im je palo na pamet da su, po popisu iz 1991. godine, u Sarajevu živjele 34.873 osobe koje su se izjasnili kao Hrvati i kako će se taj haos koji su napravili po Srednjoj Bosni (i Hercegovini) odraziti na nas?

Da li su ikada pročitali da, prema popisu iz 2013. godine, u Sarajevu sada živi samo 13.607 Hrvata? Gdje je nestalo 20.000 ljudi? Otjerala ih je vaša politika, gospodo uznici. I vaši zločini. Da li im je palo na pamet da Hrvati žive i u Zenici, Tuzli, Bihaću, Banjoj Luci… van granica njihove zamišljene Herceg-Bosne?

Jesu li “zaštitnici” hrvatskog naroda ikada razmišljali koliko je Hrvata živjelo samo u Posavini? I zašto sada ne žive na svojim ognjištima? Nisu.

Zaokružili su “svoju” teritoriju prema svom nahođenju i prema svojim interesima. I to uglavnom na teritoriji Hercegovine i mrvice Srednje Bosne. I danas se predstavljaju kao legitimni predstavnici Hrvata.

Na sve to još pročitam da će osuđeni ratni zločinac Dario Kordić oprostiti onima koju su ga zatvorili. Mati mila! On će nekome oprostiti!?

‘Legitimna partija’

Ja ti neću dok sam živ oprostiti što sam, gledajući Dnevnik s mojim saborcima, morao ni kriv ni dužan saginjati pogled od stida gledajući zločine počinjene u Ahmićima. Neću vam dok sam živ oprostiti što sam se morao crveniti gledajući stravične slike iz Dretelja. Pod “opravdanjem” da ste te zločine činili i za moje dobro. I da li je ikad iko napravio zločin za nečije dobro?

Nikada vam neću oprostiti što je u Sarajevu svaki dan manje Hrvata. Niti što su crkve poluprazne. Što ste svojom politikom otjerali ljude sa svojih vjekovnih boravišta. Ja vam oprostiti neću. Pogotovo vam neću oprostiti legitimitet da neko izjavi da u Sarajevu i nema više Hrvata. Ima ih, gospodo, još uvijek, samo nisu zlikovci.

Ima ih i žive i danas u dobrim i prijateljskim odnosima sa svojim komšijama. Ima ih, samo što vi ne znate, niti vas interesuje da li oni uopšte postoje. Ima ih, gospodo, samo možda nisu članovi “legitimne partije” zaštitnika Hrvata, pa zato ni ne primaju astronomske plate u institucijama da bi radili na daljem razjedinjavanju i trovanju.

Da je sreće, stidjeli bi se svakog zločina, i jedni i drugi, a i treći. I svakog zlikovca koji je te zločine pravio svaljujući krivicu na čitav narod. I sad treba da je ja dijelim s vama uznicima i da vam dajem još i podršku? Ne pada mi na pamet.

Što se mene tiče – možete istrunuti u zatvoru.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO